Obitelj Štampar iz Svetog Urbana

"Godine 1988. došao mi je kum Milan Židov (vinar iz Železne Gore, op.a.) i rekao: “Bojane, vino ti je dobro. Trebao bi ga poslati na izložbu.” U tom trenutku vozio sam gnoj i, odmahnuvši rukom, rekao: “Nemam čas. Tam ti je glaž, pa napuni i odnesi ak oćeš!” I Milan je odnio uzorke na izložbu u Sloveniju, a vino je osvojilo dva zlata!", anegdotom se vinar Bojan Štampar (49) iz Svetog Urbana vratio na početke obiteljskog posla. Bojan je samozatajan čovjek koji bježi od svakog oblika hvaljenja te s vrlo malo riječi opisuje uspon vlastitom “vinskom cestom”.

"S ozbiljnijom proizvodnjom vina počeli smo 1992. godine, što je zapravo predstavljalo nastavak davne obiteljske tradicije. Pisani tragovi upućuju da proizvodnja vina u mojoj obitelji seže u 1913. godinu. Prema dokumentima smo precizirali i datum: 26. lipanj 1913. Jedan od predaka u četvrtom koljenu radio je na selekciji rajnskog rizlinga u Njemačkoj te predavao na agronomskom fakultetu.", pojašnjava Bojan Štampar uz kojeg u obiteljskoj vinariji rade i supruga Danica (43), najstariji sin David (24) i majka Ana (74), a kad stignu, pomažu i mlađi sinovi Benjamin (21) i Franjo (18) te Davidova supruga Monika (21). U hladovini trseka igra se i prva predstavnica četvrte generacije ove kuće - jednogodišnja Ana.

Sedam hektara pod vinogradima (uz redovit otkup grožđa) obitelj Štampar planira povećati za dodatnih 5 do 6 ha do ulaska u Europsku uniju, uz izgradnju velike kušaonice. Zasada je gostima na raspolaganju intiman prostor manje kušaonice - za velike enodoživljaje.

PROBIR

Intenzivno rade na probiru sorti kojima će dati prioritet, a na prvom mjestu je pušipel:
"Što ćemo sutra ponuditi Europi? Ne valjda rajnski rizling?! Naprotiv, treba doseći vrhunac s autohtonom sortom i prvenstveno im ponuditi ono što nigdje drugdje u svijetu ne mogu naći. Prednost treba dati perspektivnim sortama, a pušipel je prvi na toj ljestvici. Ove godine namjeravam smanjiti prinos te sorte...", započeo je David kad se njegovoj majci Danici spontano oteo uzvik:
"Nemoj, Davide, zasad, smanjivati prinos! Što ako udari tuča?!"

Kad se smijeh utišao, Danica Štampar dodala je:
"Zapravo su vrlo rijetki trenuci kad se suprotstavljam sinovim idejama. Obično sam upravo ja ta koja podržava njegove zamisli, čak i onda kad se Bojan ne slaže."
Na pitanje kako iskusni otac i hrabri sin rješavaju neslaganja oko poslovnih poteza, David, u šali, odgovara:
"Tata i ja to rješavamo vrlo jednostavno. Svađom."

"No, moja riječ je (još uvijek) zadnja.", kratko zaključuje Bojan.
Ipak, mladi vinar David stavlja ruku na srce i priznaje da je bilo situacija u kojima ga je otac zaustavio u namjeri primjene neke hrabre ideje u vinogradu ili podrumu te se ispostavilo da je - tata bio u pravu!

U vinariji obitelji Štampar, uz pušipel, njeguje se graševina, silvanac zeleni, rajnski rizling, charodnnay i charodonnay sur lie, pinot sivi, sauvignon, muškat žuti, crno vino nazvano Sveti Urban (cabernet sauvignon i gamay), a od vinograda do podruma kreću se kompletnom ljestvicom - od redovne berbe preko predikata do ledene berbe.

"Problem međimurskih vinara i njihove pripreme za europsko i svjetsko tržište je u tome što još uvijek puno vremena gubimo na eksperimentiranje. Sadimo malo ovog, malo onog jer nam nedostaje stručno vodstvo. To bi se možda moglo riješiti suradnjom s Agronomskim fakultetom. Ima još jedna činjenica koja bi sutra mogla postati problem: u našem kraju svi vinari sve prodaju. I često se čuje - još bu mi sfalilo. Međutim, pravo je pitanje - za koliko je novca vino prodano. Prilikom nedavnog studijskog putovanja po Francuskoj imao sam se prilike osvjedočiti kako se uspješno štiti cijena i kako zajednički nastup vinara prema kupcu, ali i prema državi daje rezultata.", kaže David koji je ovih dana po prvi put obiteljska vina poslao na kušanje (i) u - Kinu, uz samo desetak hrvatskih proizvođača. Od francuskih kolega Štamparovi su već dobili pozitivne kritike. Svjesni su da su dosegli razinu kvalitete od koje više nema odstupanja. Dalje se moraju kretati samo najtežim putem - uzbrdo.

Što je to posebno u ovdašnjim vinogradima na početku (ili kraju) Alpa?
"Terroire. Termin koji se koristi u vinarstvu i koji definira tri ključne značajke - preduvjeta: tlo, klimu i položaj. To se, u pozitivnom kontekstu, spojilo u ovom dijelu vinogorja. Terroire je važan za grožđe, a vino potpuno ovisi o tome kakvo grožđe dođe u podrum jer sve počinje u vinogradu.", smatra David, naglašavajući da svaki vinar treba zadržati prepoznatljivost vlastitog stila. O posebnostima vlastite proizvodnje kažu:

"Specifičnosti su upotreba stajskog gnoja, smanjenje prinosa s ciljem dosezanja više kvalitete, isključivo dozrijevanje u drvenim bačvama, a kod prešanja i fermentacije ne koristimo enzime i kvasce. Na taj način naša vina zadržavaju raznolikost.", kaže David, a Bojan dodaje:

"Težimo prirodnom u proizvodnji jer smatramo da je to jedini način da vina ne budu “preparirana” te da sva okusom liče jedna drugom. Priroda je puno toga uredila, samo treba znati i pronaći načine da se iz nje izvuče maksimum."

VINSKI ODVJETNIK
David je predstavnik nove generacije međimurskih vinara. Srčan je pri uvođenju suvremenih metoda, a riječi kojima predstavlja zlatne kapljice Štamparovih teku poput dobrog vina. Glatko i pamtljivo. Mladi vinar je borac protiv poslovične međimurske samozatajnosti. Kaže da treba znati predstaviti svoj proizvod te se njime i pohvaliti kad je dobar. Izreka da “vino samo o sebi najbolje govori” tek je djelomično točna, smatra David Štampar jer vino traži priču o krajoliku u kojem je rođeno, o povijesti. Vinu se trebaju dodati bajke i legende iz davnina, a to bez rječitog čovjeka ne ide. I najbolje vino bez dobrog “odvjetnika” ostaje - nijemo. David je pred završetkom studija agronomije, a spregu obrazovanja i iskustava iz prakse, koja je počeo stjecati još kao dijete, smatra sretnom okolnošću.

"Jednog bez drugog ne bi bilo. Da nisam uz oca zavolio ovaj posao, vjerojatno ne bih ni izabrao studij agronomije. No, uz stečena znanja i vještine, jednako su mi dragocjeni kontakti i prijateljstva koja sam sklopio. Zahvaljujući suradnji s mojim mentorom s fakulteta, u vinogradima primjenjujem defolijaciju (trganje lišća u zoni grožđa, poslije cvatnje), čime kožica postaje deblja što, uz voštanu prevlaku, bobu čini otpornijom na bolesti.", kaže mladi Štampar.

"David je zaista od malih nogu počeo pokazivati zanimanje. S pet godina naučio je voziti traktor, dok mu još ni nožice nisu sezale do pedala. Danas je pred magisterijem i unosi novosti, što je dobro jer i u ovom poslu stižu nove tehnologije, nova saznanja, a njihova primjena na novim je generacijama. Vratimo li se samo nekoliko desetljeća unazad, vidjet ćemo kojom se brzinom vinogradarstvo mijenja: mnogi se sjećaju vremena u kojem se na ovim padinama bralo tek dok lišće padne te kad se proizvodilo vino veće težine od ovih današnjih, svježih vina, kakva izbirljivo tržište traži.", dodaje Bojan.

VINO “OD BOGA DANO” JE - NIKAKVO
Nekada se govorilo “ovo ti je vino kakvo je Bog dao”, a ta bi izreka u današnje vrijeme značila da to vino ništa ne valja, slažu se otac i sin Štampar. Vinograd mora natkriliti “mreža” znanja, iskustva i napornog rada jer bez toga će ga nebo uništiti i bez tuče, a u podrum će stići sirovina “od Boga dana”, ali neupotrebljiva. Vino za bogove može poteći samo od - ljudske ruke!