Obitelj Turk iz Vučetinca

Gemišt je još uvijek car Međimurja

Prvi registriran seoski turizam u Međimurju osnovala je obitelj Turk u Vučetincu, u krilu svojih vinograda, a svi gosti koji su jednom ovdje zastali, (p)ostali su začarani - željom za povratkom. U domu Vere (53) i Josipa (72) Turka te njihovog 23-godišnjeg sina Josipa sve je podređeno zakonitostima seoskog turizma. Ne samo po ponudi specijaliteta međimurske kuhinje i vlastite zlatne vinske kapljice, već i po otvorenosti duše i vrata doma.

"Naši gosti nesmetano prolaze i borave (i) u našem životnom prostoru. Imamo četiri objekta, od kojih je jedan naša kuća i podrum, no primijetili smo da se gosti vole zadržavati u našoj kuhinji i dnevnoj sobi jer tek tada se zaista osjećaju kao u svom domu, što je i cilj ovakvog oblika turističke ponude kakav mi nudimo. Posebno nas raduje što nam se svi gosti vraćaju, ali i pronose dobar glas u svojim okruženjima. A dobra osobna preporuka je najbolja reklama! Do sada smo imali goste s raznih strana svijeta - od SAD-a do Japana. Kod zapadnoeuropskih turista primjećujemo oduševljenje kad im ponudimo vino i naglasimo “kuća časti”. U svojim zemljama nisu na to navikli i misle da moraju platiti baš svaki decilitar vina koji popiju - kaže vinar i glazbenik Joža Turk, međimurskoj javnosti poznat i po svom negdašnjem profesionalnom angažmanu kao direktor čakovečke Lire. U mirovinu je otišao prije 16-ak godina, a s njime se trajno “umirovila” i Lira :

"Lira je obilježila važan dio mog života. Bila je to tvrtka po kojoj su Međimurje i Čakovec prepoznavali u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Doputovali smo u Makedoniju i shvatili da su glas o Međimurju i u tom udaljenom dijelu bivše države pronijeli Građevinski kombinat, MTČ i - Lira.

Iznenadilo me kad sam se osvjedočio da priča o Liri još uvijek kola među ljudima, i to u inozemstvu. Svojevremeno smo u našem seoskom turizmu imali goste iz Njemačke... kad su otišli, za sobom su ostavili turistički vodič u kojem sam pronašao napis o sebi. Moja karijera i rad u Liri bili su vrlo iscrpno predstavljeni u toj knjižici i tim našim gostima su očigledno upravo ti podaci bili putokaz prema Vučetincu.", priča Joža Turk, dodavši kako uskoro namjerava fotografijama iz prošlosti, vezanim uz karijeru u Liri, opremiti jedan dio svojih prostora.

BRENU SMO PODCIJENILI
"U zlatno doba Lire na estradi su vrijedila drugačija pravila od današnjih.", prisjeća se Joža Turk:

"Estradni, menadžerski posao se nije mogao kvalitetno obavljati bez mreže prijatelja. Pravih prijatelja. Nije tu bilo podmetanja i bespoštedne utrke za zaradom, već se cijeli posao bazirao na povjerenju i stabilnom dogovoru. Mnoge sam poslove sklapao na riječ, a ugovori su se pisali kasnije, kao neizbježna poslovna forma. I nikad nikog nisam prevario, zato je moja riječ imala veću težinu od potpisa na samom ugovoru. I danas njegujem prijateljstva sa zvijezdama negdašnje jugo-estrade... sa Zdravkom Čolićem, Nedom Ukraden itd. Neda Ukraden je, primjerice, silno željela biti krsna kuma mom Josipu, no, na kraju je i naš vjenčani, a i Josipov krsni kum, postao Darko Domijan.", priča Joža, čovjek koji je iz Lire “lansirao” i Lepu Brenu.

"E, kod Brene sam krivo procijenio. Lira je financirala njezin prvi nosač zvuka poslije kojeg je postala zvijezda. Iz Beograda su me u to vrijeme pitali koliko tražim za otkup tih prava, a ja sam mrtvo-hladno odgovorio - ništa. Mislio sam da će njezina popularnost trajati kratko te da će uskoro pasti u zaborav. I tadašnji beogradski estradni milje je zapravo ismijavao tu ženu. Da sam tad tražio nešto crno na bijelo, i danas bih dobivao značajne svote. No... svi smo je podcijenili. Brena je iznimno mudra žena.", ispričao nam je Joža Turk.
Našeg sugovornika pitamo piju li i zvijezde estrade njegova vina:
"Piju, piju, ali ne kupuju. To su ljudi koji nisu naviknuti plaćati.", u šali dodaje Josip.

POSLIJE LIRE - LIRUM
Unazad 20-ak godina Vera i Josip Turk počeli su se intenzivno baviti vinogradarstvom i vinarstvom te se uhvatili u koštac s nemilosrdnim i sve zahtjevnijim tržištem u kojem su danas pronašli svoje mjesto. Danas sve više tereta obiteljskog posla uspješno preuzima Josip, mlađi:

"Trenutno na tržištu prevladava težnja da se dobije kvaliteta po što je moguće nižoj cijeni. Nekada su, primjerice, ugostitelji bili spremni kupovati vina niže kvalitete da bi prošli jeftinije, ali danas, zbog zahtjeva gostiju, to više ne mogu, pa na sve moguće načine pokušavaju spustiti cijenu.", kaže mladi vinar Josip.

"Ciljevi naše orijentacije prema tržištu svode se na težnju da što je više moguće prodamo na kućnom pragu. Zato smo i registrirali seoski turizam.", dodaje J. Turk, stariji.
Na nešto više od 4 hektara vinograda u Vučetincu obitelj Turk uzgaja bijeli i sivi pinot, chardonnay, rajnski rizling, graševinu, sauvignon, muškat žuti te crvenu sortu zweigelt. Nude i mješavinu vrhunskih vina nazvanu Lirum. Mladi vinar Josip procjenjuje da su u berbi 2011. najviše potencijala pokazali bijeli i sivi pinot te sauvignon i muškat žuti.

"Aktualna vinska godina se, generalno, može nazvati dobrom, ali treba uzeti u obzir i njezinu delikatnost koju je donijelo dugo sušno razdoblje. To smo primijetili u podrumu u kojem smo doslovce morali svakodnevno dežurati, bdjeti nad vinom i reagirati na vrijeme.", pojašnjava Josip Turk, stariji.

Na lokaciji u Vučetnicu gostima seoskog turizma na raspolaganju su 4 objekta:
"Nekada smo ovdje imali vikendicu, a u jednom trenutku u životu je trebalo odlučiti gdje ćemo se skrasiti. Tada smo imali kuću u Rogaškoj Slatini, no Međimurec ide doma upravo onda kad mu je vani najbolje. U narednom razdoblju ne namjeravamo povećavati površinu pod vinogradima, već prvenstvenom moramo pojačati restoranski dio.", dodaje Joža.

KAKO ZALUTATI VINSKOM CESTOM?
Putujete li pravcem Čakovec - Štrigova, smeđa signalizacija Vinske ceste vodi vas do seoskog gospodarstva Turk, ali iz drugog pravca vrebaju zamke:

"Smatram da Vinska cesta kao cjelovit projekt nije zaživjela. Nije funkcionalna čak ni u putokazima. Skrenu li ljudi na vinsku cestu u Pušćinama, ovaj dio Međimurja u kojem smo mi ostaje u sjeni, tj. izvan puta.", smatra Joža Turk.

One koji na vinskoj cesti nisu zalutali te stigli do gospodarstva Turk iz bijelog svijeta, očarala su suha vina:

"Primijetio sam da nam gosti iz razvijenog, zapadnog svijeta preferiraju suha vina. Zapravo su suha vina i najzdravija s obzirom na nižu koncentraciju šećera, a zdrava hrana i zdravo piće trendovi su u razvijenim zemljama. U tom smislu ih oduševljava i hrana koju prvo vide kako trčkara dvorištem ili raste u vrtu, i to cijene. Što se hrane tiče, teško je izdvojiti što gosti najviše traže jer je riječ o ljudima koji dolaze iz drugačijih sredina od naše i jednostavno su znatiželjni. Žele probati sve. U obitelji je moja supruga Vera glavna u kuhinji, a ja je zamjenjujem jedino kad treba pripremiti peku. U komunikaciji s gostima nisam uspješan kao sin i supruga jer oni dobro govore strane jezike, ali to nadomjestim - glazbom.", kaže Josip Turk i dodaje da je tako sa strancima, a kod domaćih ljudi, kod Međimuraca - prvi izbor osvježenja je gemišt.

"Gemišt je još uvijek car Međimurja i to je razlog što svi vinari njeguju mješavine vrhunskih vina."