Zvonko Kerman iz Nedelišća

Odrastao je u njedrima svetourbanskih bregova u kojima mu je srce ostalo zauvijek. I sam pogled na meku zaobljenost krajolika djetinjstva Zvonku Kermanu (52) donosi spokoj. Diplomirani inženjer elektrotehnike i poduzetnik Zvonko Kerman sa suprugom Ljiljanom te djecom Inom, Dašom i Filipom živi u Nedelišću u kojem vodi obiteljsku tvrtku, a iz svog ureda ima pogled uživo na brežuljke rodnog Svetog Urbana:

"Kad me pritisne stres, kad ne mogu naplatiti dugovanja, što je danas svakodnevica većine poduzetnika, tad bacim pogled na monitor... i u trenutku kad ugledam kako vjetar svija lišće u vinogradu, odmah mi bude lakše.", kaže Zvonko koji je sa Svetim Urbanom putem kamera neprekidno u vezi.

Godine 1992. Zvonko Kerman vraća se svojim korijenima te se počinje baviti (i) vinogradarstvom nakon što je od roditelja naslijedio posjed u Svetom Urbanu.

"Ispočetka mi je to bio hobi i mjesto na kojem se obitelj odmarala, no kako su godine odmicale, okrupnjavali smo posjed koji se sada prostire na 5 hektara pokrivenih vinogradima u Svetom Urbanu te na Martinovskom vrhu. Uzgajam zeleni silvanac, pušipel, graševinu, žuti muškat, traminac, pinot sivi, chardonnay, sauvignon, rajnski rizling te dvije sorte crnog grožđa: zweigelt i cabernet sauvignon. U nastavku njegovanja obiteljske tradicije pomažu mi i braća Branko, Zdravko i Josip te šogor Darko Lovrec, a od velike mi je pomoći i obitelj Ivana Peteka iz Sv. Urbana. Uredili smo i kušaonicu koja je u potpunosti u fukciji i u kojoj održavam edukacije te druženja o raznim prigodama. Podrum, osim u Svetom Urbanu, imam i u Nedelišću u kojem se moja vina također mogu kušati i kupiti. Vinogradarska se tradicija u mojoj rodnoj obitelji s koljena na koljeno prenosi nizom generacija. Na jednoj staroj bačvi mog davnog pretka Franje Kermana upisana je 1909. godina, što predstavlja prvi pisani trag o obiteljskoj vinariji. I pokojni je otac Ivan o uzgoju vinove loze i vinu znao puno te je u ovom kraju mnogim ljudima, osobito vikendašima, pomagao savjetima. Danas je vinogradarima lakše zbog tehnološkog napretka te dostupnije edukacije. Velika su nam podrška stručnjaci iz poljoprivredno-savjetodavne službe Marijan Čižmešija te Milorad Šubić.", kaže Zvonko Kerman.

VINO U DUŠI, ALI NE I U KRVI
"Vinogradarstvo i vinarstvo tijekom proteklih godina potpuno me obuzelo. U emocionalnom smislu, mogao bih reći da sam ovisan o tom poslu. Za mene je to, zapravo, više od posla. S vinogradima sam gotovo svakodnevno u kontaktu. Često odlazim u duge šetnje posjedom i provjeravam stanje loze i grožđa, što ima odličan antistresni učinak, a i dobro mi dođe kao rekreacija nakon dugih sati u uredu ili automobilu. Dobro vino ne može se odnjegovati bez potpune predanosti i velike ljubavi. Vino mi jest u duši, ali ne i u krvi jer zastupam stav da ga nikako ne treba zloupotrebljavati u smislu opijanja. Čovjek se treba napiti vode, ali vina ne. Samo u dozama od decilitra do dva dnevno vino na ljudski organizam daje puni terapijski učinak. Jedino na taj način ono može biti i hrana i lijek i okrepa, ali i eliksir mladosti te afrodizijak. Od davnina ljudi prepoznaju terapijska svojstva vina te su ga upravo u malim količinama koristili kao lijek protiv nesanice i bolova te za bolju cirkulaciju. Primjerice, za pinot sivi stručnjaci kažu da obiluje antioksidansima kojima danas pripisuju svojstva važna za očuvanje mladolikog izgleda i opće vitalnosti. Pinot sivi meni je zakon.", dodaje naš sugovornik.

STROGOĆA U PODRUMU
Uz dva zlata (za pinot sivi i chardonnay) na nedavnoj izložbi Vinea u Vinici Zvonko Kerman osvajao je diplome i na drugim izložbama (Vinovita, Mesap, izložba u Molvama...):

"Zlata sam ranijih godina dobio za žuti muškat i rajnski rizling, srebra za graševinu i mješavinu Urbanska kapljica itd. Na izložbe ne idem reda radi ili zbog “skupljanja” medalja, već ih smatram važnom provjerom godišta i postignutog rezultata. Vrlo sam kritičan prema svojim vinima te ih najradije degustiram s prijateljima jer mi se tada redovito čine boljima. No, kad biram uzorke za izložbe, činim suprotno. Odabirem ih sam, bez ičijih sugestija.", kaže Z. Kerman koji veliku pažnju posvećuje svakom poslovnom detalju - od suradnje s enolozima, preko vlastite nadgradnje i edukacije za sommeliera, do grafičkog rješenja etikete nastale uz stručnu pomoć akademskog slikara - grafičara Darija Štokića. Rezultat: jedna od rijetkih etiketa na tržištu kojom ne dominira kič.