MEĐIMURSKI VOĆARI: Ne može se dalje bez udruživanja

Godišnja skupština Međimurske udruge za integriranu proizvodnju voća - MUIPV-a, održana je u Hotelu Panorama u Prelogu u petak, 21. veljače, uz kratak službeni dnevni red.
Naime, aktivnosti Udruge idu prepoznatljivim godišnjim ritmom u kojem se izmjenjuju ciklusi edukacija s izložbama, pa je i to skupštinsko okupljanje iskorišteno više za prikupljanje novih informacija, nego na rasprave o lanjskom snijegu ili lanjskim problemima. Voćari su već okrenuti k novoj sezoni.
Prošla sezona, po urodu dobra kao rijetko upamćene, nije voćarima (uglavnom u uzgoju jabuke) donijela i jednako dobre financijske rezultate.
Izravna je to posljedica odluke resornog ministarstva da se više “ne miješa u svoj posao” jer napušten je provjereno dobar i uhodan sustav poticanja otkupa u kojem su voćari imali zagarantiranu minimalnu cijenu jabuke kod otkupljivača (s mandarinama se Neretljanima dogodilo isto) kojem je država vraćala poticaj po kilogramu ako je voćaru isplatio ciljanu minimalnu cijenu ili višu u otkupu, pa je sad tzv. slobodno tržište napravilo svoje.
Za jesenas isporučenu jabuku mnogi još nisu opipali ni kune, a sudeći po dostupnim obračunima, za najveći dio jabuka (po odbijanju svih, pa i izmišljenih troškova na račun voćara) ostvarit će se neto tek od 1,5 do 1,65 kuna po kilogramu za prvu klasu!
Na skupštini MUIPV-a bio je i zamjenik župana Zoran Vidović koji je s jeseni, kad je otkup jabuke trebao krenuti, pokušao i s pozicije svoje funkcije intervenirati u Ministarstvu u korist zadržavanja dobrog sustava otkupa jabuke, a premda nije bio usamljen u tome, javljali su se i predstavnici drugih županija, Ministar(stvo) je ostalo gluho.
Kako iz svoje kože ne mogu iskočiti, voćari se pripremaju za novu sezonu, ali svjesni da u novim tržišnim prilikama treba uvesti i promjene. Prije svega - krenuti prema udruživanju u zadruge (jer zakonodavno udruga ne može supstituirati zadrugu), a taj je prijedlog kolegama iznio agronom Tomislav Horvat, predsjednik MUIPV-a, čiju inicijativu i razmišljanja bilježimo posebno.
Po završetku formalnog dijela skupštine s usvajanjem raznih izvješća i zavirivanja u skučenu blagajnu, o gnojidbi voća i povrća predavanje je održala Sanja Vuković, dipl. ing., iz Poljocentra Križevci, te usput predstavila komercijalne uvjete (za pojedince i udruge) nabave zaštitnih sredstava i gnojiva u toj tvrtki. (MB)

Jači moraju krenuti u zadruge

Predsjednik Međimurske udruge za integriranu proizvodnju voća Tomislav Horvat, dipl. ing.agr., iz Donjeg Kraljevca kolege voćare pozvao je da razmisle o osnivanju zadruga jer, će što dalje, sve to više ostajati bez zasluženog dohotka:
- Moramo pogledati realno činjenice s kakvima smo sad suočeni. Imali smo jako dobru godinu, dobar urod u voćnjacima s puno prvoklasne jabuke, ali evo, koliko je prošlo otkako su jabuke otpremljene iz naših voćnjaka, a većini nas ništa još nije plaćeno... Ova naša udruga u svakom pogledu dala je rezultat u edukaciji, informiranju, promociji međimurskog voćarstva, ali ako želimo opstati na tržištu i naplatiti svoj trud, moramo krenuti u organizaciju zadruga. To je nešto drugo. Zadruga može biti i zakonski gledano je subjekt na tržištu, udruga nije... Znam da se ljudima u Međimurju “lasi zdižu” kad čuju riječ zadruga jer su po zlu upamćene poslijeratne zadruge u koje se ljude silom tjeralo... Ali sad se radi o sasvim novim okolnostima. Mislim da bi trebali krenuti skupa voćari koji su jači, veći, koji još imaju financijske snage za nove projekte, pa pet-šest jakih udruženih u zadrugu može zatim povlačiti za sobom one slabije...
Za zajedničku nabavu repromaterijala, zajednički nastup na tržištu... Na koncu, i za lakši pristup, za bolju kapacitiranost u korištenju potencijala EU fondova...
Mi smo s prošlosezonskom jabukom bili prepušteni sami sebi, država se povukla, ali ne samo od nas. Već i s mjesta na kojem je trebala standardnom provjerom kvalitete spriječiti zagađenje našeg tržišta s preklanjskom jabukom iz inozemnih hladnjača koja se nudila po trgovačkim centrima prije naše friške jabuke. Nemamo mi ništa protiv da se uvozi jabuke, samo molim: neka onda ta jabuka zadovoljava uvjete koje mi moramo zadovoljiti želimo li krenuti u izvoz ili makar samo na domaće tržište! Mi smo tu čak II. klasu bacali jer je tržište bilo prebukirano! A svaki kamion - ma, nek je stoput slobodno tržište i nek smo u EU, može se vratiti s naše granice ako nema robu koja zadovoljava propisani standard kvalitete. Ali mi se niti tako ne štitimo, pa onda naša jabuka - koju je država mogla pomoći da krene u izvoz - propada, a ljudi po centrima kupuju gnjile uvozne jabuke.
Naglašavam: nama ne treba carinska, financijska zaštita, nego kvalitativna! Pogledajmo u Austriju: prvo se troši domaća jabuka, a pusti li se uvozna u prodaju, to može biti samo jabuka vrhunske kvalitete, a ne kao kod nas - damping s lošom robom koji uništava domaću proizvodnju.
Što je najvažnije: mi zapravo ne znamo točno koliko jabuke imamo, koje klase, za koliko domaće potrebe, jer agencija za plaćanja te podatke skriva kao vojnu tajnu, a ja ne znam zašto!? Idemo mi, voćari, sad sami u inventuru, da znamo točno što imamo, koliko, da se nas u vlastitoj zemlji ne vodi žedne preko vode zbog uvozničko-trgovačkih lobija...