Meso z tiblice i bučino ulje u procesu certifikacije!

Udruga za zaštitu međimurskih prehrambenih autohtonih proizvoda privela je kraju aktivnosti u dva projekta važna za budući plasman - i posebno tržišnu prepoznatljivost i vrijednost - dva međimurska poljoprivredna proizvoda.

U suradnji s Ministarstvom poljoprivrede obavljen je dug proces certifikacije (ne i završen) međimurskog bučinog ulja kao proizvoda sa zaštićenim podrijetlom i mesa z tiblice kao autohtonog (izvornog) međimurskog proizvoda.

Zoran Štefulj, dipl. ing. biotehnologije, predsjednik Udruge i član Uprave Čakovečkih mlinova koji proizvode bučino crno ulje, kaže da su odluke o tome koji će se proizvod na koji način s jedne strane jasno identificirati, a s druge strane štititi, donesene lako:

SAMO ‘Z MEĐIMURJA
"Kad je riječ o bučinom ulju, dakle našem črnom olju od tikvinih koščica – kako ga mi tu doma prepoznajemo – jasno je da se radi o proizvodu koji nije nepoznat u našem širem okruženju, a u Međimurje je unesen pred stotinjak godina, zajedno s kulturom uzgoja tikve na polju. Zato je tu samo moguća zaštita geografskog porijekla, ne i izvornosti. To podrazumijeva da se brend – međimursko bučino ulje – mora deklarirati i prepoznati kao ulje koje je proizvedeno u Međimurju, od sirovine koja je uzgojena u Međimurju.

S mesom z tiblice je druga stvar - tu se uspijeva dokazati da je to izvorni proizvod, sličan proizvodima našeg okruženja - ali ipak drugačiji. Po recepturi pripreme, po kvaliteti svinje od koje se kreće u proizvodnju, po tome koji dijelovi mesa i masnih tkiva ulaze u proces, po postupku pripreme, zrenja, trajnosti...

Oba su certifikacijska procesa inače kompliciranija nego se to šire zna, a moram reći da se Ministarstvo poljoprivrede baš isprsilo u pokrivanju visokih troškova znanstvenih analiza proizvoda, priprema za izradu specifikacija s opisom sirovina, uvjeta proizvodnje, tehnoloških postupaka, standardizaciji...

Sad još predstoji – nakon izrade specifikacija – završna verifikacija dokumentacije u Ministarstvu poljoprivrede, a onda se to sve skupa praktično cijelom svijetu izlaže na davanje primjedbi. Kad bi se dogodilo da netko dokaže da to što mi nudimo već postoji, sve bi nam palo u vodu!"

BOLJE OD PRŠUTA
Direktor Mesne industrije Vajda, mr. sc. Vladimir Mesarić, dr. vet. med., koji je u prethodnom mandatu predsjedavao Udrugom za zaštitu međimurskih prehrambenih autohtonih proizvoda, kaže da je Vajda već petnaest godina na tržištu s mesom z tiblice:

"Mi smo zapravo – po industrijskom tehnološkom standardu, doduše – održali taj proizvod i njegovo ime na tržištu i u javnosti, ali u procesu dokazivanja izvornosti za meso z tiblice i zaštićivanju geografskog porijekla bučinog ulja Čakovečki mlinovi i Vajda morali su obaviti lavlji dio posla. Ipak, iznimno puno truda i vlastitog doprinosa u procesu zaštite (sudjelujući od početka do kraja) dali su OPG Dražena Kirića iz Trnovca i OPG Darka Đurana iz Slakovca. Najveći dio papirologije je riješen, ali nije tu kraj, po standardizaciji proizvoda slijedi marketinška obrada...

Zasada je važno da smo posložili recepture, ujednačili pa sad ni mi u Vajdi meso z tiblice više ne proizvodimo industrijski, nego smo posložili liniju za tradicijsku pripremu, za zapravo obrtničku proizvodnju mesa z tiblice, što znači – više je ruke, više je tradicije u proizvodnji. Meso z tiblice je, inače – na ovom našem sjeverozapadnom trokutu Hrvatske, tražen proizvod, kao i slanine, dakle izašli smo iz Međimurja.

Ključno je sada što mi te naše proizvode moramo marketinški predstaviti javnosti, kao što se primjerice predstavlja i promovira maslinovo ulje... – svaka čast ulju, pa i maslinovom, ali meso se peče na masti, a ulja su za salate, od našeg črnog do maslinovog, ona ne podnose visoke temperature u obradi.

Naši su neki proizvodi – baš tradicijski – previše samozatajni, primjerice: mi također proizvodimo pršut, po izvanrednoj recepturi i s finalizacijom u okruženju Mediterana, bure, ali iskreno: mislim da je naše meso z tiblice kvalitetniji prehrambeni proizvod od bilo kojeg pršuta..."