Mirjana i Radovan Črnčec iz Nedelišća: Želimo imati šest zlatnih voćnih vina

Pred petnaest godina Mirjana i Radovan Črnčec iz Nedelišća zasadili su svoj prvi kupinjak na oko 800 čhv-a na zemljištu koje im se, eto tako, "našlo pri ruci". Prvih nekoliko godina za hobistički uzgoj kupine i proizvodnju vina išlo im je dobro. Međutim, došle su nepogodne godine bez roda i rezultata, pa su, zbog stečenog iskustva, a i znanja do kojeg se dolazilo "u hodu", preselili svoj kupinjak na bolji teren, na zemljište kraj Pribislavca. Tamo su na dva hektara zasadili više voćnih vrsta: nešto više od tri tisuće grmova kupine na jedan hektar, a i maline, ribizl, šljive i višnje i sve se voće koristi za proizvodnju voćnih vina.

KUĆNI PRAG I MANIFESTACIJE

Kao i drugi proizvođači voćnih vina, Mirjana i Radovan ponajviše vina prodaju "na kućnom pragu", u Nedelišću gdje žive i gdje je i sjedište njihovog OPG-a Črnčec, a ne propuštaju ni jednu manifestaciju u županiji na kojoj se traže domaći proizvodi, od MESAP-a u Nedelišću do Porcijunkulova u Čakovcu ili sličnih manifestacija u Varaždinu.
Drugačije i nije moguće pomiriti obiteljske obveze s poljoprivrednom djelatnošću, jer Radovan je strukom metalac, zaposlen u tvrtki "Letina" već više od dva desetljeća, pa je zato Mirjana silom-prilika "glavna" u uzgoju voća: "Počeli smo se ozbiljnije baviti tom proizvodnjom kad sam ja ostala bez posla u Jelenu, tako da ja uglavnom brinem o nasadima, Radovan koliko stigne i koliko mora, a već nam je velika pomoć i u nasadima i u podrumu sin Patrik (18) koji se još školuje se za računalnog tehničara, ali sve zna što treba o obiteljskom poljoprivrednom poslu... Za sad imamo pet vrsta voćnih vina, od kupine, maline, višnje, crvenog ribizla i šljive, a planiramo zasaditi i aroniju, tako da bismo imali lepezu od šest voćnih vina".

TRI ZLATA I SREBRO

Na prvom svehrvatskom ocjenjivanju voćnih vina na 11. međunarodnom voćarskom sajmu u Donjem Kraljevcu za OPG Črnčec bilo je doista plodonosno: među 18 uzoraka voćnih vina iz šest hrvatskih županija Črnčecovi su dobili za svoja vina tri zlata i jedno srebro! Vina od malina i od crvenog ribizla iz 2014. godine te vino od šljiva iz 2013. godine dobila su zlatnu diplomu, a prošlogodišnje kupinovo vino srebrnu diplomu. Na ta su priznanja Črnčecovi s pravom ponosni, a Radovan otkriva plan: "Isplanirali smo lepezu od šest voćnih vina, a sad kad smo dobili ta "zlata" imamo i potvrdu da stvarno dobro radimo. Jer nismo mi ništa posebno pripremali za sajam i ocjenjivanje. Vina sam uzeo tu sa stalaže, kako su uskladištena i čekaju kupce, a vidite kako su ocijenjena!
Pa kad je tako, onda smo si postavili cilj: imat ćemo šest voćnih vina u ponudi, ali "zlatnih"... Nije to jednostavno postići, ali moramo imati nekakav jaki motiv i cilj...

To onda vuče naprijed... Idu nam najviše vina od kupine i višnje, najviše se traže, a primjerice baš vino od višnje je teško proizvesti. Sa 150 stabala višnje mi možemo dobiti oko 600 litara vina, ovisno o godini, a dogodilo nam se da je probao jedan Austrijanac vino od višnje i uzeo sve što smo još imali! Četiristo boca! No, nije takav način prodaje nešto što se može planirati, u cijeloj toj našoj proizvodnji planovi su jedno, a što nebo odredi je drugo... Po nekakvom optimalnom vremenu kroz godinu, mi bismo trebali imati i do 15.000 litara vina... Stvarnost je drugo. Imamo između 5.000 i 6.000 litara sigurne proizvodnje godišnje, jer uvijek neka od voćnih vrsti podbaci, ili dvije-tri, kao ove godine šljiva i višnja. I nije samo nebo krivo s previše ili premalo kiše ili sunca, imamo i krađa u nasadima, srne nam dolaze u "samoposluživanje", zečevi i cijeli niz štetočina... Stalno treba nešto ulagati, dosađivati, mijenjati, štititi... Ali nije nam žao ni truda ni muke kad se ostvari bar nekakav rezultat, a ova "zlata" i "srebro" za naša vina sigurno su dobar poticaj.

SAMO TROŠAK RASTE

"Naš je problem što padaju cijene naše proizvodnje zbog svakakve ponude na tržištu, a s druge strane, troškovi su u stalnom uzlaznom trendu. Kao i kod svih drugih poljoprivrednika. Mi koji smo tim malim, "butik-proizvodnjama", ne možemo s novim količinama kompenzirati rast bilo kojeg u trošku proizvodnje. A i standard kod nas nije na razini na kojoj bi mi mogli crtati nekakve velike planove. Ne mislimo širiti proizvodnju izvan našeg obiteljskog radnog kapaciteta, zato i ne planiramo, primjerice, prodaju konzumne, maline, kupine, višnje... Tu treba puno "dežurnih ruku", a i previše bi nam uroda propadalo".

ADMINISTRACIJA

"Znate u čemu je problem? Kad smo krenuli u te proizvodnje, nismo ni znali što nas stvarno čeka od administracije... Kod nas je to pretjerano. Za svaki sajam ili manifestaciju mi moramo prijavljivati se carini, poreznicima, ispitivanje vina u ovlaštenom laboratoriju se podrazumijeva, ali se podrazumijeva i da to sve nosi troškove... Svaki uzorak toliko i toliko... No, snalazimo se dobro još uvijek, jer postoji krug kupaca na koji se može računati, posebno ako se ide s ponudom koja je pogodna, na primjer, za poslovne potrebe. Velika je potražnja za poslovnim poklonima koji su komponirani od dva ili tri voćna vina u dobro dizajniranoj ambalaži, bilo to u rustikalnom drvenom sandučiću ili u lijepoj škrinjici... To je onda nešto posebno kad se poklanja u bilo kojoj prilici, a čujte... Pa i ova proizvodnja je posebna i vrijedna".