Mjere protiv fizioloških bolesti jabuke

Suvremeni uzgoj jabuke u trendu svjetske globalizacije prati uzgoj relativno malog broja sorata (klonova) svrstanih prema promjeru i izgledu plodova u dvije osnovne skupine: sitno-plodne i izdužene sorte (npr. gala, zlatni delišes, braeburn, pinova), te debelo-plodne i okrugle sorte (npr. jonagold, idared, mutsu, fuji). One su dominantne u gotovo svim uzgojnim regijama jabuke, a pritom se najčešće prije podizanja nasada ne rukovodi načelima regionalizacije prema specifičnim obilježjima klime i zemljišta sa zahtjevima sorte. Upravo je fiziološka stabilnost plodova jabuke pored genetske osnove sorte jako ovisna o vremenskim i zemljišnim obilježjima po proizvodnim sezonama.
Protekla 2013. sezona će ostati upamćena po izrazitim ekstremima: snježnim uvjetima tijekom veljače, ožujka i početka travnja, vrlo toplom razdoblju u zadnjoj dekadi travnja (cvatnja), vlažnim i gotovo jesenskim danima u drugoj polovici svibnja, ekstremno vrućim danima početkom druge polovice lipnja, većem dijelu srpnja i prvoj dekadi kolovoza. Naprotiv, kraj mjeseca kolovoza i mjesec rujan obilježile su iznadprosječno velike količine oborina. Rodnost je u gotovom svim nasadima bila velika, zbog poremećaja i pobačaja u proizvodnji kojeg smo zbog niskih temperatura (smrzavanja) zabilježili ranije 2012. sezone. Zbog takvih je uvjeta veći postotak plodova jabuke berbe 2013. završio u kategoriji druge klase ili namijenjen industrijskoj preradi. Alternativna ili naizmjenična rodnost ima veliki utjecaj na pojavu fizioloških bolesti jabuke. Neželjene promjene metabolizma plodova tijekom skladištenja potječu iz doba rasta i razvoja jabuke u nasadima, a fiziološki nestabilni plodovi nisu naizgled lijepi, lošeg su okusa (gorki, “brašneni”, trpki) i bez tipične arome. Plodovi jabuke s manjim sadržajem kalcija brže dozrijevaju, sadrže manje kiseline i slabije su tvrdoće. Stoga nakon skladištenja ranije omekšaju i “smežuraju”. Manjak kalcija (Ca) u mesu plodova uzrokuje mnogobrojne neželjene promjene: staklavost, pjegavost lenticela, tamnu palež kožice i najčešće gorku pjegavost (vidi fotografije). Iskustvo nam pokazuje da gorka pjegavost kod iste sorte jabuka jako varira u ovisnosti od vremenskih uvjeta tijekom vegetacije, a pojedinih godina propada više od 30% plodova! Usvajanje kalcija sa vodenom otopinom iz tla je jako ovisno o temperaturi, vlažnosti i teksturi zemljišta. Potrebe jabuka za kalcijem su najveće tijekom intenzivne diobe staničja plodova, odnosno prvih šest do osam tjedana nakon cvatnje! Kasnije, tijekom povećanja volumena se koncentracija kalcija smanjuje u ovisnosti od debljine plodova i porasta jednogodišnjih mladica. Stoga struka gorku pjegavost ubraja među važnije fiziološke (neparazitske) bolesti plodova jabuke, pa dobro poznavanje ukupnog sadržaja i omjera osnovnih hranjiva (kalcij, kalij, dušik) u plodovima nakon berbe može pridonijeti prognozi uspješnosti čuvanja i skladištenja uroda (vidi tablicu 1.)!
Gorka pjegavost se prepoznaje po okruglastim pjegama različite boje (od žućkaste i zelene pa sve do smeđe i crne), veličine 1-5 mm i koncentrirane prema čaški ili donjem dijelu plodova. Ako se takve pjege nalaze samo po srednjem dijelu plodova, tada obično tijekom ubiranja nisu vidljive nego se pojavljuju tijekom dužeg skladištenja. Pjege predstavljaju mrtvo staničje pa su takvi plodovi gorkog okusa.
Poznato je da voćka kalcij dobro usvaja transpiracijskim tijekom iz korijena prema vršnim organima, ali da je povrat asimilacijskim putem od lišća u plodove jako ograničen. Do šest tjedana nakon cvatnje, odnosno kada su zametnuti plodovi promjera 20 mm, kalcij je u njima dosegnuo ukupni godišnji sadržaj. U bujno rastućim nasadima slabije rodnosti opseg pojave fizioloških bolesti je u pravilu veći, jer rastuće mladice “kradu” previše kalcija (posebice kod sorata jabuka jonagold, braeburn, idared i topas)! Na pojavu gorke pjegavosti veliki utjecaj ima omjer kalija (K) i kalcija (Ca), pa ako je sadržaj u mesu plodova (mg/100 g) K/Ca ispod 30 tada rezultati u različitim dijelovima svijeta pokazuju da gospodarskih šteta od ove bolesti nema! Naprotiv, ako je taj omjer veći od 30 tada primjerice kod osjetljive sorte jonagold dolazi do značajnog propadanja plodova čuvanih u ULO hladnjači već sredinom ožujka! Ako je taj omjer nakon berbe veći od 35, takva se jabuka smatra vrlo rizičnom za čuvanje u tehnološki najboljim sustavima hlađenja, prilikom čega je udio fiziološki bolesnih plodova veći od 30 %.
Kalcij je jedan od najvažnijih elemenata koji određuje kakvoću plodova jabuke. Njegov značaj i učinak ne možemo nadomjestiti drugim hranjivima, pa je uravnotežene opskrba i gnojidba nasada jabuka vrlo važna i zahtjevna agrotehnička mjera. Kalcij je biljkama dostupniji pri većem sadržaju humusa (3-6 %), optimalnoj pH vrijednosti (5.5-6.0) i pravilnom omjeru među pojedinim hranjivim elementima (npr. P:K = 1:2). Pri ukupnim godišnjim padalinama većim od 700 mm kalcije se ispire čak do 500 kg/ha, a ispiranje može biti još veće u ovisnosti od nagiba terena, tipa zemljišta i ako su padaline učestalije. Kako je kalcij u voćkama slabije mobilan, u intenzivnoj ga voćarskoj proizvodnji dodajemo folijarnim gnojivima, najčešće u obliku kalcij-nitrata, kalcij-oksida i/ili kalcij-klorida, a uspjeh je vrlo različit (ne treba zaboraviti da 90% kalcija plodovi jabuke primaju relativno rano, 4-6 tjedana nakon završetka cvatnje!). Lišće pritom mora biti zdravo, bez zaraze uzročnicima bolesti (npr. krastavost) i/ili drugim štetnim organizmima (npr. grinje, mineri), a kada nema dovoljno hranjiva u tlu tada ni folijarna gnojidba nema smisla. Unatoč provedbi dovoljno učinkovitih mjera zaštite protiv fizioloških nametnika, u godini bilježimo relativno mali broj dana kada su optimalni uvjeti usvajanja hranjiva putem korijena. Za to su potrebni: pH vrijednost 6 do 6.5, dovoljno humusa (4%), mikrobiološka aktivnost, uravnotežena količina svih 16 hranjiva, dnevna temperatura do 28°C a noćna 16°C, umjerena vlažnost tla (70% zasićenosti vodom) i optimalni urod. Bez obzira na takve optimalne uvjete bor (B), kalcij (Ca) i magnezij (Mg) moramo zbog njihova slabijeg povratnog kretanja iz lista u plod nadoknaditi putem lista – folijarnim vodo-topivim gnojivima.
Na hrvatskom tržištu se već godinama nude brojna vodo-topljiva gnojiva za folijarno tretiranje biljaka (vidi Tablicu 2.), a od 2014. sezone proizvođači jabuka mogu koristiti iz Nizozemske FiloCal specijalna gnojiva za voćarstvo (distributer tvrtka “Abundan” d.o.o. iz Velike Ludine). Kod izbora folijarnih gnojiva voćari zahtijevaju njihovu mogućnost miješanja sa sredstvima za zaštitu bilja (što osigurava dobra topivost i optimalna pH-vrijednost), manju ovisnost od temperaturi i cjenovnu prihvatljivost.