Živa zemlja 27.06.2016. 10:01. Zadnja izmjena: 27.06.2016. 10:11.

Zaštita i njega usjeva

Mr.sc. Milorad Šubić, najpoznatiji međimurski agronom "u čizmama"

Pred dvadeset godina, 26. lipnja 1996. godine, u Listu MEĐIMURJE objavljen je prvi savjet poljoprivrednicima agronoma Milorada Šubića iz Murskog Središća, mladog asistenta na fakultetu, koji se već zaputio prema zavičaju da bi na terenu bio "agronom u čizmama", a ne kabinetski teoretičar struke.

U Međimurje, u županijsku službu za zaštitu bilja, došao je raditi 1997. godine, godinu kasnije ta je služba prerasla u savjetodavnu službu, a danas je, nakon nebrojenih reorganizacija i "preslagivanja" službi i odjela kroz proteklih dvadeset godina, M. Šubić i dalje "agronom u čizmama" s titulom magistra znanosti i položajem rukovoditelja Područnog ureda Savjetodavne službe za sjeverozapadnu Hrvatsku i koordinator rada službe za sedam županija, koji se ne da otjerati ni s polja ni iz voćnjaka, uvjeren da agronomu nije mjesto u četiri zida, nego pod otvorenim nebom.

Pod tim otvorenim nebom stekao je M. Šubić ugled među poljoprivrednicima koji se najbolje da opisati izričajem "špricamo po Šubiću"! Jer, zaštita i njega usjeva i nasada danas ide, ne samo u Međimurju, po njegovim savjetima. No, kad se sa svojim prvim savjetima M. Šubić pojavio u Listu MEĐIMURJE to nije bilo tako i prisjeća se da je sve počelo i uz puno sumnji:

- Mene je dr. Dragutin Turk, oftalmolog, upoznao s urednikom Ivicom Jurgecom. Bili smo dogovorili: idemo probati sa savjetima poljoprivrednicima, prvi rukopis je bio 26. lipnja 1996. godine... I evo, do danas, to je više od tisuću stručnih priloga sa savjetima, uputama, rezultatima pokusa i mikropokusa... Bio sam potaknut na tu aktivnost činjenicom da su ljudi iz neznanja, needucirani, svašta radili u zaštiti bilja, tretiralo se napamet, "po osjećaju", bacali su novac u vjetar (sredstva su uvijek bila skupa), postizali male ili nikakve efekte... I nisu me odmah poslušali... Mislim da sam bar pet godina potrošio da bih stekao povjerenje poljoprivrednika...

Na prvim edukacijama bilo je "nikud nikam"... Govorili su "a kaj taj mladi zna, mi na leta drugač delamo". Svi, od voćara, ratara do vinogradara. Ali, Martin Jakopić mi je podignuo samopouzdanje, rekao mi je, tamo negdje 1998. kad smo išli pogledati kakve podrume grade Slovenci i kako rade: "Čuj, ti si vizionar. Nas je par koji idemo za tobom, iduće godine nas bude više, onda još više, samo daj...". I nisam odustao, tvrdoglavo sam ustrajao u svojim idejama kako treba raditi, pa su neki moji sveučilišni profesori skovali da sam "svojeglavi entuzijast".

I nema nikakve "posvećene" tajne u mom radu. Uvjeren sam, dokazuju to rezultati: nije dovoljno za dobru zaštitu bilja osloniti se na uređaje, nego uzeti s njih indikatore, pa obračunati tlo, klimu, uzgojni oblik, mikroorganizme, provjeriti na terenu i vidjeti svojim očima što se događa, ili npr. izračunati volumen lisne mase voćnjaka (što sam ja prvi počeo raditi) da bi se sa što manje zaštitnog sredstva postigli najbolji mogući efekti... I zbog toga sam – kao stručnjak – doživio dva, za mene, najljepša komplimenta. Prvo, poljoprivrednici i kolege agronomi kažu – ako ne znate što, pročitajte što veli Šubić... A drugo - jedan je dječarac u školi rekao kad je učiteljica pitala što će tko biti kad odraste – "Ja ću biti Šubić!".

Mislim da smo u Međimurju postigli odlične rezultate i s prognozama za zaštitu i s racionalnom, pravovremenom i svrsishodnom primjenom sredstava zaštite i prihrane vinograda, voćnjaka, ratarskih usjeva... Dolaze pozivi sa svih strana (otkako smo vidljiviji, uz List MEĐIMURJE, na internetu) za predavanja o "međimurskom modelu", ali se ne stignem odazvati svim pozivima iz Slovenije, Bosne, Srbije, Makedonije... Tu u Čakovcu nas je sedam agronoma i jedan šumar u službi, a nije definirano savjetnicima koja je naša ciljna skupina? Poljoprivrednici profesionalci ili oni, uvjetno rečeno, amateri? HPA evidentira u Međimurju 1.200 uzgajivača krumpira, 500 vinogradara, 400 voćara... Možemo li mi do svakog bar dva puta mjesečno? Imam dnevno od 80 do 120 telefonskih poziva, dvadesetak mailova, pitaju ljudi za savjete za 43 biljne vrste.

Ali, neka... Ako sam već "svojeglavi entuzijast", onda to moram i izdržati, a to mi je tim lakše kad vidim da ima rezultata, da ljudi kažu – kad se ih pita kako su postigli dobar urod, dobru kondiciju vinograda, voćnjaka, krumpirišta – "pa špricamo po Šubiću"...