Živa zemlja 27.08.2017. 08:32. Zadnja izmjena: 27.08.2017. 08:34.

Zdrave gljive

Nadica i Rudolf Kiščinal iz Orehovice majstori bukovače i šitake

Do prije četiri godine Nadica (52) i Rudolf Kiščinal (47) iz Orehovice o gljivama nisu znali gotovo ništa. No, tražeći posao kojim bi se mogli baviti kod kuće, kako bi mogli biti uz svoje petero djece, posebno 14-godišnju Nikolinu s Downovim sindromom, počeli su proučavati literaturu i dostupne materijale o uzgoju gljiva. Odlučili su da to neće biti šampinjoni jer ih je na tržištu dovoljno, pa gospodarskim objektima koji već dugo nisu služili svojoj svrsi dali novu namjenu. U nekadašnjim svinjcima obitelj Kiščinal danas tako uzgaja bukovače i mirisne aniske, poznatije pod svojim japanskim imenom - šitake.

Pokušali su najprije s uzgojem graha, no to je, kažu, bila utrka tko će prije do uroda - oni ili kradljivci. Kako su lopovi češće bili brži, okrenuli su se uzgoju gljiva u vlastitu dvorištu. Trebalo je puno truda i vremena da se uhodaju u sam proces uzgoja, infrastrukturno osiguraju sve uvjete koje one zahtijevaju te uhvate korak s tempom valova u kojima gljive rastu. U tri su prostorije svjetlost, temperatura, vlaga i provjetravanje prilagođeni bukovačama, a u jednoj prostoriji šitakama koje su zahtjevnije za uzgoj jer su izrazito osjetljive na kontaminaciju drugim organizmima, poput plijesni ili mušica.

Danas Nadica i Rudolf u prosjeku na tjedan uberu oko 120 kilograma bukovača i šitaka, a što ne prodaju svježe, osuše ili ukisele. Obje su vrste gljiva ukusne, hranjive i zdrave, odlična su zamjena za meso a šitake su se stoljećima na Dalekome istoku koristile za jačanje imuniteta i u liječenju brojnih bolesti, čak i raka. No, na međimurskim su stolovima još uvijek nedovoljno zastupljene, usprkos brojnim blagodatima i bezbrojnim kulinarskim mogućnostima koje pružaju. Gospođa Nadica, najbolja ambasadorica bukovača i šitaka u Međimurju, kao iz rukava će sipati recepte od kojih će vam odmah narasti zazubice.

- Na spomen bukovača ljudi odmah pomisle na pohanje, ali one se mogu spremati na tisuću i jedan način, i u slanim ali i slatkim jelima. Od rižota i umaka, odlične su i u gulašima i varivima, mogu se raditi različiti namazi, mljevene se mogu koristiti kao začin a često ih koristim i u pripremi kruha ili klipića. Treba samo malo upotrijebiti maštu, kaže Nadica.

Takva je maherica za spravljanje specijaliteta od gljiva, smije se Rudolf, da ih njihova djeca, iako ih baš i ne vole, svakodnevno jedu a da toga nisu niti svjesna. Najvažnije je da se gljive nipošto ne peru niti ne blanširaju, jer tada požilave, a potrebe da ih se ispire uopće nema jer Nadica i Rudolf svoje gljive uzgajaju po pravilima ekološke proizvodnje. Sami pripremaju i kompost - za bukovače od slame, za šitake od hrastove piljevine koju nabavljaju kod jednog međimurskog bačvara.

Ove su četiri godine posao polako postavljali na noge, postepeno ulagali u proizvodnju, učili na greškama. O velikoj zaradi govora nema, kažu, ali uspijevaju iz mjeseca u mjesec zatvoriti financijsku konstrukciju. Sad ih čeka možda i zahtjevniji dio posla - plasman gljiva na tržište i poučavanje Međimuraca da gljive - nisu samo šampinjoni.