Naše tlo je idealno za sibirsku borovnicu

Veselo je bilo u Gornjemu Mihaljevcu u subotu, 14. listopada, na osunčanoj padini podno škole. Zdravko i Anika Šafarić, njihova kći Renata i zet Dražen Heric, unuk Domagoj, rodbina i prijatelji sadili su sibirske borovnice. Kako to već biva u bregima, posao je posao, ali uvijek ležerno, uz obilno jelo i nezaobilazni gemišt.

Ovo im je druga ovogodišnja sadnja. Proljetos su zasadili 1.200 sadnica te im ovaj puta pridodali 1.400 novih! Riječ je o parceli od čak 1,3 hektara te se može govoriti o ozbiljnom ulasku u "biznis" s borovnicama.

- Inače, već smo okusili prve borovnice, početkom lipnja. Rodilo je prvih desetak kilograma, bile su nevjerojatno ukusne. Jako su nas razveselili ti prvi plodovi. Pravi, puni urod stiže tamo negdje u petoj godini, oko tri kilograma po grmu - kaže gazda Zdravko Šafarić. Zaposlen je kao vozač u Vajdi, a za Novu godinu, najavljuje, ide u mirovinu. Borovnice bi trebale biti nov, solidan izvor prihoda.

Ništa bez navodnjavanja

- Imamo dogovoren otkup sa slovenskom tvrtkom i to na deset godina. Nisam jedini, više nas je dogovorilo taj posao u gornjemu Međimurju, koje je kao stvoreno za sibirsku borovnicu. Ona traži kiselo tlo, između 5,5 i 6,5 pH i što više sunca. No, bez navodnjavanja bolje ne kretati u taj posao. Dosad smo zalijevali cisternama, a od proljeća ćemo kap na kap - kaže Zdravko Šafarić.

Svrdlom pričvršćenim na traktor bušio je jame, pod budnom paskom svoga oca, 87-godišnjeg Stjepana Šafarića iz Križopotja, koji se "prigibal" kao mladić i pazio na udaljenost od jame do jame. Potom su ostali pomagači donosili stajski gnoj, na koji ide nešto zemlje, mljeveni kamen (zeolit) koji drži vlagu, sama sadnica te na kraju opet zemlja.