Naši suradnici: mr. Milorad Šubić

Zbog slabog interesa poljoprivrednika, u početku sam pomišljao da promijenim posao!

Naš dugogodišnji suradnik mr. sc. Milorad Šubić, dipl. ing. agr., rođen je 9. rujna 1969. godine u Čakovcu. Prvi Šubićev članak u Međimurju objavljen je u lipnju 1996. godine, a pisao je o suzbijanju krumpirove zlatice i pepelnice grožđa. Otada do danas u Međimurju je objavio stotine članaka... Što zbog ljubavi prema kemiji i biologiji, a što zbog okruženja, već nakon završetka osnovne škole u Murskom Središću 1984. godine, znao je da će postati agronom.
- Rano djetinstvo proveo sam u najstarijoj ulici u Murskom Središću (Ulica Matije Gupca uz rijeku Muru). Tu je gotovo svaka kuća držala krupnu stoku, pa su roditelji željeli da studiram veterinu. Međutim, još kao dječak sredinom 1970-ih bio sam u prilici slušati priču kako bi u Međimurju zbog usitnjenosti posjeda i napučenosti najbolju perspektivu imala hortikulturna proizvodnja. Već sam u osnovnoj školi zavolio prirodne znanosti, a u višim razredima bio sam uključen u rad voćarske i biološke grupe. Jednostavno je negdje bilo “zapisano” da završim poljoprivrednu struku, pa sam upisao srednju poljoprivrednu školu u Križevcima.
Postali ste magistar znanosti…
- U trećem razredu odlučio sam upisati smjer zaštite bilja na tadašnjem Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu. Na Agronomskom fakultetu diplomirao sam početkom 1994. godine, a iste jeseni započinjem raditi kao mlađi asistent pri matičnom fakultetu na Zavodu za fitopatologiju. Budući da sam trebao specijalizirati biljnu bakteriologiju, 1995. godine upisao sam poslijediplomski studij na staničnoj i molekularnoj biologiji pri PMF-u. Tih sam godina proučavao karantenski bakterijski palež jabučastog voća, novu bolest u hrvatskom voćarstvu. Od sredine 1997. počinjem raditi kao voditelj službe za zaštitu bilja u Međimurskoj županiji, a naredne godine prelazim u poljoprivrednu-savjetodavnu službu. Kako više nisam imao mogućnosti proučavati bakterijski palež molekularno-staničnim analizama, promijenio sam temu i završio poslijediplomski studij rezultatima prognoze pojave plamenjače krumpira i mogućnostima njena suzbijanja u Međimurju te stekao zvanje magistra znanosti iz fitomedicine. Boravio sam na više kraćih usavršavanja, u trajanju 5 do 10 dana, u Italiji, Nizozemskoj i Španjolskoj.
Prihvaćaju li međimurski poljoprivrednici savjete, ili “sami sve znaju”?
- U početku nije bilo jednostavno. Veliki broj poljoprivrednika prvih je godina s nepovjerenjem pratio moj rad i bilo je relativno malo poziva za obilazak gospodarstava. Čak sam početkom 1998. godine razmišljao da promijenim posao. Danas je suprotno, jednostavno je nemoguće tijekom sezone udovoljiti svim pozivima i potrebama na terenu. Također, primam veliki broj upita poljoprivrednika iz drugih krajeva naše zemlje - od Podunavlja do Istre i Pelješca. Međimurje je poznato po radišnim i poduzetnim ljudima, a takvih podosta imamo u poljoprivredi. Velika većina od samih početaka rada službe prihvaća savjet, odnosno mnogi su temeljem vlastitog ili tuđeg iskustva unaprijedili tehnologiju, pa i ja mogu naučiti dosta od njih. Današnja generacija poljoprivrednika koja preuzima i razvija nova gospodarstva posjeduje srednju ili višu stručnu spremu, informatički je obrazovana te se još dodatno školuje.
Za koliko ste poljoprivrednika “zaduženi”?
- U našoj bazi podataka su svi poljoprivrednici u Upisniku poljoprivrednih gospodarstava (nešto manje od 7.000), a prvenstveno korisnici novčanih poticaja, njih oko 2.500. Budući da u stručnom dijelu radim kao savjetnik za zaštitu bilja, najviše me kontaktiraju vinogradari i voćari, odnosno posjednici višegodišnjih nasada u kojima zbog izostanka plodoreda štetni organizmi čine najveće štete. U Međimurju imam 56 opažačkih mjesta na kojima pratim zdravstveno stanje 40 vrsta biljnih usjeva. Ona uključuju lokalitete s mjernim uređajima i mjesta na kojima pratimo populaciju nekih ekonomski vrlo štetnih kukaca. Ostale usjeve i nasade pokušavam pregledati barem jednom, a po potrebi i više puta mjesečno. U uredu posjedujem “priručni laboratorij” s dijelom opreme koja mi pomaže u determinaciji uzroka negativnih promjena na biljkama.
S kim je lakše raditi - vinogradarima, voćarima, ratarima?
- Teško je to reći jer nisu sve proizvodnje jednako zahtjevne. Jednako tako, proizvođači se razlikuju svojim predznanjem i stečenim iskustvom. Iznenadili biste se koliko neki međimurski poljoprivrednici čitaju i prate novije trendove u proizvodnji. Najveći mi je izazov uz što manje primjene sredstva za zaštitu bilja proizvesti zdravstveno što kvalitetnije voće, grožđe i povrće.
Koja je trenutno najdohodovnija poljoprivredna kultura koju se isplati uzgajati u Međimurju?
- Dohodovnost uvelike određuju ponuda i potražnja na tržištu, pa kada neki proizvod ima bolju cijenu ako se narednih sezona počinje uzgajati na većim površinama, cijena će sigurno pasti. Primjerice, prije desetak godina vrlo su dohodovne kulture bile jagode i celer korjenaš, ali kako su površine ovih kultura naknadno povećane, cijena zadnjih godina značajno pada, čak do granice isplativosti.
Kada sam počeo raditi, jedan mi je poljoprivrednik rekao da će međimurski seljak usvojiti bilo koju kulturu i tehnologiju ako ista daje prinos barem 40 t/ha, a može se prodati za 1,0 DEM/kg! No, u proteklih se 15-ak godina na tržištu poljoprivrednih proizvoda mnogo toga promijenilo, a u nekim se biljnim proizvodnjama dohodovnost posljednjih 10-ak godina prepolovila. Osim toga, nije moguće predvidjeti tržne viškove u zemljama okruženja i njihov plasman na naše tržište. Iz tih razloga, često biljna proizvodnja koja pokazuje dobru dohodovnost na papiru u praksi ne daje željene rezultate.

V.Trstenjak

OBITELJ
- Oženjen sam suprugom Marijanom koja radi u PZ-u Čakovec na proizvodnji robne jabuke “Regina”. Imamo dvoje djece, 12-godišnju Luciju i 8-godišnjeg Ivana. Na žalost, tempo života i obveze ne daju nam puno prostora za zajedničko druženje, ali koristim svaku priliku za to. U proteklom sam adventskom razdoblju obitelj “počastio” posjetom retrospektivnoj izložbi Mate Celestina Medovića u Klovićevim dvorima. Volio bih za takvo nešto imati više slobodnog vremena...

DOBRA SLIKA
Jeste li zadovoljni odzivom čitatelja na Vašu rubriku?
- Još uvijek imam motiva i ne osjećam zasićenje pisanjem. Uglavnom su reakcije čitatelja s kojima se srećem pozitivne, a najviše im se sviđaju izvorne fotografije i komentari uz njih. Pokojni sveučilišni profesor iz fitopatologije Josip Kišpatić uvijek je govorio da dobra slika u biljnom zdravstvu često može značiti više od tisuću napisanih riječi.(vt)

I KOD KUĆE…
Bavite li se doma poljoprivredom?
- Nemam vlastitih proizvodnih površina, ali imaju ih moji roditelji i roditelji moje supruge. Najviše je oranica i vinove loze, zatim su tu povrtnjaci i voćnjaci za vlastite potrebe. Provodim i mnogo poljskih mikro i makro pokusa istraživanja učinkovitosti različitih kemijskih, biotehničkih i bioloških sredstva za zaštitu bilja, a najviše u vinogradarstvu i proizvodnji krumpira. (vt)