Nova bolest jabuke iz Japana?

U većini svjetskih uzgojnih područja jabuke, izuzev dalekoistočnog Japana, krastavost (Venturia inaequalis) je dominantna gljivična bolest ove najrasprostranjenije voćne vrste. Premda je još 1926. godine alternarijska pjegavost jabuke (Alternaria mali) opisana na području Sjeverne Amerike, nakon 1956. sezone značajne ekonomske štete zabilježene su na jabukama u uzgojnim područjima Japana i još nekih azijskih država (npr. Republika Koreja, Kina, Tajvan i Indija). Za gljivične vrste iz roda Alternaria možemo reći da su opće raširene diljem svijeta, veliki je broj poželjnih saprofita koji razlažu organsku tvar, ali u biljnom je zdravstvu opisano više parazitskih vrsta koje uzrokuju ekonomski značajne bolesti. Tako je u Europi primjerice vrsta Alternaria alternata bila opisana još početkom 1960-tih godina kao parazit rana uskladištenih plodova jabuke, a na području Slovenije sredinom 1970-ih godina upozoravaju na vrstu Alternaria tenuis kao parazita plodova kruške. Zanimljivo je da u Sjevernoj Americi sve do 1987. godine nisu bilježili ekonomske štete već samo beznačajnu pojavu alternarijske pjegavosti jabuke, a smatralo se da ekonomska štetnost azijske forme gljive Alternaria mali proizlazi zbog njoj specifičnog biljnog otrova ili fitotoksina (tzv. “AM toksin”). Ipak, krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina proteklog milenija Alternaria mali postaje sve značajniji parazit jabuka na nekim područjima Sjedinjenih država (npr. Sjeverna Karolina). Na teritoriju tadašnje Savezne Republike Jugoslavije 1996. godine upozoravaju na njenu prvu pojavu, a nakon vrlo vrućih sezona 2000. i 2003. iznenada je zabilježena jača štetnost ove bolesti na nekim osjetljivim sortama jabuke u sjevernoj Italiji (Alto Adige) i Austriji (npr. gala, zlatni delišes, pink lady sin. cripps pink). Zbog potencijalno velike štetnosti za uzgoj jabuke Europska organizacija za zaštitu bilja (EPPO) je svrstava na A1 karantensku listu (2007). U našoj zemlji prvi puta 2010. godine prof. Cvjetković sa suradnicima upozorava na moguću pojavu i štetnost alternarijske pjegavosti jabuke (uočeni su simptomi na lišću, ali na plodovima u voćnjacima tada još nisu zabilježene štete).
U pravilu se prvi simptomi ove bolesti jabuka opažaju na inficiranom lišću u obliku malih, okruglih ili nepravilnih pjega promjera svega nekoliko mm do 2 cm, najprije smeđe a kasnije srebrno-sive boje. Jače je zaraženo lišće na vrhovima mladica. Gljiva luči fitotoksin zbog čega lišće naknadno požuti i prijevremeno otpada (zabilježeni su gubici 50% lisne mase već krajem ljeta). U Italiji su bio-testovima dokazali jaču osjetljivost lišća sorata jabuka gala, zlatni delišes i pink lady, dok je jabučnjacima visoke tehnologije uzgoja na području Male Remete u Republici Srbiji zabilježena jača pojava na lišću sorata zlatni delišes i braeburn tijekom mjeseca srpnja i kolovoza 2011. sezone. Slična pjegavost na lišću jabuka može nastati i uslijed neparazitskih uzroka (npr. nedostatak cinka ili loš omjer hranjiva kalij + magnezij:kalcij, te fitotoksičnost nekih “tank-mix” mješavina sredstva za zaštitu bilja) (vidi slike). Kod alternarijske je pjegavosti lišća jabuke naglašen smeđi ili crvenkasti rub i bjeličasta sredina pjega koje su uglavnom promjera 2-5 mm. Otpornijim se sortama na ovi bolest smatraju jonagold i mutsu.
Simptomi se na plodovima pojavljuju samo kod najosjetljivijih sorata jabuka u dva različita oblika: (a) kao pjegavost plodova u zoni lenticela, kada se na strani ploda izloženoj suncu razvijaju sitne smeđe pjege sa crvenim prstenom promjera 0,5-2 mm (vidi sliku) ili (b) samo kod sorata jabuke sa podčašnim kanalom u obliku vršne (bazalne) smeđe ili tamne truleži plodova sa propadanjem sjemenjače (npr. zabilježeno u sorata crveni delišes, braeburn, rewena) (vidi slike). Takvi su simptomi na plodovima u Međimurju i Požeškoj dolini (izvor Đurđica Kšenek) uočeni krajem ljeta i/ili početkom jeseni.
Uzročnik bolesti nepovoljne zimske uvjete preživljava kao sprofitski micelij na otpalom zaraženom lišću, na mehaničkim oštećenjima jednogodišnjih izdanaka i/ili u “spavajućim” pupovima. Primarne zaraze u novoj sezoni rasta i razvoja jabuke su moguće već krajem cvatnje, te su u korelaciji s temperaturama, vlaženjem biljnih organa i oborinama. Zaraze lišća i plodova su moguće pri rasponu temperature zraka 20 do 30°C, a vlaženje osjetljivog biljnog tkiva traje duže od 8 sati (primjerice na sorti delišes je u laboratorijskim uvjetima dokazano da optimalne uvjete za infekciju lišća predstavlja vlaženje u trajanju 5,1 sati pri temperaturi 23,5°C, nakon čega je 0,2% lisne površine bilo pokriveno alternarijskim pjegama). Skriveno razdoblje ili inkubacija traje u laboratoriju svega nekoliko sati, a u optimalnim poljskim uvjetima opisani simptomi se mogu pojaviti već 24-48 sati nakon zaraze. Dulja kišna razdoblja tijekom lipnja i srpnja uz povišene temperature zraka sigurno pogoduju jačem širenju bolesti do početka berbe. Nasadi jabuka pokriveni mrežama protiv tuče zbog povišene vlažnosti zraka sigurno favoriziraju jaču manifestaciju alternarijske pjegavosti jabuke.
Kod mjera zaštite valja upozoriti da u jabučnjacima visoke tehnologije (mreže protiv tuče, sustav navodnjavanja orošavanjem ili kišenjem) sa vrlo osjetljivim sortimentom jabuka (npr. gala, crveni i zlatni delišes, braeburn, idared, pink lady) u iznadprosječno vrućim, sparnim a pritom i kišovitim ljetnim mjesecima valja očekivati jaču pojavu alternarijske pjegavosti. U takvim je uvjetima potrebno provoditi usmjerene kemijske mjere zaštite primjenom dovoljno učinkovitih fungicida. Starija literatura navodi da određenu zaštitu daju površinski organski fungicidi iz skupine ftalimida (npr. kaptan)(u pripravcima Captan WP 50, Merpan 80 WDG i slično) i/ili ditiokarbamata (npr. propineb, mankozeb, metiram, ciram) (u pripravcima Antracol WG, Dithane DG Neotec, Polyram DF, Ziram WG i slično), a koji se istodobno masovnije koriste pri suzbijanju krastavosti jabuke (Venturia). Ipak, novija istraživanja iz Italije (Alto Adige) ukazuju da pri prosječnim 14-dnevnim razmacima tretiranja u ljetnom razdoblju njihova učinkovitost nije zadovoljavajuća (Rizzoli i sur., 2006.)! Pri kemijskoj kontroli nekih ekonomski vrlo značajnih i opće raširenih bolesti na drugim vrstama biljaka koje uzrokuju gljivice roda Alternaria (npr. na krumpiru Alternaria solani i/ili na mrkvi Alternaria dauci) vrlo su učinkovite djelatne tvari iz skupine strobilurina. Ali, istraživanja provedena u Austriji prilikom prskanja primarnih zaraza (3x u razdoblju od 31/5 do 21/6) su pokazala da trifloksistrobin (Flint WG ili Zato 50 WG) nije bio ništa manje zaražen (29,8%) u odnosu na netretirano lišće (30,0%) (Rühmer i sur., 2006.). Najdjelotvorniji rezultati pri kemijskom suzbijanju alternarijske pjegavosti lišća jabuke u Italiji i Austriji su dobiveni primjenom djelatnih tvari iprodion (npr. u pripravku Rovral FL), fluazinam (u pripravku Ohayo SC) i boskalid (u pripravcima Cantus DF i Bellis WG), dok su u Srbiji učinkovito tijekom 2011. sezone koristiti klortalonil (u pripravku Bravo SC). Na području Sjeverne Karoline u Sjedinjenim Državama samo je iprodion bio dovoljno učinkovit. U Republici Hrvatskoj dopuštenje za primjenu u jabukama od navedenih djelatnih tvari ima jedino boskalid u pripravku Bellis WG (u kombinaciji sa piraklostrobinom registriran za zadnje zaštite jabuke protiv skladišnih bolesti, krastavosti i pepelnice), dok se ostali pripravci koji nisu registrirani ne smiju koristiti u našim voćnjacima. Kako je Uredbom 518/2013 od 13. svibnja 2013. godine kojom se nadopunjuje Regulativa 1107/2009 zbog pridruživanja naše zemlje u punopravno članstvo EU Hrvatska svrstana južnoj registracijskoj zoni (npr. zajedno s Italijom, Francuskom, Španjolskom i drugim zemljama), očekujemo skoru registraciju pripravaka koji primjerice imaju dopuštenje za primjenu u tim zemljama.
Osim izravnih mjera kemijskim suzbijanjem moguće je sanitarnim mjerama smanjiti prezimljujući potencijal bolesti, npr. sakupljanjem lišća, te prilikom podizanja novih nasada birati manje osjetljive sorte jabuka. Kako je alternarijska pjegavost jabuke relativno nova bolest u našoj zemlji, svakako treba upozoriti vlasnike nasada visoke tehnologije da redovitim zdravstvenim pregledima prepoznaju prvu pojavu i poduzmu mjere za sprječavanje ekonomskih šteta.