Živa zemlja 25.05.2011. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:17.

O crnoj pjegavosti krumpira

Proizvodnju krumpira odlikuju visoki ukupni troškovi, a na samu ekonomiku proizvodnje krumpira najveći utjecaj imaju visina prinosa i prosječna prodajna cijena. Tek stabilni i visoki prinosi osiguravaju isplativu proizvodnju. Procjenjujemo da su prosječni gubici uroda krumpira u našoj zemlji zbog pojave i razvoja uzročnika bolesti skoro 45%. Danas je suvremeni uzgoj sorata krumpira otpornih na cistolike nematode, a oblikom, izgledom i kakvoćom gomolja pogodne za trženje u trgovačkim lancima, nemoguć je bez kvalitetne zaštite cime od gljivičnih bolesti. U razdoblju 1997.-2009. godine zabilježili smo šest epidemijskih sezona plamenjače krumpira (1997., 1998., 1999., 2004., 2005. i 2009.), četiri sezone je zabilježena epifitocija crne pjegavosti (2002., 2006., 2007. i 2008.), jedne su godine obje bolesti bile zastupljene u manjem intenzitetu (2001.), a dvije sezone nismo uopće zabilježili njihovu značajniju pojavu (2000. i 2003. godine). Očito je da meteorološki uvjeti značajno utječu na pojavu i razvoj gljivičnih bolesti cime krumpira, a početnim korištenjem mjernih uređaja i primjenom modela prognoze u istraživanom razdoblju 1997.-2000. godine se utrošilo 30-80% manje fungicida u odnosu na kalendarski ili fenološki program prema iskustvu pojedinaca.
Zbog iznadprosječno toplog i suhog razdoblja, sadnja krumpira ove sezone na većini polja obavila se u zadnjem tjednu mjeseca ožujka i prvom tjednu mjeseca travnja, što je 14 dana ranije nego prosječnih godina. Već početkom svibnja na mnogim su poljima biljčice krumpira bile veličine 10-20 cm, a u ranijim rokovima sadnje čak i veće. Ipak, hladne noći zabilježene sredinom prve dekade mjeseca svibnja malo su usporile brži porast, a na nekim su lokalitetima usjevi krumpira tih hladnih jutarnjih sati bili oštećeni od smrzavanja. Tijekom prve polovice mjeseca svibnja u 2 smo navrata zabilježili prve uvjete za mogući razvoj najopasnije bolesti cime: plamenjače ili krumpirove plijesni (Phytophthora infestans), a na području Belica tih je dana palo oko 42 mm kiše. Ipak, zabilježen je veći broj vjetrovitih dana, koji brzo suše cimu i plitke površinske slojeve zemljišta, pa procjenjujemo da je početkom zadnje dekade mjeseca svibnja opasnost od rane pojave plamenjače ili krumpirove plijesni na središnjem području Županije, odnosno u široj okolici naselja Belica, bila još uvijek vrlo mala (“kada se iza traktora na poljskom putu podiže jaka prašina nema opasnosti od jačeg razvoja krumpirove plijesni”)! Smatramo da je na širem području naselja Belica potrebno u 10-ak zadnjih svibanjskih dana ili početkom lipnja dana pasti barem 60-ak mm kiše da krumpirova plijesan započela svoj snažniji razvoj!
Na moguću ranu pojavu plamenjače ili plijesni krumpira najugroženija polja gdje su usjevi rano posađeni ili su bili pokriveni paučinastom folijom ili su navodnjavani tijekom mjeseca svibnja kišenjem ili površine gdje je protekle godine zabilježena kasna pojava ove bolesti. Obično smo prve znakove plamenjače krumpira proteklih godina pronalazili na ranim sortama adora, riviera i jaerla. Svakako su jače ugrožena polja u blizini riječnih dolina zbog duže zadržavanja rose ili dugotrajnije magle, npr. uz Dravu (Orehovica, Vularija, Totovec i dr.) ili rijeku Muru (npr. Domašinec, Podturen i dr.), odnosno polja na kojima se krumpir sadi u ponovljenom uzgoju ili se za sadnju koriste gomolji iz vlastite proizvodnje. Moguće kasnosvibanjske magle s naglašenom pojavom rose i temperaturama zraka nešto većim od 10°C, mogu na pogodovati i sekundarnom širenju plamenjače na takvim “mikro-riječnim lokalitetima”! Polja s krumpirom gdje usjev razvijaju bujniju cimu (npr. sorta vineta) također treba redovito pregledavati i na vrijeme započeti zaštitom. Stoga proizvođačima merkantilnog krumpira u područjima uz rijeku Dravu i Muru, na poljima gdje usjevi krumpira zatvaraju redove i počinju formirati prve cvjetne glavice, preporučujemo već krajem mjeseca svibnja pregledavati zdravstveno stanje usjeva, te započeti obaveznu prvu usmjerenu zaštitu. Vrući svibanjski dani s temperaturama zraka većim od 24°C još više pogoduju početnom razvoju koncentrične ili crne pjegavosti krumpira (Alternaria solani), pa proizvođačima preporučujemo već od prvih usmjerenih tretiranja koristiti kombinacije pripravaka koje su dovoljno učinkovite na obadvije najvažnije gljivične bolesti cime krumpira: plamenjaču ili krumpirovu plijesan i crnu ili koncentričnu pjegavost i palež!
Crna pjegavost koju uzrokuje gljivica Alternaria solani je česta u područjima intenzivnog uzgoja krumpira, ali u pravilu manjeg ekonomskog značaja u odnosu na plamenjaču. Ipak, njezina štetnost zadnjih godina raste, te se u pravilu pojavljuje prije znakova plamenjače (engl. early blight). Simptomi na cimi su prvi put opisani 1893., a na gomoljima 1925. godine. Zabilježeni su gubici uroda 70-80%, ali najčešće su štete na nezaštićenim poljima 5-20%. Veća štetnost u krumpirištima od gljive Alternaria solani je zabilježena u toplijim područjima južne i mediteranske Europe. Jače osjetljive sorte na crnu pjegavost su adora, agria, bintje, fabula, jaerla, kleopatra, marabel, remarka, carlita, carrera, belini, dynamica, monaco, mondial, mozart, rodeo, vineta, volumia i dr. Osim meteoroloških uvjeta na intenzitet pojave bolesti značajno utječe postojanje izvora zaraze, osjetljivost sortimenta, razvojni stadij biljke u vrijeme primarnih zaraza i navodnjavanje usjeva kišenjem. Crna pjegavost u pravilu je bolest starijeg tkiva, pa se prvi simptomi pojavljuju na starijem, donjem, lišću. Razlog tome je kraća inkubacija i bolja ekspozicija starijeg lišća zemljišnom izvoru bolesti. Primarne zaraze potječu iz drugih domaćina crne pjegavosti ili iz zaraženih prošlogodišnjih biljnih ostataka u zemljištu. Savršeni stadij ove bolesti nije poznat, a gljiva Alternaria solani dobro raste na umjetnim hranjivim podlogama. Praćenjem temperature zraka (°C), razdoblja s povišenom relativnom vlagom zraka >90%, trajanje vlaženja lišća (h) i količine oborina (mm) razvijen je model prognoze prve pojave i određivanja rokova suzbijanja crne pjegavosti. Uz podatke o sortnoj osjetljivosti i navodnjavanju usjeva, ovaj model prognoze se zadnjih godina koristiti u predviđanju pojave crne pjegavosti u međimurskim krumpirištima.
Optimalna temperatura razvoja ove bolesti je 28°C. Sporulacija je moguća tijekom noći i dana, uz temperature 5-30°C, a intenzivna je pri 20-24°C. Formiranje klične cijevi zahtjeva vlaženje organa ili povišenu vlagu zraka (barem 96%). Uz određenu temperaturu, za zarazu je također neophodno vlaženje biljnih organa (kiša, navodnjavanje, rosa, magla) - pri temperaturi 10°C barem 12 sati, dok je pri 15°C zaraza moguća već nakon 8 sati vlaženja. Česta izmjena suhog i toplog razdoblja s vlaženjem pogoduje intenzivnom razvoju crne pjegavosti.
Alternaria solani uzrokuje male lisne lezije ili pjege na lišću, tipične po postepenom rastu (uz veći broj tamnih koncentričnih prstenova). Boja lezija varira od tamnosmeđe do crne, a veličina od nekoliko mm do 2 cm. Okruglog su ili nepravilnog oblika s naglašenim rubovima prema zdravom tkivu. Njihov rast je inhibiran lisnim žilama, što bitno utječe na mogući nepravilni oblik. Prvi simptomi se obično pojavljuju nakon početka cvatnje krumpira. Ovisno o osjetljivosti sorte, napadnuto lišće obično požuti prije nego lezije potpuno obuhvate njegovu površinu. Jače je napadnuto donje ili starije lišće koje odumire, ali ostaje visjeti na cimi. Izdužene smeđe ili crne lezije se također mogu pojaviti na peteljkama i stabljici. Tamne, udubljene, okrugle ili nepravilne lezije se formiraju na zaraženim gomoljima. Napadnuto tkivo gomolja je suho i odvojeno od zdravog dijela mesa, pa nema razvoja sekundarne truleži.
Iz opisanih je razloga usjeve krumpira tijekom vegetacije potrebno zaštititi od zaraze uzročnikom crne pjegavosti. U tu svrhu u našoj zemlji imamo registrirano više desetaka fungicida, koji se razlikuju svojom cijenom, toksikološkom ocjenom i učinkovitošću na uzročnike bolesti. U Međimurju, našoj najsjevernijoj županiji u kojoj se krumpir gotovo svake godine sadi na približno 15% ukupnih oraničnih površina, još od 1997. godine sustavno pratimo učinkovitost najvažnijih skupina fungicida na opisane bolesti cime krumpira. Svaki član je ispitivan na veličinama osnovne parcele 15 do 32 m². Datume prvih i naknadnih tretiranja odredili smo temeljem razvoja meteoroloških uvjeta i sustavnim praćenjem prve pojave i dinamike razvoja bolesti cime krumpira. Pokusi su očitani od kraja srpnja do kraja kolovoza, na način da su liske krumpira ocijenjene po skali 0-4, ovisno o postotku zaraženosti uzročnicima bolesti. Djelotvornost je određena komparacijom zaraze članova pokusa s netretiranom mikro-parcelom. Najbolji rezultati pri kemijskoj kontroli crne ili koncentrične pjegavosti dobiveni su primjenom djelatne tvari azoksistrobin (u pripravcima Quadris SC i Ortiva SC), zatim njegovoj mješavini sa klortalonilom (u pripravku Amistar Opti), vrlo je učinkovita kombinacija piraklostrobina i boskalida (Signum DF), te klortalonil (Daconil SC), famoksadon i cimoksanil (Equation PRO WG) i fluazinam (Shirlan SC). Moguće ih je kombinirati s novijim protiv plamenjače krumpira (Phytophthora) vrlo učinkovitim fungicidima koristiti Revus SC ili Infinito SC ili Ranman SC (+ aktivator), odnosno od starijih pripravaka u prvim je zaštitama protiv plamenjače krumpira moguće koristiti Antracol Combi WP ili Melody Duo WP.

Izvor: 2926