Obitelj Šarić: Usprkos teškoćama, ne damo svoje blago

Među rijetkim domaćinstvima u Međimurju gdje još, osim laveža i mijaukanja, možete čuti njištanje, rzanje i mukanje domaćih životinja je ono obitelji Šarić u Ivanovcu. Uz dva psa i mačku u dvorištu, njihova staja i svinjac puni su živinčadi. Već 50-ak godina Antun Šarić na svom gruntu drži domaće životinje i bavi se poljoprivredom, no kako se razbolio, brigu o svemu preuzela su njegova vrijedna djeca – Vladimir, Ružica i Josip. – Imamo kravu, četiri bika za tov, dvije krmače, dva pajceka, kobilu Micu i ždrijebe Zvonka, nabrojio je Vladimir koji je zadužen sve nahraniti i počistiti ujutro prije posla, dok se njegova sestra Ružica kasnije za njih pobrine.

– Svatko radi nešto, osim životinja treba voditi brigu i o uređenju dvorišta i o vrtu, što je moja jača strana. Brat Josip „glavni“ je  za polje, a Vladimir za staju i svinjac. Kad tako podijelimo poslove sve uspijeva i sve se stigne, kazala je Ružica. Bikove kupuju kao male, pa zajedno s onima koje krava oteli, hrane do 500, 600 kila težine i prodaju dalje Vajdi ili drugim privatnim kupcima, mlijeko koje krava daje za njihove je potrebe, a svinjetinom redovito pune škrinju. – Držimo se onog „Domaće je domaće“, pa konzumiramo sve što kod kuće proizvedemo, a uz meso, to je i brojno voće i povrće. Posao s poljoprivredom dobro nam ide, a ono što dobro ide se ne mijenja i dokle god nas zdravlje služi bavit ćemo se poljoprivredom, kazao je Vladimir naglasivši da svoju Micu ne da za ništa na svijetu, ona mu pomaže s poslom u vrtu.

– Dok radim poslove u vrtu osmogodišnja kobila Mica velika mi je pomoć. Nosi teže terete i vuče plug kad oremo, a traktorima brat Josip i njegov sin Marko obrađuju naša udaljenija polja, objasnio je Vladimir dodavši da kobilu nećak Marko ponekad i zajaše te prošeće. Nakon što smo posjetili staju, Vladimir je ostavio odškrinuta vrata što je odmah iskoristilo ždrijebe, tromjesečni Zvonko. Veselo je potrčao dvorištem, skačući se razgibao i glasno ržući podigao na stražnje noge. – Životinje, za koje znamo da neće praviti nered, puštamo u dvorište da pasu travu, to im odgovara. Vidite kako je veseo, kazao je Vladimir dok je Ružica objasnila koliko posla ima s cvijećem.

– Imamo oleandre, surfinije, muškatline i drugo cvijeće. Cijelo ljeto, zbog vrućina, trebalo je zalijevati i ujutro i navečer da bi izdržalo. Da imam više vremena i da nije bilo oluja to bi sve još ljepše izgledalo, pokazala je Ružica potrgane stabljike. Obitelj Šarić iz Ivanovca puno i naporno radi kako bi u najboljem stanju zadržali svoje gospodarstvo, no nije im teško. Navikli su na seoski život, cijene sve što imaju i trude se maksimalno iskoristiti dobro što ima zemlja daje, dok se na ono loše ne žale puno, jer znaju da uvijek može biti gore.