OČUVANJE OD IZUMIRANJA KRITIČNO UGROŽENOG MEĐIMURSKOG KONJA

Na posljednjoj sjednici Skupštine Međimurske županije skinuta je s dnevnog reda točka u kojoj je trebalo – odlukom Skupštine – Udruzi uzgajivača međimurskog konja Međimurec staviti na raspolaganje (privremeno na tri godine) prostor bivšeg vojnog poligona u Čakovcu u vlasništvu Međimurske županije, u gradskim prostornim planovima označenom kao zelena zona sportsko-rekeracijske namjene.
Nakon deset godina nastojanja entuzijasta okupljenih u spomenutoj udruzi da se spasi ostatke ostataka međimurskog zavičajnog blaga, brand koji je jedini u europskoj i svjetskoj hipološkoj literaturi prepoznat kao autohtona hrvatska pasmina konja – pojavilo se svjetlo na kraju tunela: osnivanjem Hrvatskog centra konjogojstva i usvajanjem projekta utemeljenja državne ergele za očuvanje međimurskog konja!
Skidanjem spomenute točke s dnevnog reda Skupštine zbog administrativno-tehničkih razloga i navodne zabrinutosti za zakonsku utemeljenost projekta onih koje bi najviše trebala peći savjest što je međimurski konj na pragu izumiranja, nije se dogodilo ništa posebno. Samo je još mjesec ili dva predragocjenog vremena – izgubljeno.
Ipak, svako zlo za neko dobro, pa se u javnosti pojavio interes – a što se zapravo želi postići, koji su ciljevi predlagača projekta?
Zemlje EU provode programe koji osiguravaju očuvanje svojih izvornih pasmina domaćih životinja, naročito ugroženih, pa tako i Republika Hrvatska provodi i postavlja programe i mjere kojima osigurava očuvanje naših izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja, u ovom slučaju konja. Detaljne podatke i smjernice te obvezne mjere na tom području propisuje Nacionalni program očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj, a u hrvatskom zakonodavstvu definirane su četiri izvorne i zaštićene pasmine konja za koje se osnivaju državne ergele: lipicanac, hrvatski hladnokrvnjak, hrvatski posavac i međimurski konj.
Međimurski konj je pred izumiranjem u Republici Hrvatskoj, ali u posljednjih nekoliko godina zemlje koje su u povijesti imale velik uzgoj međimurskog konja (Mađarska, Austrija, Slovenija) priključuju se naporima da se očuva populacija postojećih jedinki uključivanjem u sustav očuvanja kritično ugroženih pasmina i pri tome nude i – finacijsku pomoć!
U Središnjem registru kopitara RH koji vodi Hrvatski centar za konjogojstvo registrirano je samo 40-ak jedinki međimurskog konja, što je kategorija kritično ugrožene pasmine.
Zato se računa - uz izdvajanje novčanih sredstava iz Državnog proračuna RH i održavanje međimurskog konja kroz Udrugu uzgajivača međimurskog konja koja usko surađuje s HCK-om te s više znanstvenih institucija - da se, uz podršku uzgajivačima Međimurske županije i Grada Čakovca, može organizirati mala ergela s nukleus stadom međimurskog konja. Stručna javnost to smatra najsigurnijijim oblikom očuvanja, povećanja populacije i genetskog unapređenja kritično ugrožene pasmine.
Međimurska županija dostavila je već pisanu podršku projektu na adresu Hrvatskog centra konjogojstva i Ministarstvu poljoprivrede i ponudila pomoć, a isto je učinio i Grad Čakovec.
Štoviše, u Strategiji razvoja Grada Čakovca izrijekom je zapisano da će se baš na prostoru bivšeg vojnog poligona, u širini 270 metara od osi željezničke pruge Čakovec – Mursko Središće, između Sajmišne ulice i Ulice bana Jelačića, u zelenoj tampon zoni prema (budućoj) industriji, smjestiti nukleus stado međimurskih konja.
Iskustva, kako domaća, tako i inozemna, govore da postojanje ergele pozitivno djeluje ne samo na očuvanje ugrožene pasmine konja, nego i na turističku i gospodarsku aktivnost koja se uz takvu jezgru razvija, a zajednički projekt Udruge Međimurec, HCK-DEL, KK Zrinski, Grada i Županije podrazumijeva da se sadržajem cijeli prostor (parkovno uređen) stavi u funkciju građana kroz rekreaciju, hipoterapeutske aktivnosti, školu jahanja, na posljetku, i u funkciju praktikuma agrousmjerenja Gospodarske škole Čakovec.
Ergela je najsigurniji i najintenzivniji način širenja pasmine - jer se po modelu od ergele prema van konji brže šire po ruralnim gospodarstvima (mnogi Međimurci su na listi čekanja za udomljavanje konja samo zbog zavičajnog ponosa, a ne koristi), čemu je dobar primjer Ergela Đakovo i širenje lipicanaca u Slavoniji i šire.
Značajno je: ergela međimurskih konja (sve skupa desetak konja, uzgojna jezgra) se ne osniva kao zasebna institucija, nego kao ustrojbeni oblik ili odjel HCK-a, što eliminira veće troškove, izbjegava se trošak radnih mjesta kao što je računovodstvo, tajništvo i slično jer tako - u okviru HCK-a kao ustrojbena jedinica - djeluje i Državna ergela Lipik u koju su vraćeni lipicanci iz Srbije.
Zašto je važno da se prostor bivšeg vojnog poligona baš sad i makar privremeno stavi na raspolaganje (ne u vlasništvo ni u najam, ni bilo kako drugačije) Udruzi uzgajivača međimurskog konja i HCK-u? Zato što je uvrštenjem projekta u proračunske brojke Ministarstva poljoprivrede (i još dva – ministarstva kulture koje čuva nacionalnu baštinu i ministarstva zaštite okoliša po kriteriju očuvanja bioraznolikosti) Međimurju pružena prilika da uz minimalna vlastita sredstva očuva nešto autentično međimursko, zapisano u svim važnim knjigama ovog svijeta kao međimursko i može to imati bez velikih proračunskih izdvajanja.
Prostor bivšeg vojnog poligona ima nešto što je potrebno sada i odmah – objekte! Dvije staje sagrađene netom prije nego je vojska napustila te nekretnine. Staje jesu devstirane, ali se brzo mogu uz mali trošak privesti funckiji, a petnaestak hektara površine u roku od godine dana urediti kao parkovni pejsaž kakvim se (uz konje u tom pejsažu) diče veći i bogatiji gradovi Europe od malog Čakovca.
Ukoliko se u tri godine pokaže da je prostor vojnog poligona potrebniji za neku drugu, višu svrhu, uvijek se može ergela dislocirati nekamo, a možda se i pokaže da je taj sadržaj napogođeniji od svih koji su namijenjeni sljubljivanju gradskog tkiva s prirodom.
Marijan Belčić