OPG Borović - Manje površine može se bolje iskoristiti od sijanja žitarica

I u Međimurju je danas ozbiljna poljoprivredna proizvodnja u oseci, iako je ono "cvetnjak Horvatske". Onih koji su spremni na to da na polju ili na farmi dođu do prihoda ni ovdje nema dovoljno, s obzirom na to da hrane ne proizvodimo dovoljno nego ju moramo uvoziti. U toj manjini koja se poljoprivedom bavi ozbiljno, a i uspješno, je i OPG Borović u Donjem Pustakovcu, koji se bavi proizvodnjom, ali i preradom voća i povrća. Na čelu mu je Dragutin Borović, umirovljenik, a nekada trgovac. Borovići su u kući držali prodavaonicu. Supruga Ljubica bila je uz njega kao komercijalistica, kao i danas, kad je i ona u mirovini. No, o proizvodnji i poslovanju OPG Borović danas  govori sin Dejan, ne samo iz razloga prirodne generacijske smjene – on je strukom agronom i to specijalist za ekološku proizvodnju. Borovići se bave raznovrsnom proizvodnjom, uzgajaju jabuke, kruške, breskve, šljive, trešnje, višnje, kupine i maline, a od povrća paprike, krastavce i rajčicu, a i još neke kulture. Time protivurječe često isticanoj formuli o koncentraciji kao uvjetu za ekonomičnost poljoprivredne proizvodnje, a i onoj o značajnim površinama kao drugoj pretpostavci - ukupno obrađuju tek jedan hektar. Dejan Borović objašnjava zašto im ide tako da su zadovoljni:

- Ja radim u tvrtki Kaspar papir u Prelogu, kao voditelj proizvodnje, a supruga Jasmina, farmacetska tehničarka, u ljekarni u Strahonincu. Roditelji penzioneri se mogu posve posvetiti proizvodnji, ali kad se sve zbroji, ovo je nama dopunska djelatnost, već i po tome što bez naših plaća računica ne bi bila pozitivna. Da bismo se i mi okrenuli isključivo poljoprivredi ipak bismo trebali više zemlje. Ali mislim da je naš OPG dobar primjer mogućnosti koje daju ove manje površine, a na selu je pravilo da zaposleni ili umirovljeni ljudi imaju zemlju, ali ju obrađuju ekstenzivno, drže ju pod tradicionalnim ratarskim kulturama ili iznajmljuju. Ovaj naš hektar je vjerojatno najmanji posjed u Donjem Pustakovcu, koji je malo mjesto, ne računajući jednu obitelj koja je u svojoj djelatnosti veliki robni proizvođač. Mnogi drugi imaju kukuruz ili pšenicu, ali ne za to da bi nešto hranili, već ga prodaju otkupljivačima. No, za našu proizvodnju treba biti spreman raditi i kad se vratiš s posla i posvetiti tome dosta vremena. Neki su se i interesirali za to kako započeti nešto slično, a ja i obećao pomoć savjetom, ali ih je odvratilo to što treba puno truda, a i spremnosti na to da se sam stječe iskustvo i znanje.

Postoji i ključ da bi ovakvo bavljenje voćarstvom i povrtlarstvom imalo smisla, kaže Dejan, to je prerada. Borovići od svoje paprike rade ajvar, krastavce kisele, kao popularan među kupcima ističu svoj "Pustakovski mix", salatu od paprike u umaku od rajčica. Tek dio jabuka, koje zauzimaju polovicu ukupne površine, ide svježe u prodaju, ostalo se prerađuje u sokove i ocat, a i od ostalog voća nastanu džemovi i sokovi. Ovom granom prerade bave se roditelji, a Dejan i supruga preradom ljekovitog bilja u čajeve i druge proizvode, neke doista nesvakidašnje, poput sirupa od maslačka.

- Ljekovito bilje i ono što radimo od njega zauzima sve značajnije mjesto u našoj proizvodnji, i doslovce, povećavamo površine pod njim, nauštrb jabuka. I za nas je iznenađenje kako to dobru prođu ima, - kaže Dejan. Važna značajka proizvodnje Borovićevih je što je temeljena na ekološkom, a sve više i u biodinamičkom pristupu. - Poljoprivrednom proizvodnjom počeli smo pred 15 godina kad sam ja još išao u Gospodarsku školu, pred pet godina smo se odlučili na ekološku proizvodnju, a od pred tri godine, od susreta s Udrugom "Duga", sve više radimo na biodinamički način.

On iz više razloga dobiva na značaju, jedan od glavnih je što daje proizvode visoke kvalitete, i po ukusu i po zdravstvenoj vrijednosti. Ali nama u Međimurju važno je i to što je dr. Rudolf Steiner, utemeljitelj antropozofije i biodinamike kao njenog odraza u poljoprivredi, rođen ovdje, u Donjem Kraljevcu. Stoga se postavlja pitanje može li se to iskoristiti kao poticaj za razvoj ovog oblika proizvodnje i kao ključ izlaska na tržište. No, prema biodinamici ima i sumnjičavosti, odustajanje od konvencionalne zaštite i načina prihrane koje podrazumijeva znače manje prinose – isplati li se to? Isplati se, kaže Dejan. - Zaštitna sredstva su danas tako skupa da to što ih ne koristimo u potpunosti nadoknađuje razliku od dvadesetak posto do prinosa koji bi se dalo postići konvencionalnim pristupom.

Ne bi li ovo mogao biti recept i za velike proizvođače? Dejan Borović smatra da tu postoji bitno ograničenje. - Biodinamičkim pristupom, dakle i bez onog minimuma sredstava dopuštenih u ekološkoj proizvodnji, postižemo potpunu zaštitu od nametnika. Ali naše jabuke nemaju savršeni, ujednačeni oblik, što je bitno za velike proizvođače koji rade za trgovačku mrežu.

Kad se govori o biodinamičkoj proizodnji spominje se i očekivanje da kvaliteta koju daje bude i osnova za postizanje znatno više cijene proizvoda. Ali ona tu sigurno nije čarobni štapić, po iskustvu Borovićevih. - Svježe jabuke uspijevamo prodati po istoj cijeni po kojoj se prodaju i one iz konvencionalnog uzgoja. Naša kvaliteta nam  daje nam sigurnost plasmana, svi žele ponovo kod nas kupiti, ali po standardnoj cijeni. I probali smo hoće li kupci prihvatiti višu, ali je i pokušaj da se ona digne makar za jednu kunu bio neuspješan. Kod nas nema ni navika ni svijesti koje bi bile osnova za to da se kvaliteta i korist za zdravlje nagradi nešto višom cijenu, a nema ni kupovne moći. Možda se takav kutak tržišta može naći u Zagrebu, ali mi prodajemo tu, u okolici, na tržnicama i pred svojim kućnim pragom.

Borovići ionako imaju za to rješenje u preradi. Je li to recept i za njihove susjede? Kvalitetne i originalne proizvode trebamo, prostora za njih i na siromašnom tržištu ima. Ne bi drugima ni bilo previše teško, kad iskustva i znanja već ima, a ponešto bi se valjda dalo postići i udruživanjem napora, u nekoj vrsti zadruge. Ali Dejan Borović u tome nije optimist – to bi bilo protivno našem mentalitetu, kaže.