Otpornost uzročnika plamenjače krumpira na fungicide!

Ovogodišnju sadnju krumpira su u prvoj polovici travnja otežale česte oborine i prohladno razdoblje, pa su tržni proizvođači krumpir proljetos uglavnom posadili u prvim danima mjeseca travnja i naknadno u drugoj polovici travnja. U danima nakon 20. travnja o.g. je zabilježeno iznadprosječno toplo razdoblje, pa je već krajem mjeseca travnja zabilježeno nicanje usjeva krumpira na većini zasađenih polja. Tijekom mjeseca svibnja u tri smo navrata zabilježili prve uvjete za mogući razvoj najopasnije bolesti cime: plamenjače ili krumpirove plijesni. U razdoblju 4.-6. svibnja je pala manja količina oborina, ali smo kroz dvije noći zabilježili dugotrajnu maglu. Značajno veća količina kiše je pala u danima 13.-17. svibnja o.g. – na većini lokaliteta u središnjem Međimurju oko 50-tak mm, te naknadno još od 21.-23. svibnja o.g. novih 20-tak mm kiše. Ukupno je od nicanja krumpira, odnosno od početka svibnja palo od 80-90 mm kiše, pa su tada ispunjeni uvjeti za početni skriveni razvoj plamenjače krumpira. Ipak, premda su meteorolozi u danima 25.-27. svibnja o.g. svakog popodneva najavljivali moguće oborine (uz grmljavinsko nevrijeme), to se do jutra 28. svibnja nije obistinilo. Naprotiv, dana 25., 26. i 27. svibnja o.g. je zabilježen jači i vrući južni vjetar (tzv. “fen”) uz najviše dnevne temperature 26-29ºC, što je značajno umanjilo opasnost i vrlo jake i rane pojeve bolesti (naročito u poljima gdje usjev krumpira još nije cimom zakrio redove). Na ranu su pojavu plamenjače ili fitoftore krumpira najugroženija ona polja gdje su usjevi rano posađeni ili su bili pokriveni paučinastom folijom ili površine gdje je protekle godine zabilježena kasna pojava ove bolesti. Obično smo prve znakove plamenjače krumpira proteklih godina pronalazili na ranim sortama adora, riviera i jaerla (čitaj jerla). Jače su ugrožena polja u blizini riječnih dolina zbog duže zadržavanja rose ili dugotrajnije magle, npr. uz Dravu (Orehovica, Vularija, Totovec i dr.) ili rijeku Muru (npr. Domašinec, Podturen i dr.), odnosno polja gdje se krumpir sadi u ponovljenom uzgoju ili se za sadnju koriste gomolji iz vlastite proizvodnje. Polja s krumpirom gdje usjev razvijaju bujniju cimu (npr. sorta vineta) također treba redovito pregledavati i na vrijeme započeti zaštitom. Ponovno nakon zime 2009./10. na poljima bilježimo veći postotak samoniklih biljaka krumpira, koje rastu iz odbačenih gomolja tijekom vađenja uroda protekle godine. Takve su biljke često izvor zaraze za ovogodišnje usjeve. Na sjemenu iz vlastite reprodukcije se krajem svibnja pojavljuju i znakovi nekrotičnog soja Y-virusa krumpira, naročito na sortama vineta, aladin, agria i dr. Ove su promjene nalik simptomima od gljivičnih bolesti cime, ali ih valja razlikovati. Zbog vrućeg su vjetra i toplinskog šoka biljaka krajem svibnja moguće negativne promjene slične bolestima cime (vidi fotografije). Ovom prilikom opisujemo iskustva dobivena pri suzbijanju plamenjače krumpira, naročito protekle 2009. godine.
Uzročnik plamenjače krumpira i rajčice (Phytophthora infestans) se ubraja među najpoznatije i najdestruktivnije pseudogljivične biljne bolesti u svjetskim razmjerima. U povoljnim uvjetima razvoja, ova bolest može u bilo koje vrijeme sezonskog uzgoja potpuno uništiti cimu krumpira i biljke rajčice. Napada gomolje krumpira i plodove rajčice u polju, ali se njihovo propadanje može nastaviti u skladištenju, transportu ili prodaji. Sama riječ “plamenjača” najbolje opisuje simptome bolesti, jer u relativno kratkom razdoblju (samo 3-4 dana nakon prve pojave) zaražene biljke potpuno propadaju kao spaljene vatrom! Od uspostave Prognozne službe za zaštitu bilja na području Međimurske županije je 1. svibnja 2010. proteklo 13 godina, a tijekom tog je razdoblja epidemija krumpirove plijesni zabilježena u proizvodnim sezonama 1997., 1998., 1999., 2004., 2005., 2006. i 2009. godine. Odnosno, svake druge godine u Međimurju možemo u prosjeku očekivati vrlo snažnu pojavu ove bolesti koja može potpuno uništiti prinose krumpira i rajčice! Uzročnik bolesti je heterotalični mikroorganizam koji za spolno razmnažanje zahtjeva prisutnost dva tipa micelija: A1 + A2. Sve do početka 1980-ih godina u svim uzgojnim područjima krumpira i rajčice u svijetu bila je poznata plamenjača samo u formi A1, odnosno populacija Phytophthorae infestans je bila homogena i predstavljala je “čistu liniju”. Izuzetak je bio jedino teritorij središnjeg dijela Meksika (“gen-područje”), gdje tipovi ovog patogenog mikroorganizma egzistiraju u omjeru 50:50. Nije poznato zašto se tijekom širenja plamenjače u godinama 1842.-1843. iz postojbine (Južne Amerike) u Sjevernu Ameriku i Europu prenosio samo A1 tip bolesti, ali točno prije 25 godina A2 tip je prvi put pronađen izvan “gen-područja” u Švicarskoj, Velikoj Britaniji i Škotskoj (Hohl & Iselin, 1984; Malcomson, 1985). Stoga u novije vrijeme govorimo da je plamenjača krumpira i rajčice dva puta osvajala svijet, prvi puta tijekom 1840-ih godina (širenje A1 tipa) i drugi puta tijekom 1980-ih godina (širenje A2 tipa)! A2 izolati plamenjače su danas prisutni gotovo u svim svjetskim uzgojnim područjima krumpira i rajčice, ali uglavnom u omjeru manjem 50:50. Širenje A2 tipa diljem svijeta dalo je uzročniku ove bolesti mogućnost spolnog razmnažanja i formiranje oospora, što je u patologiji plamenjače vrlo značajno jer su istraživanja potvrdila da oospore imaju sposobnost prezimljenja u europskim klimatskim uvjetima (to je novi izvor zaraze u polju!), a spolnim se načinom stvaraju nova svojstva patogenosti, odnosno pojavljuju je populacije plamenjače otporne ili rezistentne na fungicide! Početkom novog milenija zbog pojave i razvoja “nove plamenjače” godišnji gubici uroda krumpira u uzgojnim se područjima diljem svijeta procjenjuju 2,75 bilijuna američkih dolara, odnosno prema podacima međunarodnog centra za krumpir (CIP) novčani gubitak uroda i cijena kemijske zaštite godišnje iznose čak 3,0 bilijuna američkih dolara (MacKay, 1999). Otpornost ili rezistentnost vrste Phytophthora infestans na tada novi fungicid metalaksil (Ridomil) se pojavila početkom 1980-ih godina, paralelno sa širenjem A2 tipa bolesti Europom. Već prve godine primjene na poljima napadnutim plamenjačom krumpira u Nizozemskoj pojavila se rezistentna populacija bolesti u tolikoj mjeri da je metalaksil postao neučinkovit (Davidse i sur., 1983). Njegova je primjena bila zabranjena u Republici Irskoj i Nizozemskoj u razdoblju 1981.-1984. godine, a ponovna uporaba je dopuštena samo u kombinaciji s površinskim djelatnim tvarima (npr. mankozeb), uz ograničenje broja tretiranja. Pojava otpornosti plamenjače krumpira i rajčice na metalaksil je postao veliki svjetski problem zbog unakrsne (“cross”) otpornosti na druge djelatne tvari iz skupine fenil-amida (npr. benalaksil u pripravku Galben, Fantic i sl.). Zbog toga je potrebno u svim regijama proizvodnje krumpira redovito provoditi mikro-pokuse provjere učinkovitosti fungicida (tzv. “screening”), kao bi se nakon smanjene djelotvornosti posumnjalo na otpornu populaciju plamenjače!
Tablica 1. Fungicidi iz skupine fenil-amida koji su u prometu u Republici Hrvatskoj, imaju dopuštenje za suzbijanje plamenjače krumpira, ali mikropokusima u Međimurju (istraživani lokaliteti Belica, Brezje kraj Čakovca i Mursko Središće) tijekom razdoblja 1998.-2009. pokazuju značajno slabiju djelotvornost:
U Međimurju smo nešto manju učinkovitost kombinacije metalaksila & mankozeba (Ridomil MZ) primijetili još krajem 1990-ih godine (Šubić, 2002).
Poljski mikropokus suzbijanja bolesti cime krumpira tijekom 2009. godine u Međimurju je postavljen na polju u Murskom Središću. Na pokusnoj površini su dana 6. travnja 2009. posađene srednje kasne sorte crvene i bijele kožice gomolja desiree i agria. Prema iskustvima iz ranijih proizvodnih godina sorta agria je osjetljivija na napad plamenjače ili fitoftore (Phytophthora infestans) i vrlo osjetljiva na napad koncentrične ili crne pjegavosti i paleži lišća (Alternaria solani). Srednje kasna sorta Desiree je tijekom ranijih sezona bila manje ili gotovo nikako napadnuta uzročnikom koncentrične pjegavosti i paleži lišća (Alternaria solani), ali je zato osjetljiva na napad plamenjače (Phytophthora infestans). Već treću godinu zaredom zima 2008./09. godine je bila iznadprosječno topla, ali također relativno vlažna. Tijekom mjeseca travnja na lokalitetu Mursko Središće je zabilježeno samo 4 kišna dana tijekom kojih je palo 30-ak mm kiše, a veći broj dana istog mjeseca temperatura je zraka bila jednaka ili veća 18ºC. U takvim smo uvjetima zabilježili brzo nicanje usjeva krumpira, već sredinom zadnje dekade mjeseca travnja. Već dana 22. svibnja 2009. godine dojavljena je prva pojava simptoma plamenjače (Phytophthora infestans) u usjevu krumpira (rana sorta Riviera) na lokalitetu Orehovica, a dana 25. svibnja pronađeni su prvi simptomi plamenjače na listu rajčice (Umbelline F1, Minaret F1) uzgajanoj u negrijanim plastenicima na lokalitetu Pribislavec. Dana 2. lipnja 2009. godine na lokalitetu Orehovica je dojavljeno potpuno propadanje cime (rana sorta Jaerla) zbog epidemijskog širenja plamenjače krumpira.
Premda smo u mikro-pokusu prvo na dan 31. svibanj 2009. primijetili simptome koncentrične pjegavosti (Alternaria solani), nakon vrlo jake tuče s olujnom kišom zabilježene 16. lipnja 2009. godine u epidemijskoj se mjeri počela razvijati plamenjača na cimi krumpira sorte Agria i Desireee. Tome su naročito pogodovali meteorološki uvjeti od sredine lipnja do sredine srpnja 2009. godine, jer je tada tijekom 15 kišnih dana palo 180 mm oborina. Na netretiranom je dijelu cima krumpira gotovo potpuno propala zbog razvoja plamenjače (zaraza = 82,30%), a prinos gomolja je dana 11. rujna 2009. na tom dijelu iznosio samo 11,7 t/ha. Nakon 5 tretiranja provedenih tijekom razdoblja od 25. svibnja do 9. srpnja 2009. godine u skupinu najučinkovitijih sredstva ubrajamo Amistar Top SC (azoksistrobin & difenkonazol), Cabrio Duo DF (piraklostrobin & dimetomorf), Infinito SC, Shirlan SC i Equation PRO WG (djelotvornost 98,84 – 99,93%), uz prinose gomolja veće od 25,0 t/ha! Vrlo dobri rezultati dobiveni su primjenom još pripravaka Melody Duo WP, Revus MZ i BAS 65100F SC (dimetomorf). Samo prosječni rezultati dobiveni su primjenom fungicida Curzate-B, Acrobat MZ, Pinozeb WP + Eclair i Fantic-M. Manje pouzdana djelotvornost je očitana na dijelu pokusa tretiranim pripravcima Ridomil Gold MZ, Daconil SC i Dithane M-45. Pripravak Signum se ne može preporučiti za suzbijanje plamenjače krumpira (u našoj zemlji ima dopuštenje samo protiv koncentrične pjegavosti – Alternaria solani). Čista djelatna tvar metalaksil (Ridomil 400 SC) potpuno je nedjelotvorna na populaciju patogena Phytophthora infestans u Murskom Središću (djelotvornost samo 3,52%). Stoga možemo sumnjati na moguću rezistentnost ili otpornost populacije patotipova vrste Phytophtora infestans u Međimurju, poglavito stoga jer velike količine gomolja sjemenskog krumpira potječu iz Nizozemske (sjemenom je moguć prijenos novih viruletnih patotipova).
Također, tijekom posljednjih 11 godina u međimurskom uzgojnom području bilježimo čak u 5 navrata vrlo ranu pojavu bolesti već početkom treće dekade mjeseca svibnja, kada su noćne temperature bitne za inicijalan razvoj bolesti iznosile samo 5-6ºC, a poznato je da se “nova plamenjača” (A1 + A2) dobro razvija pri vrijednostima temperature značajno nižim od 10ºC. Kako se u našoj najsjevernijoj županiji sadi najviše deklariranog sjemena krumpira uvezenog iz zapadnoeuropskih država gdje je rezistentna populacija plamenjače prisutna već više od 25 godina (npr. Nizozemska), a rezultati mikropokusa s tog terena, uz dinamiku prve pojave bolesti tijekom zadnjih desetak godina, upućuju na opravdanu sumnju da na tom području postoji “nova plamenjača” infektivnija za krumpir i rajčicu, a proizvođačima otpornija na mjere kemijskog suzbijanja. Do kraja 1990-ih godina plamenjača krumpira se u Međimurju mogla uspješno kontrolirati primjenom fungicida u 3-4 navrata, a nakon 2004. godine broj usmjerenih zaštita se povećao jer srednje kasne sorte krumpira zahtijevaju 5-6 tretiranja tijekom kritičnog razdoblja!
Snimio M. Šubić