Ovo bi mogla biti dobra godina za medare

Srećko Posel iz Macinca umirovljeni je kranist. Njegova velika životna ljubav su pčele.

- Držim ih već 50 godina, počeo sam u prvom razredu osnovne škole! Živio sam u Badličanu i u školu sam išao u Dravsko Središće. Putem kroz šumu prolazio sam pored jednog pčelara. Malo me plašio, jer je imao pčelarsku kapu. Nekad su to bile žičane maske i lice mu se nije vidjelo. Ali svejedno sam zastao. Rekao mi je: "Pridi Franc sem, buš dobil enu žlicu meda." Tako je počelo, zastao sam više puta. Naučio me nekim osnovama i dao mi jednu košnicu - kaže. Danas za njih brine sa suprugom Katarinom. Nešto prodaju, no, mnogo meda i podijele.

- Kad ga imamo, uvijek damo meda bolesnima. Pčele imamo zbog zdravlja, a ne radi novca. Inače, nekad je bilo drugačije, danas postoji čitav niz bolesti. Nekad bi im stavili dvolitreni pint s malo sirupa i to im je bilo dosta za cijelu zimu - kaže.

Za razliku od mnogih, u travnju 2017. godine ima lanjskog meda. Kupili smo od njega posljednju metvicu te jedan cvjetni jesenski, kojega još ima. - Lani je bila kritična jesen. Bilo je plus 27, a hrane nigdje. Pčele tad počinju otimati jedne od drugih, uništavati slabije. Kad je stigla zima, stradalo ih je oko 30 posto. No, još imamo 35 aktivnih košnica. Ova godina za sad se dobro kaže, toplo je i mislim da će biti dobar prinos. Već su nanosile puno meda; vrbe i divlje trešnje. Raduje me i što je zasijano puno uljane repice - kaže Srećko Posel.