Pčelinji proizvodi - MED

O medu i pčelama napisano je na tisuće knjiga i puno se zna, no ja bih se osvrnuo na korisnost meda u ljudskoj prehrani i zdravlju. Med je proizvod čarobnog pčelinjeg laboratorija koji ima 180 sastavnica izbalansiranih do savršenstva i nikakav ljudski laboratorij ne može ga proizvesti, što ga čini jedinstvenim.
Uz jednostavne šećere, fruktozu i glukozu, ima niz drugih sastojaka: enzima, hormona, eteričnih ulja i drugih koji u organizmu djeluju baktericidno i bakteriostatski, za razliku od bijelog šećera koji je sastavljen isključivo od polisaharida, saharoze i ima nešto veću energetsku vrijednost oko 1.600 KJ. Med ima oko 1.3000 KJ (3.500 kalorija), ali je za organizam prihvatljiviji jer nakon konzumiranja dio meda ide direktno u krv. Težina meda ovisi o postotku vode u medu koji ne bi smio biti veći od 21% pri čemu je težina meda oko 1.400 g. Nezreo med ima veći postotak vlage, dok zreo poklopljen med u saću može imati i 1.450g/1l. Prema tome, jedna teglica od 720 ml ima 1 kg neto težine, odnosno bruto 1.320 g.
Med se može konzumirati kao visokokalorična hrana, kao sredstvo za konzerviranje i kao lijek. Konzumacija meda trebala bi postati navika jer ima blagotvorno djelovanje na naš organizam, a ne samo onda kad smo bolesni konzumiranjem velikih količina, pa se može dobiti pogrešna spoznaja o blagotvornosti meda. Preporučljiva dnevna doza meda za sve dobne skupine ljudi je oko 1 gr po kilogramu tjelesne težine, tako da bi osoba koja teži 70 kg trebala konzumirati 70 g meda, a ugrožene skupine ljudi nešto više. Da bi se u potpunosti iskoristile blagodati meda, treba obratiti pozornost na način uzimanja meda kao hrane i lijeka, uzimanjem otopljenog u toploj vodi ili čaju. Ako se med uzima bez tekućine, navlači vlagu u probavnom sustavu, zbog čega se grče probavni organi, pa se mnogi žale da ih poslije uzimanja meda boli želudac. Med se može uzimati tako da se stavi pod jezik. Tada se polako otapa u ustima, pa se preko sluznice resorbiraju djelotvorne tvari, naročito fermenti, hormoni i sl. koji su inače osjetljivi na probavne sokove. Med se često koristi kao dodatak za spravljanje slastica s medenim tijestom i kremama, pa su poznati medenjaci i medičarski proizvodi, licitarska srca. U kulinarstvu se koristi za spravljane hrane, kao i premazivanje pečenki za bolji ukus i ljepši izgled.
Napitci od meda od davnina su poznati kao medovina, gvirc, medna vina, medice i medni likeri. U posljednje vrijeme primjećujem da se dosta konzumira tzv. medica, što je mješavina rakije i meda kojoj se mogu dodati neke aromatične ili gorke ljekovite biljke kao što su pelin, stolisnik, matičnjak, menta i sl. Za spravljanje slastica i mednih napitaka postoji mnogo recepata u nizu publikacija koje su nam dostupne.
Osim kao hrana, med se od davnina koristi i za konzerviranje hrane, pogotovo voća. Poznata delicija su drobljeni lješnjaci, orasi ili bademi u medu, no s tom delicijom treba oprezno, da se ne uzme previše jer je to visokoenergetska hrana. Da med djeluje kao konzervans znali su u starom vijeku - kad su tijelo Aleksandra Velikog prevozili iz Azije u kojoj je umro i bio otopljen u medu za sahranu u Aleksandriji.
Ljekovito svojstvo meda poznato je od davnina. Djeluje protiv patogenih mikroba bakterija, gljivica i virusa. U novije vrijeme u medu su dokazani inhibitori, antibakterijske tvari koje su osjetljive na toplinu i svjetlo. Poznato je da se med ne smije zagrijavati iznad 40°C, a niti dugotrajno izlagati svjetlosti. Prema tome, antibakterijsko djelovanje meda znatno se smanjuje ako se med izloži višoj temperaturi i dugotrajnijoj svjetlosti jer dolazi do razlaganja enzima, a time se smanjuje stvaranje vodikovog peroksida koji ima antibakterijsko djelovanje. Stoga preporučam da se med u staklenkama drži na tamnijem mjestu na sobnoj temperaturi, a nikako na suncu, što vrijedi i za med na policama u trgovini.
Prema preporuci uvaženog pčelara i liječnika obiteljske medicine dr. Josipa Lončara na predavanju 8. studenoga, protiv upale dišnih puteva preporuča se mlaka otopina meda u čaju ili vodi s C vitaminom i višekratnim grgljanjem, a kod liječenja tvrdokornih površinskih rana, opeklina, rana od dugog ležanja i sl. pokazao je dobre rezultate melemima od meda i propolisa.
U narodnoj medicini poznat je lijek protiv bronhitisa primjenom soka od crne repe i meda. U novije vrijeme čitamo u pčelarskim publikacijama o liječenju inhaliranjem medom. Kao otopina za inhaliranje koristi se čaj od kamilice ili sl. u kojem se otopi oko 20% meda, zagrije se i otopinu udišemo oko 20 min. Nadalje, za osvježenje i dezinfekciju prostorija počeli su stavljati med kao otopinu aerosola.
Kod liječenja pčelinjim proizvodima trebali bismo se savjetovati s liječnikom jer on je najstručniji i najpozvaniji za očuvanje našeg zdravlja. Pčelinji proizvodi, pa tako i med ne djeluju spektakularno kao neki drugi lijekovi, ali se postiže trajno poboljšanje zdravlja i nema nuspojava. Kako vidimo, med je jedinstven prirodni preparat koji ima veliku ulogu u očuvanju našeg zdravlja, posebno ako se koristi autohtoni med jer je naš organizam naviknut na sastavnice meda iz našeg kraja. Takav se med može nabaviti kod naših međimurskih pčelara.
Valja još nabrojiti vrste meda našeg kraja - proljetni med, bagremov med, kestenov med, livadni med, med s peludom i kremasti med. Kvalitetu međimurskog meda dokazuje niz zlatnih i brončanih odličja na državnom ocjenjivanju meda u Osijeku.
Na kraju bih preporučio svakodnevno uzimanje meda za dobro zdravlje jer - zdravlje je najveće bogatstvo.