Početne mjere zaštite cime krumpira od biljnih bolesti

Zbog iznadprosječno toplog i suhog razdoblja sadnja krumpira se ove sezone na većini polja obavila od sredine do kraja mjeseca ožujka i prvim danima mjeseca travnja, što je u prosjeku barem 20 dana ranije nego prosječnih godina. Ipak, noćne temperature zraka u prvoj polovici mjeseca travnja (naročito između 8.-18. travnja o.g.) na lokalitetu Belica su često bile niže od +5°C, pa su usjevi krumpira u središnjem dijelu županije većinom nicali nakon uskrsnih blagdana, odnosno, početkom zadnje dekade mjeseca travnja (izuzetak su polja ranog krumpira pokrivena paučinastom folijom).
Protekli mjesec travanj je bio iznadprosječno topli, umjesto 10,3°C, na lokalitetima središnjeg dijela županije mjesečni prosjek temperature zraka je iznosio od 12,3° do 12,6°C, a umjesto prosječnih 53,5 mm na mjernim smo lokalitetima bilježili od 56,4 mm (Novakovec) do 93,0 mm (Belica) (vidi tablicu 1).
Za početni razvoj najopasnije bolesti krumpira plamenjače (Phytophthora infestans) potrebno je u središnjem dijelu županije od nicanja tijekom prvih 30 dana vegetacije barem 100 mm kiše, a na lokalitetu Belica je ispunjeno oko 50% ovih uvjeta! Stoga smatramo da će na području Belice optimalno vrijeme za prvo usmjereno suzbijanja bolesti cime krumpira biti sredina svibnja o.g.!
Ipak, na lokalitetima uz rijeku Dravu (npr. Orehovica, Vularija i dr.) ova bolest se javlja ranije, prvenstveno zbog dugotrajnog zadržavanja vlage u cimi krumpira (vidi tablicu 1), a tijekom mjeseca travnja o.g. na lokalitetu Orehovica zadržavanje vlage na biljnim organima je trajalo čak duže od 19 dana!
Nažalost, dana 3. i 4. svibnja o.g. zabilježili smo vrlo jaki sjeverni vjetar brzine 40 km/h, s olujnim udarima, a nakon toga jutarnje temperature padaju na vrijednosti niže od +5°C. Stoga se na većini biljaka iz porodice pomoćnica (naročito krumpir, a vrlo je osjetljiva na jači vjetar sorta vineta), javljaju negativne promjene u obliku tamnih nekroza ili paleži. Još ranije, 29.4. 2014., zabilježili smo tuču na nekim lokalitetima središnjeg Međimurja gdje se intenzivno uzgaja krumpir (npr., Novo Selo Rok, Gornji Kraljevec, Vratišinec). U takvim slučajevima preporučujemo primjenu folijarnih (bio)gnojiva, odnosno biljnih stimulatora s naglašenim sadržajem amino-kiselina, huminskih-kiselina, morskih algi i mikro-elemenata. Bolje rezultate zadnjih smo godina u krumpiru dobili folijarnom primjenom (bio)gnojiva, npr. Amalgerol ili Bioplex ili Trainer u kombinaciji sa mikro-elementima (npr., Trazex) ili hranjivima s naglašenim sadržajem kalija i fosfora (npr. PowerPhos, PhosphitOne). Također, protekle je sezone isti učinak dobiven i primjenom kompleksnih hranjiva (makro- i mikroelementi) s antistresnim učinkom, npr., Peters Profesional 10-52-10+ME, te 6-18-36+ME! Mogu se miješati sa fungicidima i insekticidima, a bolje ih je koristiti u više navrata sa smanjenim količinama ili dozama (npr., preporučenu dozu raspodijeliti u 3 aplikacije na srednje kasnim i kasnim sortama krumpira)!
Ranijih je sezona (2011., 2012. i 2013.) dominantna bolest u krumpirištima bile koncentrična pjegavost (Alternaria solani), a vremenski će uvjeti tijekom svibnja i prve polovice lipnja najviše utjecati na dominantan razvoj plamenjače (Phytophthora) ili koncentrične pjegavosti (Alternaria). Ove dvije bolesti cime krumpira treba razlikovati od posljedica fitotoksičnosti nekih sredstva za zaštitu bilja (npr. herbicidi) ili negativnog utjecaja jakog vjetra ili visokih temperatura zraka (vidi fotografije)!
Krumpirova plijesan ili plamenjača (Phytophthora infestans) je najopasnije pseudogljivično oboljenje krumpira u svim svjetskim proizvodnim područjima ove kulture. Prisutnost izvora zaraze, osjetljivog sortimenta i povoljnih meteoroloških uvjeta rezultira snažnom epidemijom koja može potpuno uništiti urod krumpira. Zaraženi gomolji predstavljaju osnovni prezimljujući potencijal u zemljištu, te su vrlo važni u epidemiologiji bolesti. Stoga je pravovremeno suzbijanje plamenjače u područjima s čestim uzgojem krumpira, imperativ radi uspjeha cjelokupnog programa zaštite. Kako se u našoj najsjevernijoj Županiji sadi najviše deklariranog sjemena krumpira uvezenog iz zapadnoeuropskih država gdje je rezistentna populacija plamenjače prisutna već više od 25 godina (npr.,Nizozemska), rezultati mikro-pokusa s tog terena, uz dinamiku prve pojave bolesti tijekom zadnjih desetak godina, upućuju na opravdanu sumnju da na tom području postoji “nova plamenjača” agresivnija za krumpir i rajčicu, a proizvođačima otpornija na mjere kemijskog suzbijanja. Do kraja 1990-ih godina plamenjača kasnih sorata krumpira se u Međimurju mogla uspješno kontrolirati primjenom fungicida u 3-4 navrata, a nakon 2004. godine broj usmjerenih zaštita se povećao jer srednje kasne sorte krumpira iz opisanih razloga zahtijevaju 5-6 tretiranja tijekom kritičnog razdoblja! U tu svrhu u našoj zemlji imamo registrirano više desetaka fungicida, koji se razlikuju svojom cijenom, toksikološkom ocjenom i učinkovitošću na uzročnike bolesti.
Početkom novog milenija, zbog pojave i razvoja “nove plamenjače”, godišnji gubici uroda krumpira u uzgojnim se područjima diljem svijeta procjenjuju 2,75 bilijuna američkih dolara, odnosno prema podacima međunarodnog centra za krumpir (CIP) novčani gubitak uroda i cijena kemijske zaštite godišnje iznose čak 3,0 bilijuna američkih dolara. Otpornost ili rezistentnost vrste Phytophthora infestans na tada novi fungicid metalaksil (Ridomil) se pojavila još početkom 1980-ih godina, paralelno sa širenjem A2 tipa bolesti Europom. Pojava otpornosti plamenjače krumpira i rajčice na metalaksil je postao veliki svjetski problem zbog unakrsne (“cross”) otpornosti na druge djelatne tvari iz skupine fenil-amida (npr. benalaksil u pripravku Galben ili Fantic ili Baldo i sl.). Zbog toga je potrebno u svim regijama proizvodnje krumpira redovito provoditi mikro-pokuse provjere učinkovitosti fungicida (tzv. “screening”), kao bi se nakon smanjene djelotvornosti posumnjalo na otpornu populaciju plamenjače!
U Međimurju još od 1997. godine sustavno pratimo učinkovitost najvažnijih skupina fungicida na opisane bolesti cime krumpira. Ovom prilikom dajemo rezultate u posljednjih šest godina (2004.-2009.), od kojih su 3 bilje vrlo povoljne za razvoj plamenjače (Phytophthora), a tijekom 3 sezone dominantna bolest cime je bila crna pjegavost (Alternaria). Pokusi su postavljeni na lokalitetima Brezje kraj Čakovca i Mursko Središće, na srednje kasnim sortama krumpira desiree, laura, roko i agria. Leđnom nošenom prskalicom “Solo 425” je uz utrošak 600 litara škropiva/ha godišnje provedeno od 3-5 prskanja s prosječnim razmakom od 11 do 13,5 dana (najmanje tretiranja je provedeno 2007., a najviše 2004., 2008. i 2009. godine). Svaki član je ispitivan na veličinama osnovne parcele 15-32 m². Datume prvih i naknadnih tretiranja odredili smo temeljem razvoja meteoroloških uvjeta i sustavnim praćenjem prve pojave i dinamike razvoja bolesti cime krumpira. Pokusi su očitani od kraja srpnja do kraja kolovoza, na način da su liske krumpira ocijenjene po skali 0-4, ovisno o postotku zaraženosti uzročnicima bolesti. Učinkovitost na plamenjaču (Phytophthora infestans) veća od 94% dobivena je primjenom fungicida: Infinito SC (1,6 lit./ha) (fluopicolid & propamokarb), Shirlan SC (0,4 lit./ha) (fluazinam), Curzate-B WG (2,5 kg/ha) (bakar & cimoksanil), Melody Duo WP (2,5-3,0 kg/ha) (propineb & iprovalikarb), Equation PRO WG (0,4-0,5 kg/ha) (famoksadon & cimoksanil), Antracol Combi WP (2,5-3,0 kg/ha) (propineb & cimoksanil), Revus SC (0,6 lit./ha) (mandipropamid), Pergado-MZ (2,5 kg/ha) (mankozeb & mandipropamid), Acrobat MZ (2,0 kg/ha) (mankozeb & dimetomorf) i Ranman SC (0,2 lit./ha) (ciazofamid) (+ aktivator u količini 0,15 lit./ha).
Svakako su na moguću ranu pojavu plamenjače ili plijesni krumpira najugroženija polja gdje su usjevi rano posađeni ili su bili pokriveni paučinastom folijom. Obično smo prve znakove plamenjače krumpira proteklih godina pronalazili na ranim sortama adora, riviera ili jaerla. Ponavljamo da su jače ugrožena polja u blizini riječnih dolina zbog duže zadržavanja rose ili dugotrajnije magle, npr. uz Dravu (Orehovica, Vularija, Totovec i dr.) ili rijeku Muru (npr., Domašinec, Podturen i dr.), odnosno polja gdje se krumpir sadi u ponovljenom uzgoju ili se za sadnju koriste gomolji iz vlastite proizvodnje. Polja s krumpirom gdje usjev razvijaju bujniju cimu (npr. sorta vineta) također treba redovito pregledavati i na vrijeme započeti zaštitom.
Stoga proizvođačima krumpira u područjima uz rijeku Dravu i Muru, na poljima gdje usjevi krumpira zatvaraju redove i počinju formirati prve cvjetne glavice, preporučujemo u narednom razdoblju redovito pregledavati zdravstveno stanje usjeva, te započeti mjere zaštite. Proizvođačima preporučujemo već od prvih usmjerenih tretiranja koristiti kombinacije pripravaka koje su dovoljno učinkovite na obadvije najvažnije gljivične bolesti cime krumpira: plamenjaču ili krumpirovu plijesan (Phytophthora) i koncentričnu pjegavost i palež (Alternaria)! Od novijih je pripravaka protiv plamenjače je moguće koristiti Revus SC u količini 0,6 lit./ha ili Infinito SC u količini 1,8 lit./ha ili Ranman SC u količini 0,2 lit./ha. Novijem pripravku protiv plamenjače Ranman SC obavezno dodati aktivator u količini 0,15 lit./ha. Obavezno na sortama osjetljivim na koncentričnu pjegavost u prvim zaštitama svim spomenutim fungicidima protiv plamenjače dodati pripravak Daconil 720 SC u količini 1,0 lit./ha (primjena starih zaliha dozvoljena do 1.7. 2014.) ili Ortiva SC u količini 0,5 lit./ha. U usjevima bujnog razvoja cime krumpira prskalicama bez dodatne opreme utrošiti 400-600 litara škropiva/ha. Spomenuti pripravci imaju propisanu karencu za usjeve krumpira 14 dana. Od starijih pripravaka u prvim je zaštitama protiv plamenjače krumpira moguće koristiti Antracol Combi WP ili Melody Duo WP u količinama 2,5-3,0 kg/ha ili Equation PRO WG u količini 0,4 kg/ha.