Podsjetnik na vršikanje vinograda

Kada mladice vinove loze narastu preko zadnjeg para žica i počinju se nagnijati prema sredini redova, te zasjenjivati grožđe i ometati pravilno izvođenje zaštite loze, vrijeme je za vršikanje.

Prije početka svakog agrotehničkog zahvata poželjno je da znamo najosnovnije stvari o fiziologiji istog. Svako vršikanje odbacivanje je zelene mase za čiji je razvoj i rast trs već utrošio energiju i hranjiva. Nekoliko dana nakon vršikanja, energija i organska materija koju stvaraju listovi ostali nakon vršikanja uglavnom se troše na pojačani razvoj grozdova, kao i na bolju diferencijaciju pupova u pazušcima listova za narednu godinu.

Za desetak dana, opaža se polagan ponovni rast vrhova, te trs mora ponovno utrošiti energiju za rast novih vrhova. Tada se hrana i energija ponovno preusmjeravaju u novi rast, dok je manje ostaje za grožđe, nakupljanje šećera u grožđu i diferencijaciju popova za narednu godinu.

Pravilo za vinsko grožđe je pokušati izvesti vršikanje što kasnije (srpanj) i na što većoj visini. Veća količina listova, doprinjet će i većoj fotosintetskoj aktivnosti i većem nakupljanju šećera. Količinu šećera u bobicama možemo zamisliti kao odnos m2 zdrave lisne površine u odnosu na broj bobica na trsu. Što je veća količina zdrave lisne mase, za očekivati je i veću količinu nakupljenog šećera.

Općenito pravilo je - da ranije vršikanje povećava krupnoću bobica, te time doprinosi nešto većem urodu, dok kasno vršikanje povećava količinu šećera u grožđu.

U vinogradima uskih redova, vrhovi se prije „zatvore“ pa je potrebno i ranije krenuti za vršikanjem. U kišnoj godini, vrhovi nekih sorata poput graševine vrlo se brzo povijaju na dolje, te počinju ometati pravilno izvođenje zaštite loze.

Vrhovi su glavni potrošači vode i preko njihovih listova ide najveći dio transpiracije vode koja dolazi iz tla putem korijena. Skidanje vrhova znači može biti pozitivno u sušnoj godini, ali i vrlo riskantno ukoliko nakon sušnog ljeta, rano u jesen padne velika količina oborina, još uvijek aktivni korijen povuče vodu iz tla, te ukoliko nema zdravog vršnog lišća sposobnog za transpiracju, gotovo redovito dolazi do pucanja bobica grozdova. (moslavac, silvanac, muškat žuti..)

Vršikanje je također i jedan od indiktora ishranjenosti vinograda dušikom. Ukoliko smo prisiljeni prvo vršikanje obaviti vrlo rano, a zatim napraviti još drugo vršikanje sa velikim obacivanjem zelene mase, vinograd je zasiguro pregnojen. Najbolje je kada prvo vršikanje možemo izvesti što je moguće kasnije, (sredinom srpnja) te da je potom potrebna samo još lagana korekcija najmlađih vrhova.

Rano vršikanje je potrebno izbjegavati i iz razloga što se nakon njega vrlo rano pojave novi zaperci i vrhovi koji su kao mladi podložni napadu peronospore. Uz nagli rast novih mladih zaperka i vrhova i do 5 cm na dan, pa razmaci prskanja protiv peronospore ponovno ne bi smjeli biti kraći od 10 dana, a upravo je to česta greška kada se u većini vinograda početkom srpnja pojavi jača peronospora na vrhovima.

Istovremeno, polako započinjemo i sa optrgavanjem najdonjih listova oko grozdova. Time uklanjamo najstarije lišće, mladim zelenim bobicama omogućujemo bolju fotosintezu, te kvalitetnije izvršavanje zaštite od bolesti i štetnika. Dok su bobice još male, nisu toliko osjetljive na sunčeve ožegotine, pa je rano optrgavanje korisno kod sorata osjetljiovih na ožegotine kao što su chardonnay, pinot, rajsnki, moslavac. Optrgavanje je važno i kod crnih sorata vinove loze, pošto će takav grozd imati i puno jaču boju pokožice.

Vršikanje normalno razvijenog dvogodišnjeg vinograda u potpunosti je nepotrebno, pošto veća i dulja zelena masa više doprinosi boljoj ishranjenosti budućeg debla i korijenovog sistema. Svako vršikanje uzrokuje i jače kretanje mladih zaperaka koje zatim treba štititi od bolesti. Ako smo preažurni, prenisko vršikamo, zaperke odstranimo, a vinograd je pregnojen, moguće je da nakon vršikanja i odstranjivanja zaperaka krenu čak i zimski pupovi. Kod dvogodišnjeg vinograda stoga je dovoljno obaviti samo odsijecanje najmlađeg dijela vrha na dvije uzgojene mladice.