Prepoznavanje i preventivna zaštita od bakterijskih bolesti krizantema!

Zadnjih smo sezona zaprimili od proizvođača krizantema iz regije biljne uzorke i fotografije za koje temeljem izgleda oštećenih biljaka, etiologije mogućih patogena, poduzetih agrotehničkih i kemijskih mjera zaštite, te registriranih meteoroloških uvjeta vjerujemo da potječu od bakterijskih infekcija. Znakovi zaraza se malo razlikuju ovisno pojavljuje li se bolest već na mladim biljčicama ili u kasnijim stadijima razvoja (vidi fotografije). U oba slučaja inficirane biljke relativno brzo propadaju. Tijekom 2012. sezone ovakve neželjene promjene na krizantemama pojavile su se u završnim stadijima rasta i razvoja, a prvenstveno zbog vrlo povoljnih meteoroloških uvjeta za moguće infekcije zabilježene tijekom mjeseca rujna i listopada, a protekle 2013. sezone takve (ili vrlo slične) promjene uočili već krajem mjeseca kolovoza! Uz osjetljive vrste domaćina i postojanje izvora zaraze, poznato je da bakterijskim biljnim infekcijama pogoduju povišene temperature (optimalno 28° do 30°C), dovoljno vlage (oborine, rosa, magla), uz povišenu vlažnost zraka. U proizvodnji krizantema struka i znanost opisuje nekoliko bakterijskih bolesti, od koji se po simptomima na nadzemnim organima ističu palež (Erwinia chrysanthemi) i lisna pjegavost (Pseudomonas cichorii). No, bez obzira na razlike u simptomatologiji i determinaciji vrste, moguća pojava i razvoj uz mjere zaštite su relativno slične i/ili iste svim bakterijskim uzročnicima biljnih bolesti!

Što su biljne bakterije, kako ih prepoznati i suzbijati?!

Biljne bakterije i njima vrlo slične fitoplazme posljednjih godina pričinjavaju sve veće ekonomske štete u hortikulturnoj proizvodnji (voćarstvu, povrćarstvu, vinogradarstvu, cvjećarstvu i rasadničarstvu). Bakterijske biljne bolesti prepoznajemo po nekim specifičnim znakovima (simptomima) koji nisu tipični drugim uzročnicima. Takve su slijedeće negativne posljedice: pojava bakterijskog iscjetka, formiranje tumorastih izraslina (bakterijski rak), nenadano i brzo venuće, “masne” pjege na lišću i plodovima, te izražena palež bez vidljivih “micelarnih prevlaka” tipičnih za (pseudo)gljivične bolesti! Za biljke opasne vrste bakterija posjeduju neka zajednička svojstva: jednostavni su, prokariotski i jednostanični organizmi, vrlo prilagodljivi i promjenljivi! Bakterije se razmnažaju dijeljenjem (izuzev roda Streptomyces), pa od samo jedne stanice uz optimalne uvjete u 24 sata nastaje 17 milijuna novih jedinki. Tako ogroman infektivni potencijal, koji nastaje u vrlo kratkom razdoblju, objašnjava nam njihovu neočekivanu pojavu. Organizmi vrlo slični bakterijama koji nemaju staničnu stjenku od 1993. godine su svrstani u razred Mollicutes, a najznačajniji među njima je rod Phytopasma (vrlo opasna kategorija patogenih organizma smještenih isključivo u biljnim stanicama floema). Do sada je opisano oko 100 vrsta biljnih (fitopatogenih) bakterija, koje su svrstane u dvadesetak rodova. Podijeljene su u podvrste i patogene varijetete, pa na taj način ima približno opisanih 350 biljnih bakterioza!

Biljne su bakterije najčešće štapićasta oblika, a većina ih na površini ima nastavke (bičeve ili flagelle). Bičevi mogu biti raspoređeni po cijeloj površini, odnosno samo na jednoj ili obje polarne strane bakterijske stanice. Služe im za pokretanje u tekućem mediju i prisutnost vode je neophodna za zarazu ili infekciju osjetljivog biljnog tkiva. Ne mogu poput većine gljivičnih mikroorganizama direktno zaraziti biljni organizam, već je infekcija moguća samo putem prirodnih otvora i rana. Bakterije se razvijaju kao endoparaziti, što znači da se nalaze u unutrašnjosti napadnute biljke (premda neke vrste preživljavaju kao epifiti na površini tkiva), šire se međustaničnim prostorima, a neke i žilnim staničjem (ksilem, floem). Vrlo važan ekološki čimbenik za širenje bakterijskih bolesti su pored kiše i vjetra njihovi prenositelji (vektori): različite vrste štetnih i korisnih kukaca, čovjek i različita oruđa. Iz ovih najvažnijih životnih značajki je vidljivo da se vrlo teško suzbijaju, naročito nakon što se već pojavljuju njihovi prvi znakovi. 

U kontinentalnoj regiji naše zemlje globalnom promjenom klime ljeta postaju sve toplija i sparna, učestale su pojave grmljavinskog nevremena s olujnim vjetrom i tučom, a zime su sve manje hladne. Promet (uvoz) biljnog materijala svake godine sve više raste, a takvi događaji pogoduju porastu šteta od bakterijskih biljnih bolesti! Osim po tipičnim znakovima bolesti, sigurna dijagnoza fitopatogenih bakterioza je moguća u ovlaštenim laboratorijima. Pritom se uzročnik bolesti izolira u čistu kulturu, rod bakterija se može determinirati prema Gram-reakciji,  broju i lokaciji nastavaka na stanicama, rastu na selektivnim medijima i pomanjkanju kisika. Ipak, puno su brže i sigurnije novije imunološko-biološke metode determinacije (ELISA, PCR), naročito prilikom dokazivanja sojeva bakterija, odnosno u slučaju skrivene ili latentne kontaminacije biljnog materijala.

Struka je odavno proizvođače upozoravala na moguću pojavu bakterijskih bolesti u proizvodnji krizantema, posebice na vrlo opasnu bakterijsku palež, čiji je uzročnik Erwinia chrysanthemi bila na nekad propisanoj  A1 listi karantenskih bolesti! Opisana je prvi puta 1950. godine na području Sjeverne Amerike, ali je već krajem 1970-ih bila proširena u našem okruženju (npr. Mađarska, Italija). Obično se promjene vide na vršnim dijelovima u obliku venuća, sporijeg porasta, ali su znakovi često pojavljuju kao nagla promjena boje lišća u obliku tamne paleži. Naprotiv, ponekad se ova bolest širi od donjeg dijela preko žilnog staničja biljaka prema središnjem organima. Dakle ova bolest može inficirati korijen, stabljiku i liste krizantema. Zaražene biljke mogu potpuno propasti! U pravilu se ova bakterijska bolest vrlo sporo i/ili nikako ne razvijaju na temperaturama ispod 27°C i relativnoj vlažnosti zraka ispod 80%. Bakterijska pjegavost lišća krizantema (Pseudomonas cichorii) je ekonomski manje opasna jer se tamne pjega okruglastog ili eliptičnog oblika, različite veličine, pojavljuju uglavnom na starijem (donjem) lišću. 

Nažalost, izravne mjere suzbijanja bakterijskih bolesti nisu ni približno učinkovite kao kod kemijske kontrole većine (pseudo)gljivičnih epifitocija. Vegetativni reproduktivni organi (i/ili sjeme) porijeklom sa bakterijama inficiranih biljaka većinom je kontaminirano ili zaraženo, pa je korištenje zdravstveno ispravnog reproduktivnog biljnog materijala osnovna preventivna mjera zaštite! Prve zaražene biljke u usjevu koje pokazuju simptome nalik fitopatogenim bakterijama dobro je odmah ukloniti. 

Uključivanjem vrsta koje nisu receptivni domaćini u plodored smanjuje se populacija uzročnika bolesti, odnosno ne preporučuje se ponovljeni uzgoj na istoj površini barem 2 do 3 godine! Neke se bakterijske bolesti (i fitopalzme) mogu učinkovito kontrolirati suzbijanjem njihovih vektora ili prenositelja. Antibiotici su kemijski spojevi važni za suzbijanje humanih i animalnih bolesti uzrokovanih bakterijama, ali za primjenu u poljoprivredi od manjeg su značaja (prvenstveno zbog njihove povišene cijene koštanja i vrlo brze pojave otpornih ili rezistentnih bakterijskih populacija). Anorganski bakarni spojevi pokazuju izvjesno baktericidno djelotvornost, ali isključivo u preventivnoj primjeni. Od kemijskih sredstva za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj dopuštenja za suzbijanje nekih bakterioza biljaka imaju samo neki pripravci na osnovi bakra (Nordox 75 WG, Nordox Super WG, Cuprablau-Z WP, Kocide DF) i Al-fosetila (Alliete Flash WG, Avi WP, Avi WG, Topic WP). Bakarni se pripravci u pravilu koriste početkom i krajem vegetacije u proizvodnji voća, a krajem cvatnje se prednost daje preventivnoj primjeni Al-fosetila 1-2 dana prije očekivanih uvjeta za zarazu! 

U nekim se zemljama vrlo učinkovito protiv na nekih bakterijskih bolesti koriste mikrobiološki pripravci na osnovi antagonističkih vrsta Bacillus subtilis, Pseudomonas fluorescens, Erwinia herbicola, Pseudomonas kasugaensis i slični (ovi biološki antagonisti djelomično ili u potpunosti sprječavaju razvoj štetnih bakterija). Konačno, uzgoj manje osjetljivih ili tolerantnih sorata predstavlja također vrlo učinkovitu mjeru smanjivanja štetnosti biljnih patogenih bakterija.

U Republici Hrvatskoj nema registriranih i dovoljno učinkovitih pripravaka za suzbijanje bakterijskih bolesti krizantema. Iskustva i preporuke iz razvijenijih zemlja okruženja govore o mogućim preventivnim tretiranjima dezinficijensom na osnovi organske benzojeve kiseline (Menno Florades SL) u koncentraciji 0,5 do 1 %. U nekim zemljama okruženja s ograničenjem su dopušteni pojedini antibiotici, npr. u Mađarskoj kasugamicin u pripravku Kasumin (u koncentraciji 0,3 - 0,4%). Ista mjera do određenog stupnja djelotvornosti štiti potpuno zdrave od naknadnih zaraza ili sekundarnog širenja bakterijske bolesti. Vrlo je važno higijenskim mjerama spriječiti moguću bakterijsku pojavu paleži krizantema kupnjom zdravstveno ispravih presadnica, te korištenjem dezinficiranog supstrata i novih posuda za sadnju.