Preventivne mjere pred sadnju krumpira protiv rizoktonije ili “bijele noge”!
Nakon blagih zima 2006./07., 2007./08. i 2008./09. godine, učestalih sezonskih meteoroloških promjena u kojima se periodički izmjenjuju prohladno-vlažne ciklone s vrlo vrućim i suhim razdobljima u područjima s intenzivnim uzgojem povrtlarskih kultura, krumpira, šećerne repe i nekih leguminoza bilježimo porast štetnosti jedne od učestalih patoloških gljivica koja živi u zemljištu: rizoktonije, čiji je uzročnik Thanatephorus cucumeris (anamorf = Rhizoctonia solani). Ova vrsta u određenim ekološkim uvjetima napada mnoge biljne vrste (zabilježeno je da parazitira 259 vrsta iz 60 različitih botaničkih porodica), a zabilježena je štetnost u rasponu 10-90%. Štete su naročito izražene na tlima slabije teksture, kad je tlo zasićeno vlagom i pri nižim temperaturama (10ºC). Prema patogenosti gljiva Rhizoctonia solani je podijeljena u nekoliko skupina, među kojima su ekonomski najvažnije one koje napadaju kupusnjače, leguminoze i korijenasto povrće (mrkvu) (AG 1), zatim lisnato povrće (salatu, špinat) (AG 2) i krumpir (AG 3). Stoga posljednjih sezona u našoj zemlji zapažamo veće štete od rizoktonije na krumpiru, šećernoj repi, grahu, zimskoj salati, radiču, krizantemi, visokim hibridima rajčice, paprici, mrkvi, rasadu kupusnjača, jagodama, lucerni, celeru korijenašu i dr. Gljivica Rhizoctonia solani je jedan od uzročnika propadanja rasada u klijalištima (npr. kod proizvodnje presadnica rajčice, paprike, kupusnjača). Pritom se mlade biljčice pri površini tla prelome, polegnu i istrunu. Osim toga rizoktonija može uzrokovati i propadanje biljaka nakon rasađivanja ili nakon nicanja (npr. kod krizantema, paprike, graha, lucerne), kada na biljkama starim 30-50 dana propada stabljika pri samom tlu. Biljke odbacuju lišće i brzo propadaju (npr. kod paprike). Zbog usitnjenosti posjeda i nepridržavanja plodoreda, gljiva Rhizoctonia solani postaje sve štetnija kod obiteljskih gospodarstva usmjerenih na tržnu proizvodnju korjenasto-gomoljastih kultura, a posebice pri uzgoju krumpira, mrkve i celera. Jačanju štetnosti ove bolesti značajno pogoduje navika da proizvođači prilikom berbe odbacuju na polja bolesne gomolje ili zadebljali dio korijena na kojima uzročnik može zadržati patogenost do 6 godina! Na žalost, praksa također dokazuje da na sjemenskom materijalu (npr. gomoljima krumpira) sve češće pronalazimo ekonomski više-manje značajne patogene vrste koje Mjerilima za utvrđivanje zdravstvenog stanja usjeva i objekata nisu navedeni (npr. Rhizoctonia solani, Alternaria solani, Helminthosporium solani i sl.). Proizvođači stolnog krumpira u Međimurju proteklih su desetak godina često na partijama uvezenog sjemena prijavili negativne patološke promjene tijekom naklijavanja gomolja, a koje su posljedica ranog razvoja rizoktonije. Ponekad su te zaraze bile veće od 30-ak % od ukupnog broja gomolja krumpira. Stoga odmah nakon sadnje, u početnim razvojnim stadijima usjeva, postoji potencijalna opasnost od propadanja mladih biljčica, odnosno pojave “praznih mjesta” u ukupnom sklopu krumpirišta (naročito ako tom razdoblju bilježimo iznadprosječno vlažno i prohladno meteorološko razdoblje). Gljiva u nicanju napada klicu i uzrokuje njeno vršno nekrotično odumiranje (vidi fotografiju). Naknadno na donjem dijelu zdravog tkiva biljka pokušava sekundarnim rastom nadoknaditi oboljeli gubitak. Zadnjih se godina u masovnijoj mjeri pojavljuje i kasna rizoktonija krumpira, koja napada gomolje u završnim stadijima tuberizacije. Tada gljivica napada površinu još nerazvijenih gomolja, poremećen je njihov porast, pa takvi gomolji raspucaju (izgledaju poput popularnih pekarsko-mlinarskih peciva “žemljica”). Slične promjene nastaju i na zadebljalom korijenu celera, a zadebljali korijen šećerne repe potpuno propada. Ovu smo štetnu pojavu u većoj mjeri primijetili u Međimurju još 2006. godine krajem mjeseca svibnja na ranoj sorti adora tijekom iskopa prvih gomolja. Vlastita iskustva iz ranijih sezona potvrđuju da sorte krumpira nisu jednako osjetljive ili otporne na rizoktonju gomolja, pa su primjerice tijekom 2006. sezone manje oštećene bile marabel, riviera, mozart i amorosa, a raspucali gomolji od rizoktonije uočeni su na sortama kondor, desiree, carrera, carlita, tresor, red scarlett, artemis, impala, kuroda, aladin, adora, jaerla i dr. U izuzeto povoljnim uvjetima gljivica formira savršen stadij na stabljici u razini zemlje (koji zovemo Tanatephorus cucumeris), u obliku bijelog površinskog micelija (tzv. savršeni stadij bolesti ili “bijela noga”). Protekle je godine u razdoblju od sredine lipnja do sredine srpnja na većini međimurskih lokaliteta palo 200-tinjak mm kiše, mnoga su zemljišta s uzgojem krumpira bila zasićena vlagom, a poznato je da u tom razdoblju traje intenzivna tuberizacija ili formiranje prinosa gomolja u zemlji. Stoga je uz druge uzročnike propadanja gomolja (vlažna trulež) na srednje kasnim sortama krumpira ponovno protekle godine moguća bila jača pojava i ove štetne bolesti. Osim zadebljalih podzemnih organa (npr. gomolja) gljiva Rhizoctonia solani napada i podzemni dio stabljike u obliku smeđih, malo udubljenih i izduženih pjega (nekroza) (osim krumpira takve promjene često vidimo na grahu, lucerni i dr.). Ako lezija poput prstena obuhvati podzemnu stabljiku, tada je smanjen broj i veličina gomolja po busu ili se formiraju zračni gomolji kao rezultat poremećaja u premještanju škroba između cime i podzemnog dijela biljke. Kao posljedica napada gljive na korijen nakon nicanja, strukovi cime rastu u cik-cak liniji, među-koljenca su skraćena, a nodiji zadebljali. Kasniji napad se prepoznaje na vršnom ili najmlađem lišću (uvija se prema gore i mijenja boju u žuto-zelenu s crvenkastim rubom). Zaštitne mjere su sadržane u pravilima biljne higijene (izbor zemljišta, plodored, pravilna i pravovremena agrotehnika, uravnotežena gnojidba, korištenje zdravog sjemena presadnica i gomolja). Prskanje nadzemnih organa biljaka fungicidima tijekom intenzivnog rasta i razvoja ne daje željene rezultate pri suzbijanju ove bolesti. U proizvodnji rasada povrća koristiti sterilizirani supstrat. U proizvodnji presadnica cvijeća (krizantema) naknadno se mlade biljčice zalijevaju nekim djelatnim tvarima koje nisu dopuštene u proizvodnji rasada povrća (npr. karbendazim) (Chromozin FL, Bavistin, FL, Zino KS). Pri proizvodnji rasada povrća često u istu svrhu koriste kaptan (Captan WP 50, Merpan WDG, Stoper WP) i mankozeb (Dithane M-45, Star 80 WP, Mankokal, Pinozeb i slično) (zalijeva se 5-10 litara razrijeđenog fungicida na kvadratni metar). U proizvodnji sjemena krumpira nakon kišnih sezona mogućnost prijenosa rizoktonije na majčinskim je gomoljima značajno veća, pa se prije sadnje preporučuje sjemenske gomolji dodatno zaštititi određenim djelatnim tvarima (npr. tiabendazol = nema dopuštenje u našoj zemlji, ali uvozni krumpir je često tretiran ovom djelatnom tvari, iprodion = Kidan SC, pencikuron = Prestige 290 FS). Pripravak Kidan SC se koristi prskanjem gomolja u količini 0,3-0,4 lit./tonu, a pripravak Prestige 290 FS bi trebalo primijeniti u povećanoj količini 1,5 lit./1 tonu gomolja krumpira sitnije frakcije (28/35). Dobra iskustva dobivena su i primjenom benzojeve kiseline (MENNO FLORADES) na sjeme krumpira prije naklijavanja, a isti je pripravak u Njemačkoj u postupku službene registracije za istu namjenu. U novije se vrijeme koristi i mikrobiološki poboljšivač tla, te stimulator rasta i prinosa na osnovi antagonističke gljive Trichoderma asperellum (“Trifender”). Preparat djeluje na mikrobiološki sastav tla, odstranjuje i drži podalje štetne gljive od kulturne biljke i omogućava zdrav razvoj korijenova sustava. Pored uzročnika bijele noge (Rhizoctonia) uništava i druge štetne gljivice u tlu (npr. Pythium, Phytophthora, Verticillium, Fusarium i Sclerotinia). Stoga se, osim u krumpiru, često koristi u drugim vrstama korijenasto-gomoljastih i lukovičastih povrtnih vrsta, industrijskom bilju i drugim kulturnim biljkama gdje navedene patogene gljivice u zemljištu ograničavaju uspješnu proizvodnju. Pripravak “Trifender” se pri zaštiti krumpira primjenjuje u dva navrata: tretiranjem gomolja prije sadnje (1 kg/1 tonu sjemena) (moguće je istu dozu ili 1,5 kg/ha prskanjem neposredno prije pripreme unijeti sjetvo-spremačima ili rotodrljačama u zemljište) i naknadno mjesec dana nakon nicanja usjeva krumpira (a prije zadnjeg nagrtanja), tretira se cijele površina (1-2 kg/ha) (ukupno u oba tretiranja najviše “Trifender” utrošiti u količini 3,0 kg/ha). Poželjno je prskanje u polju obaviti prije najavljenih oborina, kako bi antagonističke korisne gljivice bile isprane u zemljište.
Snimio M. Šubić
Izvor: 2863