Preventivne mjere zaštite plodovitog povrća protiv bolesti i štetnika!

Međimurska županija, kao najsjevernija hrvatska regija ili sjeverna vrata Hrvatske, isplaćivala je početkom novog milenija subvencije 51 proizvođaču povrća i cvijeća u stabilnim plastenicima i staklenicima (površine barem 200 m²) na ukupnoj površini 44.777 m² (npr. u 2004. godini). Od povrtnih se vrsta tijekom proljetno-ljetnog razdoblja u takvim prostorima najviše uzgaja plodovito povrće: rajčica, salatni krastavci i paprika. Budući se uzgoj u stabilnim plastenicima i staklenicima ponavlja iz godine u godinu u takvom se uzgoju javljaju specifični štetni organizmi prilagođeni povišenim temperaturama i važnosti zraka: uzročnici biljnih bolesti, npr. baršunasta plijesan (Fulvia), pepelnice (Erysiphe, Sphaerotheca, Leveillula), plamenjače (Pseudoperonospora, Phytophthora), pjegavosti lišća (Alternaria, Septoria), plijesni i truleži (Botrytis, Sclarotinia), te štetni organizmi životinjskog podrijetla, npr. bijela mušica (Trialeurodes, Bemisia), lisne uši (Aphidae), staklenička grinja (Tetranychus), mušice mineri lišća (Liriomyzae), kalifornijski trips (Frankliniella) i dr.
Ipak, najveći dio međimurskih kućanstava proizvodi povrće za vlastite potrebe u vrtovima uz okućnice i/ili vikendice, gdje se uz poštivanje plodoreda ove kategorije gotovo nimalo ili vrlo rijetko pojavljuju u jačim razmjerima.
Najopasnije su bolesti koje napadaju žilni ili sprovodni sustav plodovitog povrća, te jednom već zaražene biljke u pravilu iznenada propadaju. Sjemenom rajčice se prenosi više od 30-ak različitih uzročnika bolesti, a zadnjih smo godina na lokalitetima u središnjem i istočnom dijelu Županije pronalazili znakove paleži i sušenja biljaka za koje vjerujemo da potječu od bakterijskih infekcija (Pseudomonas spp.). Takve su bolesti neizlječive, a nakon njihove pojave potrebno je obaviti kvalitetnu dezinfekciju zaštićenih uzgojnih prostora (kemijsku, vodenom parom ili solarizaciju).
Ipak, postoje neke bolesti i štetni organizmi čije simptome dojavljuju tržni proizvođači, ali i vlasnici manjih vrtova uz okućnice za vlastite potrebe. Pri tome se gotovo svake godine javlja gangrena korjenova vrata paprike (Phytophthora capsici). Mogu biti zaražene već mlade biljčice u proizvodnji rasada, kada iznenada padaju kao pokošene. Ipak, najčešće su zaražene već posađene presadnice paprike, pa biljke pokazuju simptome u vrijeme rasta i razvoja prvih plodova. Tada se neželjene promjene javljaju u zoni korjenova vrata, na tom dijelu biljke paprike poprimaju smeđu boju uz naknadni razvoj vlažne truleži. Zaražene, a već biljke paprike naglo venu i suše se! Takve štete nastaju nakon kišnih razdoblja ili nakon obilnog navodnjavanja. Ako se bolest javlja u čvorištima grana ili peteljkama lišća, tada odumiru dijelovi iznad zaraženih mjesta. Plodovi paprike mogu biti napadnuti direktno ili preko peteljke. Za vlažnog razdoblja se formira prvo vodenasta pjega koja naknadno zahvaća čitav plod, a na njemu se može formirati i “bjeličasta prevlaka”. No, ako nakon zaraze dominira suho razdoblje plodovi jednostavno smežuraju! Ova bolest napada i patlidžan, sa istim ili sličnim promjenama kao na paprici.
Uzročnik ove bolesti je pseudogljiva Phytophthora capsici, koja prezimljuje na zaraženim biljnim ostacima ili slobodno u zemljištu bez biljke domaćina. Za svoj razvoj zahtjeva dosta visoke temperature, između 10° i 35°C, a istovremeno je potrebna voda.
Korištenje dezinficiranog sjemena (thiram) paprike i/ili patlidžana i parcijalna dezinfekcija klijališta preventivnim zalijevanjem dopuštenim fungicidima je obavezna mjera zaštite u proizvodnji presadnica. Izbor ocjeditih terena za uzgoj paprike i patlidžana su također važna preventivna mjera. Tretiranjem biljaka se uspjeh postiže samo preventivnom primjenom fungicida (prije zaraze i pojave znakova bolesti). Nakon rasađivanja potrebno je zalijevanje biljaka 0,25 % otopinom pripravaka koji sadrže propamokarb (npr. Previcur Energy SL, Proplant SL, Trepak 607 SL). Taj postupak valja ponoviti u intervalima 15 do 20 dana, uz poštivanje karence za papriku 35 dana! Proizvođači u certificiranoj ekološkoj proizvodnji mogu preventivno koristiti mikro-biološke pripravke na osnovi korisne gljivice Trichoderma spp. (npr. Tiffi, Trifender, TF Binap). Primjenjuju se zalijevanjem presađenih biljaka ili sustavima “kap po kap”.
Zalijevanje presadnica paprike nakon sadnje u pripremljene gredice navedenim pripravcima preporučujemo i u manjim vrtovima uz okućnice, naročito ako vlasnici kupuju i sade hibride paprike tipa “babura”. Ista mjera je također poželjna u proizvodnji krastavaca, kako za industrijsku preradu (tip “kornišoni”) tako i na salatnim krastavcima radi preventivne zaštite od rane pojave plamenjače (Pseudoperonospora cubensis).
Od štetnih organizama životinjskog podrijetla redovito se na mladim presadnicama paprike javljaju lisne uši (Aphidae), a u zaštićenom prostoru još i kalifornijski trips (Frankliniella) i cvjetni štitasti moljac ili “bijela mušica” (Trialeurodes).
Zadnjih je godina u zaštićenim prostorima naglašen problem bijele mušice (posebice u rajčici), prvenstveno zbog vrlo vrućih i sparnih ljeta 2011. i 2012. sezone, te sve manjeg broja djelotvornih insekticida za njihovo suzbijanje na našem tržištu. Cvjetni štitasti moljac je mali, bijeli, vrlo živahan leptirić, veličine svega 2 mm. Stoga se uobičajeno zove bijela mušica. Tijelo i krila odraslog kukca, ali također ličinki i “kukuljica”, pokriva fini bijeli vosak u obliku praška! Tipičan simptom zaraze ovim štetnikom je pojava medne rose (ljepljive, slatkaste tekućine) po plodovima i lišću, na koje se naknadno naseljavaju gljive čađavice. Svi razvojni oblici ovog štetnika se nalaze na donjoj strani lišća. Bijela mušica ima vrlo visoki potencijal umnažanja, koji do izražaja nastupa u povoljnim uvjetima temperature od 25°C. Često istovremeno napada više biljnih vrsta (rajčice, papriku, salatne krastavce, različite vrste cvijeća). Mjere zaštite su uspješno samo ako se provode u vrijeme početne pojave ovog nametnika. Među novijim pripravcima za suzbijanje ovog štetnika je Teppeki 500 WG, koji je u rajčici i krastavcima registriran protiv lisnih uši (0,012 %) uz karencu samo 3 dana. Preventivno je učinkovit protiv bijele mušice, a u nekim zemljama okruženja (Italija) registriran je primjenom sustavima za navodnjavanje “kap po kap” ili zalijevanjem u količini 25 grama/1000 m², u prvim danima nakon rasađivanja presadnica u plastenike (staklenike)!
U Republici Hrvatskoj za primjenu putem sustava navodnjavanja kap po kap ima pripravak na osnovi tiametoksama (Actara 25 WG) u količini 15-20 grama/100 litara vode, uz utrošak 500-1.500 lit./ha. Maksimalna količina pripravka Actara 25 WG je pritom 300-450 g/ha zalijevanjem korijena za slijedeće povrtne vrste: krastavac, rajčica, paprika patlidžan, lubenica, dinja i tikvice! Dopuštena je primjena u polju i zaštićenim prostorima! Pritom se preventivno suzbija početna populacija lisnih uši, cvjetnog štitastog moljca, kalifornijskog i duhanovog tripsa! Na ovakav se način može potapati i kontejnerski rasad prije sadnje u polje ili zaštićene prostore.
Kako smo u druge dvije dekade mjeseca travnja o.g. zabilježili iznadprosječno toplo razdoblje, pri čemu su najviše dnevne temperature bile u rasponu od +22° do +27°C, a noćne vrijednosti u istom razdoblju vrlo rijetko nisu bile niže od +10°C, ovim putem upozoravamo proizvođače povrća na važne preventivne mjere protiv “termofilnijih” štetnih organizama kakve smo u regiji sve više susretali. Ovom prilikom je naglašena mjera zaštite samo protiv jedne biljne bolesti (gangrena korjenova vrata paprike i patlidžana) i cvjetni štitasti moljac (bijela mušica).