Pripremni radovi kod podizanja vinograda

Vinograd se podiže u jednoj godini, a morao bi trajati tridesetak godina. Stoga si nikako ne možemo dozvoliti greške kod pripremnih radova i podizanja vinograda. Koji su to poslovi koje moramo obaviti kod podizanja vinograda o kojima ovise zdravlje, dobra vegetativna aktivnost, količina i kvaliteta uroda, dugovječnost nasada?

• Za pravilno podizanje vinograda potrebno je prethodno razmisliti i razmotriti dosta činjenica o kojima će nam kasnijih tridesetak godina ovisiti agrotehnika, ampelotehnika, a time i kvaliteta grožđa, vina.

Prvo moramo razmotriti osobine položaja, mjesta na kojem želimo podići vinograd. Koja je nadmorska visina, na koju je stranu svijeta položaj okrenut. O tome u velike ovisi i izbor sorte. Na sjeverne strane možemo saditi sorte ranije epohe dozrijevanja, sorte kod kojih želimo sačuvati aromu, ( traminac, sauvignon, muškat otonel) dok ćemo južne strane prepustiti sortama kasnog dozrijevanja koje trebaju više topline, sunčeve svjetlosti za obojene pokožice i sunčanih sati. ( rizling rajnski, graševina, moslavac, pinot crni) Sorte koje rano kreću ( pinot, chardonnay, moslavac) nisu pogodne za niske položaje jer mogu stradati od kasnih proljetnih mrazeva. Dobro je da svaki nasad ima takozvanu „zračnu drenažu“, prostor ispod vinograda koji odvodi teži, hladniji zrak u niže predjele ispod vinogradarskih površina. U međimurskome vinogorju sigurna zone je najčešće oko 25 metara visinske razlike od dna depresije ispod terena za vinograd do prvih trseva.

Smjer redova sjever – jug uvijek je bolji pošto sunce ravnomjerno osvjetljava obje strane redova u tijeku svog dnevnog „kretanja“ po nebu. Prije podne osvjetljava istočnu stranu redova, poslije podne zapadnu stranu redova. Ovo je vrlo važno kod sorata koje trebaju obojenu boju pokožice ili ampelotehničko skidanje kiselina. Često smo prisiljeni postaviti smjer redova u smjeru pada terena, pa se dešava da nam sunce osvjetljava tijekom dana samo jednu stranu redova, a posljedice su raznolike, od nejednake arome do nejednakog dozrijevanja grozdova.

Plodnost tla, kao i tip tla (lako pjeskovito ili teško glinovito), govore nam o razmaku redova, kao i razmaku između trseva. Ukoliko je tlo plodno, ilovasto, dubokog profila, trsevi će biti jači pa je takovo tlo pogodnije za bujne sorte i razvijenije uzgojne oblike. Na laganijim pjeskovitijim karbonatnim tlima, trsevi će biti manje bujni, pa na takovim tlima planiramo gušću sadnju i manje razvijene uzgojen oblike sa manjim opterećenjem po trsu, kao što su jednokrak ili kordonac.

Osobine tla, osobito pH tla i količina fiziološki aktivnog vapna u tlu, diktiraju nam vrstu podloge za željenu sortu. Najbolji Ph za uzgoj vinove loze je između 6,5 I 7,0. Jedna od važnijih stvari koju moramo obaviti prije podizanja vinograda je provesti analizu tla. Ukoliko je na predviđenoj lokaciji nekada bilo više kultura, potrebno je napraviti više analiza. Rezultati analize biti će drugačiji ukoliko su prije na lokaciji bili dijelom livada, dijelom stari nasad. Oranica ili šuma. Pašnjak ili ekstenzivni voćnjak. Često su rezultati analiza tla sasvim različiti sa vrha brijega od onih sa dna brijega. Postoje slučajevi iz prakse da je na samo 500 m zračne udaljenosti na istoj tabli vinograda Ph varirao između 3,8 i 6,9. Od davno posječene šume (3,8) do ne tako davno ekstenzivnog voćnjaka sa napasivanjem stoke (6,9).

Prije svega moramo znati kako nije dobro podizati vinograd na mjestu starog nasada bez odmora tla od najmanje jedne, godine. Otkako se u vinogradima pojavila zlatna žutica vinove loze, nikako nije dobro jedne godine u jesen vinograd iskrčiti, a narednog proljeća posaditi novi. Ustanovljena je mogućnost prijenosa zaraze u slučaju da živi dijelovi korijena zaraženog trsa koji su ostali u tlu dođu u kontakt i srastu s korijenom novog posađenog loznog cijepa. Odmor tla od jedne godine poželjan je i zbog gljivičnih oboljenja korijenja (Armillaria Mellea) vrste gljiva koja na odumrlim dijelovima korijenja žive kao saprofiti i kao takvi u tlu mogu preživjeti više godina. U Međimurskome vinogorju najčešće se koristila zob kao pred kultura koja svojim korijenjem pozitivno djeluje na strukturu tla. Zob se žanje vrlo rano, pa ostaje dovoljno vremena da se na dijelove na kojima je skinuto dosta tla zbog ravnanja terena navozi stajnjak, te da se u optimalnim uvjetima izvrši duboka obrada rigolanje do 60 cm.

Prvo i osnovno je provesti ravnanje terena, kako bi izbjegli mikrodepersije u kojma stagnira voda, odumire korijen, a hranjiva su nepristupačna. Ravnanjem, kao i ostalim poslovima koji slijede, pobrinut ćemo se za ujednačenu bujnost svih trseva u vinogradu.

Kada kod ravnanja terena na jednom mjestu gdje je brijeg skinemo površinski sloj, naguramo ga na mjesto na kojem je udubina, dobivamo različitu opskbrljenost hranjvima u ta dva mjesta. Na mjestu gdje smo skidali površinski sloj buldožerom zbog ravnanja terena, ona je gotovo uvijek manja. Stajnjak navozimo na sva ona mjesta na kojima smo skidali buldožerom površinski sloj tla zbog ravnanja terena, a time skinuli i najveći dio humusnog površinskog sloja. Stoga je najbolje uzimati uzorke za analilzu tla nakon što smo proveli ravnanje tla. Sada je jasno da moramo uzeti više uzoraka za analizu tla. Čak i tada moramo razdvojiti uzorke sa površine (0-30 cm) od onih sa dubine (30-60 cm) po svakoj točki na tabli. Razlog je taj što su neka hranjiva jače, a neka teže ispirljiva i mogu postojati velike razlike po dubini, a konačni je cilj imati ujednačenu količinu hranjiva u cijelom profilu tla od 0-60 cm nakon rigolanja ili ripanja.

Tlo na kojem želimo podignuti vinograd poželjno je da sadrži 15 do 20 mg/100 g tla fosfora (P2O5), te 20 do 40 mg/100 g tla kalija (K2O). Poželjno je i 2 do 3 % humusa. pH tla ne bi smio biti niži od 6,0 a niti viši od 7,0. Ukoliko je niži moramo pred rigolanje obaviti kalcifikaciju, a ukoliko je viši, moramo odabrati adekvatnu loznu podlogu za tu količinu fiziološki aktivnog vapna u tlu. Nakon dobivenih rezultata analize tla obavljamo tako zvanu gnojidbu na zalihu, pošto nakon sadnje više nećemo moći unesti gnojiva i ujednačiti količinu na dubini do 60 cm gdje se mora razviti najveća masa korjenova sistema. I tu je potreban oprez. Kalcifikacija i gnojidba sa fosfornim gnojivima moraju se obaviti odvojeno. U poslijednje vrijeme sve se češće pojavljuje i nedostatak magnezija (Mg), pa je kod pripremnih radova poželjno povećati i zalihu ovog elementa u tlu.

Samo duboko oranje ili rigolovanje najbolje je obaviti tijekom kasnih ljetnih mjeseci kada tlo nije ni premokro ni presuho, jer tada dobivamo najbolji efekt. Nakon dubokog oranja tlo ostavimo u dubokoj brazdi preko cijele zime da bi postigli što je moguće bolju mrvičastu strukturu, unos kisika i vlage u tlo. Sve to je potrebno za uspješno ukorjenjivanje mladog trsa, osobito ukoliko slijedi strojna sadnja kod koje nemamo mogućnosti dopunskog ostvarivanja kontakta tla sa korijenjem mladog loznog cijepa.

Tek u proljeće, kada se tlo ravnomjerno prosuši, krećemo sa ravnanjem i finom pripremom za izvedbu sadnje. I na kraju da sve to još jednom ponovimo:

• Razmisliti o položaju na kojem sadimo vinograd
• Definirati zračnu drenažu i najniži mogući dio budućeg nasada
• Odabrati sortu primjerenu položaju i namjeni proizvodnje
• Definirati tip tla zbog planiranja uzgojnog oblika i razmaka sadnje
• Provesti analizu tla
• Provesti potrebne radove na ravnanju terena
• Posijati pred kulturu za odmor tla
• Navoziti stajnjak na „skinute dijelove“
• Provesti meliorativnu gnojidbu i duboko rigolanje.