Živa zemlja 08.05.2016. 08:00. Zadnja izmjena: 08.05.2016. 08:30.

Mlječni sektor

Proizvodnja mlijeka u Međimurju: Od rekordera do gospodarstava koja se gase

Tek kada je cjenovni damping na mljekarskom tržištu ugrozio i poslovanje prerađivačke industrije u javnosti je zavapila Udruga prehrambene industrije i poljoprivrede Hrvatske udruge poslodavaca da je "trenutno stanje u sektoru proizvodnje i prerade mlijeka alarmantno i neodrživo". I tek sada su resorno ministarstvo i Vlada počeli nešto razgovarati o "nužnim intervencijama u mliječnom sektoru", o potrebi zaštite domaća proizvodnja, a dosadašnjih godina farmere – kako se tepa našim seljacima koji se bave mukotrpnom poljoprivrednom proizvodnjom - nitko nije ni želio slušati. Ni njihova upozorenja da propadaju, da rade s gubicima i da s njima propada i selo...

NEKAD DESET, SADA TRI?

Međimurje je, pogleda li se statistika, baš pravi presjek ukupnih hrvatskih prilika. Postoje ekstremi - najbolji od najboljih i oni koji su samo još uvijek tvrdoglavo uporni pa se održavaju, svjesni da iz dana u dan zapadaju u sve veće gubitke. S deset tisuća krava u mužnji krajem devedesetih, mljekarska je međimurska proizvodnja (s)pala na jedva tri tisuće krava. Ipak, Međimurje, po podacima Hrvatske poljoprivrede agencije, i ove godine ima "vrhnje" mljekarske proizvodnje u Hrvatskoj.

BAJKOVITA STATISTIKA

Milan Branović iz Kuršanca, koji sa sinom Dejanom održava farmu muznih krava optimalno složenu ("kak' po knjigi"), na vrhu je statističkih tablica HPA. U njegovom simentalskom stadu je najbolja prvotelka u Hrvatskoj: "Lepotica" je u prvoj laktaciji dala 11.987 kg mlijeka s 4,4 % mliječne masti i 3,7 % bjelančevina.

No i ukupno gledano, Branovići na svom gospodarstvu imaju i najbolje stado simentalske pasmine, sa štalnimprosjekom mužnje od 10.391 kg mlijeka, s 4,5 % mliječne masti i 3,56 % bjelančevina. Ni tu nije kraj: među najboljih deset simentalskih krava u Hrvatskoj pet ih je s OPG-a Branović, prve tri i deveta i deseta po redoslijedu.
Samo uzgred: još su tri međimurska mljekara visoko na tablicama HPA. Igor Rešetar iz Kuršanca ima treće najbolje simentalsko stado u Hrvatskoj, Zlatko Novak iz Sv. Urbana ima 4. najbolje stado holsteinki u Hrvatskoj, Damir Vršić iz Gradiščaka je petnaesti u istoj kategoriji.

NE TUŽIMO SE, ALI...

Branovići su čvrsto "s nogama na zemlji", ne upuštaju se u jadikovke, ali – kaže Milan – sadašnja cijena mlijeka i ukupni odnos prema farmerima nije dobar: - Mi više ne možemo napraviti nego jesmo. Imamo sve – tehnologiju, znanje, radimo od jutra do kasne večeri – ali mi ne postižemo fer cijenu za svoju proizvodnju. Imamo sad 39 krava u mužnji, sedam ih je u suhostaju, desetak junica godišnje prodamo, pet do šest ih ostavljamo za remont stada, muška telad sva ode... Nama bi uz proizvodne rezultate trebale cvjetati ruže, ali to ni izdaleka nije tako. Mi nismo dobili ni klaftra državne zemlje, 400.000 eura smo uložili u kupovinu potrebne zemlje, jer mi nikad nismo pasali u tablice na natječajima za državno zemljište... 

NITI TRAŽIMO NEMOGUĆE

Dejan koji je ostao uz oca na gospodarstvu i "do pojasa zagazio" u obiteljsku poljoprivrednu proizvodnju kaže da se sve da izračunati: - Zar bi trebalo nekom matematički dokazivati da je neodrživo da se u trgovinama pojavi mlijeko jeftinije od tri kune, a obična voda u plastičnoj boci košta pet!? Mi imamo tri mljekomata, ne možemo ih imati više jer ih ne bi stigli uz sav posao na farmi puniti, cijena je litre svježeg, punomasnog mlijeka pet kuna... Ako to ljudi kupuju (jer znaju kakvu kvalitetu dobivaju), onda upola manja cijena koju plaćaju otkupljivači na veliko stvarno nije održiva. Mi ne tražimo nemoguće, ali realna otkupna cijena mlijeka trebala bi biti barem 3,6 kuna za litru. Svi bi profitirali! Ta bi cijena omogućila opstanak malih poljoprivrednih gospodarstava, a velikima bi omogućila i napredak, investiranje, pa i otvaranje još po kojeg radnog mjesta... 

MARIJA I DUŠAN REBERNIK, HERJAKOVČINA: Za mlade nema budućnosti na selu

U Herjakovčini (dijelu Prekope) Marija i Dušan Rebernik na malom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu imaju (još uvijek) devet krava i jednog "bikera" u tovu (za vlastite potrebe), a koliko će dugo još tako biti, kaže Dušan, teško je "gatati":
- Godinama sam okrupnjavao zemlju oko kuće, imamo sad tu 18.000 čhv-a u komadu, idealne uvjete za držanje krava, ali po tome koliko se sad plaća mlijeko, niti mi koji bez njih ne možemo zamisliti život nećemo još dugo izdržati. Plaća nam se 2,3 kune za litru (tako nam je zadnji obračun) i još se kasni tri mjeseca, a troškovi, nameti i sve ostalo su takvi da bi mi mogli reći – od deset krava devet se doji za sve druge (od države na dalje), a samo jedna za sebe, za nas koji ih hranimo. Zato mladi ne vide perspektivu na selu, zato se sela prazne, zato se krave prodaju, šalju u klaonice... Zapustili budemo polja, pašnjake, a onda? Neobrađeno zemljište budemo samo malčirali da bude "uredno"?! Krave se danas na gruntu, na žalost, više ne isplati držati. Ni zbog mlijeka ni zbog 6 kuna za kilogram žive vage... Razmišljam, ako se cijena mlijeka ne povisi, još ću pokušati s držanjem u "krava tele sustavu". Bez mužnje, samo za othranu teladi...

OBITELJ HUNJADI, HERJAKOVČINA: Nekad nije bilo kuće bez krava, a sad...

Agata i Alojz Hunjadi u Herjakovčini su cijelog svog života, kao i većina međimurskih poljoprivrednika, na svom gospodarstvu držali krave, jer je bilo nezamislivo seosko gospodarstvo bez stoke čak i onda kad je traktor eliminirao potrebu za zapregom.U seniorskoj dobi poslove na gospodarstvu prepustili su sinu Stanku koji brine o sedam krava, junici i dva bikića, a Alojz se prisjeća vremena kad je bik bio "prava valuta":
- Možete si vi zamisliti da sam ja nekad – kad smo prekrivali ove štale – za jednoga bika dobio 370 krovnih ploča i još povrh toga 100.000 dinara razlike! Ma kad ste othranili bika, to je bila "prava valuta". Danas? Krave se više i ne isplati držati. Nama plaćaju (evo zadnji obračun) 2,22 kune za litru mlijeka, a ono obrano prodaju po šest u dućanima?! Zato su još samo na tri grunta u Herjakovčini krave, a nekad nije bilo kuće bez ne jedne, nego tri, četiri krave... Mi ih imamo, hranimo i svinje za svoje potrebe, sad samo četiri hektara zemlje obrađujemo, ne treba nam više, a na sve strane se nam nudi zemlja... Nitko je više neće. Da je mlijeko bar po tri i pol kune, to bi bila poštena cijena, onda nam ne treba niti poticaje niti ništa drugo... I svima bi bilo dobro: i nama na selu i kupcima u gradu...