Živa zemlja 17.12.2009. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:35.

Od hobija do radnog mjesta

RAKIJE I LIKERI ZLATKA ŠKVORCA IZ VRATIŠINCA

Na naslijeđenoj i nešto dokupljene zemlje na jugozapadnom prilazu Vratišincu Zlatko Škvorc počeo je 2000. godine saditi svoj voćnjak. Nije mu to bilo nešto ozbiljno, ali kaže - povuklo ga je:
- Imao sam tu komad naslijeđene zemlje i da se ne zapusti, krenuo sam saditi voćke. Ne kao i svi drugi jabuke, nego šljive bistrice i stanley, višnje maraske, breskve red heaven... Onda se pružila prilika dokupiti parcelu pokraj moje, pa se kupilo, pa se opet sadilo... Sada ima ukupno 240 stabala u čiju je njegu uloženo jako puno truda, ali kako smo mi naučeni raditi, znamo iz rada izvući zadovoljstvo...
ZA RAKIJU, NE ZA VAGU
Na tih 240 stabala koštunjičavog voća nije moguće izvući neke velike količine konzumnog voća...
- Nisam ni planirao sadnju radi konzumnog voća i prodaje na vagu, nego radi proizvodnje prave prirodne rakije i likera. Kupio sam tu staru zapuštenu kuću, negdašnje starinske gradnje, koju obnavljam, sačuvao sam rustikalne elemente koliko god sam mogao i želio bih urediti kušaonicu prirodnih rakija i likera u posebnom ambijentu - uz žganjaru u kojoj se destilira rakija na starinski način, ali po izvanrednim recepturama Franca Kotara iz Slovenije (taj čovjek sve to ima u malom prstu), a onda je tu i prodaja rakije i likera na kućnom pragu...
DO RADNOG MJESTA
Ta zamisao onda više ne podrazumijeva hobi i ugodno provođenje slobodnog vremena...
- Sigurno, to onda više nije hobi. Moj je plan jednostavan. Supruga Nada je zaposlena, mlađa kćerka Jasmina studentica je ekonomije u Lovranu, starija kćerka Lucija je inženjerka agronomije i sad radi sa mnom jer je trenutno nezaposlena. Radila je u poljoapoteci, pa kad malo razmislim o mogućnostima i potrebama – vidim da mi na svom obiteljskom gospodarstvu možemo stvoriti više radnih mjesta.
Računam da je nama kao obitelji optimalan kapacitet godišnje proizvodnje oko 20.000 litara prirodne rakije, samo sada još nemamo skladišnih i drugih prostornih kapaciteta za to. Za tu proizvodnju trebalo bi angažirati ekipu od barem pet ili šest ljudi.
CJELOGODIŠNJI POSAO
U inače sezonskom poslu - što biste svi radili kroz cijelu godinu?
- U tome je kvaka: s 20.000 litara rakije koju prvo treba proizvesti u vrhunskoj kvaliteti, tu je konfekcioniranje, ambalažiranje, tako da se naglašen angažman u zelenoj sezoni u voćnjaku u zimskim mjesecima mijenja s više rada u zatvorenom, uz žganjaru, uz izradu suvenir ambalaže, njegu rakija... Nije samo važno imati više sorti voća koje daje aromu rakijama. Za bazičnu rakiju imam u susjedstvu dovoljno jabuka treće klase koje uzimam od kolega voćara, a onda dolazi dorada i sljubljivanje bazične rakije s prirodnim rakijama od oraha, breskve, jagode, maraske, šljive, jabučne rakije s rutom...
Već djelomično radim u sustavu - iz voćnjaka u žganjaru i radionicu. Dok rakija teče s kotla, ja rezuckam i rezbarim ambalažu, sam osmišljavam cjelovit proizvod u kojem je rakija tek početak. Makar i taj početak mora biti, dakle rakija ili liker, nešto vrhunsko i kvalitetno. Nema smisla za bilo kakvu brlju izrađivati unikatnu ambalažu...
Da se vratim na računicu... Uz dva zaposlena i nas iz obitelji, uz 20.000 litara rakije koja se plasira po 120 kuna za litru bruto, jasno je kako se od hobija može doći do radnih mjesta. Vidite koliko se na tržištu traži posebnih proizvodnji, autohtonih proizvoda s polja, voćnjaka i vinograda. Trebali bi mnogi o tome razmisliti.
MARKETING FALI
Po iskustvu, problem se obično javlja kad proizvodnja dođe do količina koje se više ne mogu plasirati samo na kućnom pragu...
- To je istina i o tome sam već razmišljao. Svi smo mi, znači mi koji izravno proizvodimo i puno smo radno angažirani, slabi na marketingu, na široj prodaji. Evo, ja srijedom idem na sajam s mojim rakijama - degustira se, proda se nešto, ali takvih nas ima dosta. Zar se ne bi moglo o nama i za nas kroz kakvu županijsku službu ili organizaciju stvoriti ponudu, organizirati marketing, da se za nas zna i da se nešto pokrene. Pogledajte Slovence već tu preko granice: o svakoj se kmečkoj domačiji, o kmečkom turizmu sve zna, na internetu su, piše se o njima, zove turističke organizacije na upoznavanje.... To je posel. Kad ćemo mi početi raditi na taj način?
Marijan Belčić

Izvor: 2851