Živa zemlja 04.09.2014. 00:00. Zadnja izmjena: 23.12.2016. 13:54.

Agrosavjetnik

Različite vrste "žutica" u vinogradu

Uz rezidbu i zaštitu od nametnika, gnojidba je jedna od najodgovornijih tehnoloških radnji u vinogradarstvu. Osim svjetlosti, vlage i temperature, plodnost tla je odgovorna za normalan rast i razvoj vinove loze. Optimalan i biljci pristupačan sadržaj hranjiva i organske tvari posebno je važan u “trajnim” nasadima. Oskudna ili pretjerana gnojidba rezultira višegodišnjim negativnim poremećajima u vinogradima za koje često optužujemo različite uzročnike biljnih bolesti. Zadnjih sezona u Međimurskom vinogorju se javljaju različite vrste “žutica” ili promjene boje lišća iz normalne zelene u žutu. “Žuticu” ili klorozu, osim glavnog biogenog elementa dušika, često uzrokuju i poremećaji u ishrani magnezijem i željezom. Infektivno zlatno žutilo vinove loze uzrokuju fitoplazme. Vinogradari moraju po simptomima razlikovati sve neželjene promjene, kako bi iste dugoročno mogli spriječiti ili ublažiti.

Najvažniju hranu za biljke nazivamo makrohranjiva ili glavna biljna hrana, a čine ih: dušik (N), fosfor (P), kalij (K), kalcij (Ca), magnezij (Mg) i sumpor (S). Jednako su bitna mikrohranjiva, koje biljka koristi u manjim količinama: željezo (Fe), bor (B), mangan (Mn), molibden (Mo), bakar (Cu), cink (Zn) i dr. Sva navedena hranjiva biljkama možemo “dodati” u formi mineralnih gnojiva. Uzgoj vinove loze ubrajamo u najstarije ljudske proizvodne aktivnosti. Gojidba pri tome ima tisućljetnu tradiciju, a s razvojem vinogradarstva mijenjali su se načini ishrane, te izbor vrste i količine gnojiva. Kvaliteta i količina uroda nam dokazuje da poštujemo zakonitosti ishrane bilja, odnosno da smo vinovoj lozi osigurali potrebna hranjiva u uravnoteženim i pristupačnim količinama. U odnosu na druge kulturne biljke, vinova loze godišnje relativno manje “osiromašuje” zemljište hranjivima, pa se često postavlja pitanje je li uvijek opravdana intenzivna primjena mineralna formulacija (tzv. “umjetnog” gnojiva)? Mnogobrojne su znanstvene studije posljednjih desetljeća potvrdile pozitivan utjecaj dušičnih formulacija na pojavu i razvoj nekih bolesti grožđa: (a) pepelnice, (b) sive plijesni ili botritisa, (c) fomopsisa ili crne pjegavosti i dr. Dugogodišnje osnovno pravilo moderne gnojidbe je da u zemljište svake godine “vraćamo” one količine hranjiva koje su “izgubljene” prinosima grožđa.

Redovita gnojidba je također ovisna o opskrbljenosti zemljišta makro- i mikrohranjivima, pa pred sadnju novog ili obnovu starog vinograda obavezno preporučujemo obaviti kemijsku analizu tla. Rast vinove loze također zahtijeva optimalan položaj (inklinaciju, nadmorsku visinu) i klimu, a tijekom vegetacije vinogradar uvijek mora pozornost posvetiti vanjskom izgledu nasada (ima li poremećaja u rastu, rodnosti, boji lišća i sl.?). Zadnjih godina u brojnim kontinentalnim i mediteranskim položajima nedostatak magnezija i željeza postaje sve veći problem u vinogradarskoj proizvodnji! Nedostatak magnezija izravno utječe na vrlo štetni fiziološki poremećaj koji zovemo nekroza ili sušenje peteljkovine grožđa, a krajnja posljedica je vrlo jaki razvoj sive plijesni (Botrytis cinerea). Simptomi nedostatka magnezija na vinovoj lozi su uvijek jednaki i prepoznatljivi, ali uzroci mogu biti različiti. Obično se nedostatak magnezija pojavljuje na lakšim tlima (zbog manjeg sadržaja i lakšeg ispiranja), a na intenzitet ove štetne pojave izravno utječu: (a) način obrade i sadržaj magnezija u zemljištu, (b) gnojidba (antagonizam sa kalijem i dušikom), (c) meteorološki uvjeti, (d) prejaka opterećenost rodnim elementima, te (e) podloga i sorta vinove loze. Među podlogama je izrazito osjetljiva na pomanjkanje magnezije SO4, srednje osjetljiva je Kober 5BB, a otpornije su Paulsen 1103 i Rupestris du Lot. Od sorata su osjetljivije Graševina, Rajnski rizling, Pinot bijeli, Pinot sivi, Traminac, Kerner, Sauvignon cabernet i dr. Nadprosječno kišne godine uz visoku vlažnost zraka umanjuju i transpiracijski tok hranjiva u trsju, čime loza usvaja manju količinu kalcija (Ca) i magnezija (Mg) iz otopine tla. Poznata je odgovornost kalcija i magnezija u izgradnji otpornog biljnog tkiva. Nadprosječna je količina oborina od svibnja do kraja kolovoza tijekom 2004., 2005., 2006., 2008., 2009., 2010 i 2014. godine sigurno povećala mogućnost pojave nekroza peteljkovine grožđa. Također, u ekstremno suhim i vrućim uvjetima biljke usvajaju u ograničenim količinama kalcij, a takve su primjerice bile proizvodne sezone 2000., 2003., 2011., 2012 i 2013.

Vinova loza zahtjeva magnezij u količinama približnim fosforu, a ovaj je element zbog centralne funkcije u građi klorofila vrlo važan u fotosintezi! Magnezij time izravno utječe na količinu nastalog šećera, vitamina, proteina, masti i drugih organskih spojeva u biljci. Magnezij je također bitan u regulaciji osmotskog tlaka u stanicama, utječe na rast staničnih stijenki, te potiče usvajanje drugih hranjiva (npr. fosfora). Magnezij se nalazi u svim biljnim organima, a najviše ga ima u mladom lišću (približno 50% Mg je u staničnom soku, a 20% u klorofilu). Magnezij je u biljkama pokretan, pa se u slučaju nedostatka “premješta” iz starijeg u mlado (vršno) lišće, bobice i sjemenke. Znakovi nedostatka magnezija se iz tog razloga vide na najstarijem (donjem) lišću vinove loze. Lišće bijelih vinskih sorata počinje žutjeti od rubova prema sredini (vidi sliku). Lisne žile i usko područje tkiva uz njih zadržava zelenu boju.

Pri vrlo jakom nedostatku magnezija cijeli list potpuno požuti i osuši se. Simptomi pomanjkanja magnezija na donjem lišću (u zoni grožđa) tijekom dozrijevanja nije zabrinjavajuća spoznaja (tipično za sortu Graševina), ali je zabrinjavajuće ako se manjak pojavljuje već početkom ljeta! Osim toga, znakove nedostatka magnezija često vidimo na grožđu. Prvo se na peteljkovini razviju duguljaste tamno-smeđe do crne nekrotične pjege. One se povećavaju pa mogu potpuno prekriti i obuhvatiti peteljkovinu grozda. Prekida se dotok vode s hranjivim tvarima u bobice grozda. Bobice počinju smežurati u donjem dijelu grozda (“venuti”) ili se suše cijeli grozdovi. Kakvoća grožđa je vrlo narušena, jer je onemogućeno dozrijevanje (sadržaj šećera je niži, a udio kiselina povećan). U slučaju vlažnijih klimatskih uvjeta tijekom kolovoza i rujna grozdovi s nekrozom peteljkovine uslijed pomanjkanja magnezija najčešće budu jako napadnuti sivom plijesni. Pravovremena kemijska analiza lišća je najsigurniji način dokazivanja pomanjkanja magnezija, jer se time otkriva latentni nedostatak hranjiva.  Nakon oplodnje loze u lišću mora biti 0,2-0,4 % magnezija u ukupnoj suhoj tvari. Djelomično se posljedice pomanjkanja magnezija u vinogradarstvu mogu izbjeći izborom manje osjetljivih podloga i sorata. Potrebno je poznavati sadržaj kalija (K) u tlu (omjer kalij:magnezij ne smije biti veći 3:1). Smanjiti pretjeranu gnojidbu dušikom, a organskim gnojivima povećati sadržaj humusa u tlu.

Među 80-ak pedoloških analiza zemljišta na području Međimurja obavljenih za potrebe ostvarivanja novčanih poticaja pri podizanju novih višegodišnjih nasada (od 2000. do 2009. godine) prosječna pH reakcija tla u H2O je iznosila 6,75 (neutralna tla), sadržaj humusa u oraničnom je sloju (0-30 cm) iznosio samo 1,81% (slabo humusna tla), sadržaj fosfora 14,16 mg/100 g tla (optimalno), a sadržaj kalija 15,11 mg/100 g tla (srednje-optimalno). No, pritom je raspon sadržaja hranjiva vrlo različit, npr. najmanja izmjerene količina kalija iznosi svega 2,36 mg/100 g tla (siromašno), a najveća čak 51,0 mg/100 g tla (za srednje teška tla se >40 mg/100 g smatra ekstremno veliki sadržaj kalija). Nažalost, zakonodavac pritom nije predvidio praćenje opskrbljenosti zemljišta magnezijem, pa takvih podataka nemamo. Ipak, neke analize zemljišta u nasadima gdje se pojavljuje magnezij-žućenje ili magnezij-sušenje peteljkovine grožđa pokazuju da je ukupni sadržaj magnezija zadovoljavajući, pa se opravdano postavlja problem optimalnog razmjera između pojedinih hranjiva, npr. odnos K/(Ca+Mg) !  Prema višegodišnjem nepisanom pravilu osnovna se gnojidba vinograda temelji na vraćaju hranjiva uzetim iz zemljišta urodom grožđa, pa se često prakticira primjena kompleksnih mineralnih formulacija s naglašenim sadržajem fosfora i kalija, a minimalnim udjelom dušika. Poželjna su i dodatna hranjiva za vinovu lozu, npr. bor i magnezij (NPK 0:20:30+2+2).

Među spomenutim pedološkim analizama posebno zabrinjava relativno niski sadržaj humusa, koji izravno utječe na dostupnost fosfora, kalija i magnezija u otopini zemljišta. Dakle, samo skladan odnos između reakcije zemljišta (pH), sadržaja humusa i osnovnih i mikro-hranjiva jamči uravnoteženu gnojidbu. Kemijske analize zemljišta su pri izboru vrste i količine mineralnih ili organskih gnojiva pritom neophodne. Danas među vinogradarima prevladava mišljenje da je primjena folijarnih gnojiva s naglašenim sadržajem magnezija i kalcija najučinkovitija mjera protiv sušenja peteljke grožđa. Na hrvatskom tržištu postoji veći broj formulacija primjerenih hranjiva za folijarnu prihranu s naglašenim sadržajem magnezija (npr. Magnesiogreen, Magnexyl 25, Magnesium-nitrate, MULTI Ca+Mg+B i dr.), a njihovu primjenu ograničiti na kasno-popodnevno ili večernje doba dana. Prilikom miješanja izbjegavati anorganska sredstva za zaštitu bilja (npr. bakarni i sumporni fungicidi) i pripravke koji sadrže teške metale (npr. Al-fosetil).

Izvor: 3097