"Izigran sam, upozoravam moguće žrtve!” (IV.)

Na priču o iskustvu iz kooperantskog odnosa svinjogojca Mladena Hajdarovića iz Gardinovca s Agro-vetom d.o.o. Križevci, jednu od nebrojenih sličnih priča naših poljoprivrednika koje sam zapisao i kao novinar potpisao, reagirali su punomoćnici spomenute tvrtke iz zajedničkog odvjetničkog ureda Krivić-Divić-Rajković, osporavajući na doista osebujan način navode M. Hajdarovića (i autora) iznijete u članku “Izigran sam, upozoravam moguće žrtve!” 4. svibnja o.g.

VJEŠTAKINJA

Kada bi karikaturno trebalo prikazati o čemu je riječ - onda bi se iz reakcije odvjetničkog tima u najkraćem moglo zaključiti da je stalna sudska vještakinja za ekonomiju - financije i knjigovodstvo Vlatka Vukobratović, mag. oec. iz Čakovca nekompetentna, veterinarska inspekcija je nula bodova, obrtnička komora čije mišljenje prešućuju je neupućena, kooperant je nepošten, a novinar neinformiran i pristran pa jednostrano prikazuje stvarnost poljoprivrednika?! Taj će cijeli slučaj, to je jasno svima, razrješavati sud. Zato nema potrebe šire polemizirati s “punomoćnicima” jer oni su “naručeni saveznik”, što inače podmeću vještakinji, kao da stalni sudski vještak(inja) nalaze izrađuje po narudžbi, a ne kao licencirani stručnjak temeljem argumenata (što se za neke druge struke ne bi baš moglo tvrditi). Dakle, vještakinja je problematična, koliko vidim jer je u svom nalazu i analitici cijelog slučaja dokazala da mali kooperant u srazu s naručiteljem tova unaprijed nema šanse, naručitelj tova kad bi sam tovio svinje pod uvjetima koje je dao kooperantu pokleknuo bi u gubicima.

A čim nam ne paše nalaz, vještak(inja) je nekompetetna strana.

VETERINARSKI INSPEKTOR

A što je s veterinarskim inspektorom? Vladimir Rapaić, dr. vet. med., viši veterinarski inspektor, zapisao je 5. siječnja 2015. u zapisnik (između ostalog): “životinje su dobrog gojnog stanja i bez znakova bolesti ili zanemarivanja, uz nekoliko slabijih (“škartovi” iz tova), životinje se drže u jednom objektu, podijeljenom po boksovima, pod je djelomično puni, a djelomično rešetke, osvjetljenje i ventilacija su prirodni i umjetni, zoohigijenski uvjeti su za vrijeme nadzora bili primjereni, životinje se hrane dopunskom krmnom smjesom koju posjednik sam miješa s kukuruzum vlastite proizvodnje (jer naručitelj tova više nije dostavljao hranu, op. n.)...

Inspektora je M. Hajdarović zvao (u dva navrata!) jer je želio nešto manipulirati ili je to bio očajnički pokušaj osiguranja dokaza da radi korektno, sluteći rasplet priče?

OBRTNIČKA KOMORA

A Obrtnička komora Međimurske županije ispada posve neupućenom institucijom. Upravo je nevjerojatno da se za “sjajan ugovor” kakav se kooperantima nudi u toj instituciji napiše: “Uvidom u dokumentaciju jasno je vidljivo kako je Ugovor (između Agro-veta i M. Hajdarovića, op. n.) pisan vrlo subjektivno, u korist jedne strane i u tom ugovoru proističu obveze uglavnom za jednu stranu (M. Hajdarovića)...

Obrtnička komora, kojoj se M. Hajdarović također obratio za pomoć još se usuđuje konstatirati: “Vaš (ob)račun 41/1/1, posebno u dijelu prekomjernog utroška smjese, bi se trebalo potkrijepiti nekakvim podacima i dokumentima, što niste učinili, a za terećenje preko 21 tone smjese zaista treba imati argumente”.

Napominje Slavko Faltak, tadašnji predsjednik Obrtničke komore Međimurske županije, u dopisu Agro-vetu i činjenicu da nije istina da su svinje bile - što naručitelj tova ogovara kooperanta - lošeg kondicijskog stanja i zanemarivane u tovu: u dva zapisnika s inspekcijskih nadzora vidi da to nije točno. Ali, budući da je dopis bio vrlo pristojno sročen, u Agro-vetu ga “nisu doživjeli”.

NOVINAR

Ali su zato “jako doživjeli” proboj priče o odnosu prema kooperantu M. Hajdaroviću u novine, u javnost. Tako jako da su odmah, ne obraćajući se izravno novinama ili autoru članka, angažirali odvjetnički ured. Uh, smrzli smo se od straha. Ali ne toliko da slučaj ne bismo dalje pratili, ne toliko da ne bismo uvijek stali u obranu malih kada ih gaze, zlostavljaju i iskorištavaju “veliki i jaki”.

Ima jedna međimurska poslovica koja glasi: “Jaki su zbuhani (nazadnje).” A ima i jedna sjajna rečenica u nama jezično bliskoj književnosti:

“Kome snaga leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom.” (P. P. Njegoš, Gorski vijenac). U modernom vremenu - možda je to nekom novost - pero je od topuza jače.