Rezidba vinograda u blagoj zimi

Posljednjih je sezona tuča značajno oštetila mnogobrojna hrvatska vinorodna područja (u Međimurju 2008., 2009. i lokalno 2013.), a naknadno u takvim nasadima primjećujemo porast neželjenih poremećaja koji se, osim uzročnicima apoplektičnog venuća (“eska”), još pripisuju ekskoriozi (Phoma), upali kore vinove loza (Botryosphaeria) i sušenju krakova trsa (Eutypa). Također, nerijetko se novi nasadi vinograda podižu na položajima koji su donedavno bili šumsko stanište ili uz šume, pa će učestalost pojave različitih uzročnika propadanja drveta u skoroj budućnosti biti svakodnevna briga mnogih vinogradara. U međimurskom vinogorju također tijekom posljednje četiri sezone bilježimo porast trsja koje pokazuje netipične negativne promjene na lišću, u porastu mladica ili na presjecima drveta, pa će bolesti žilnog staničja drva kako u europskim vinorodnom područjima također postati značajan problem u našim krajevima. Vinogradarima je krajem zime vrlo poznata crna pjegavost (Phomopsis viticola) iz porodice Diaporthaceae, a simptomi koje uzrokuju vrste iz ove skupine na vinovoj lozi se očituju u obliku nekroza drvenastih dijelova, izbjeljivanja kore rozgve, odumiranja pupova, te konačno potpunog sušenja i propadanja trsova. Ti znakovi su jako slični bolestima drveta vinove loze koje uzrokuju druge fitopatogene gljive (npr. Botryosphaeria, Diplodia, Neofusicoccum, Eutypa, Cylindrocarpon, Phaeomoniella, Phaeoacermonium, Fomitiporia i dr.) (vidi tablicu 1.), što zadnjih godina stvara konfuziju u njihovoj determinaciji, pa time i suzbijanju. O nekima smo više pisali u ranijim brojevima lista Međimurje (npr. apopleksija ili “eska”), ovom prilikom nešto više o sušenjima krakova, a u narednom broju crnoj pjegavosti u vinogradima. Sušenje krakova trsa, čiji je uzročnik gljivica Eutypa lata prvi je put u našoj zemlji dokazana 1983. godine iz trsja kraj Požege, a naknadno još u vinogradima Istre i nasadima kraj Ludbrega (Cvjetković & Isaković, 1990). Zadnjih godina primjećujemo porast oboljelog trsja koji vjerojatno potječu od ove bolesti, ali ih struka i proizvođači ne prepoznaju! Uzročnik ove bolesti je u svjetskim razmjerima opisan kao jedan od najdestruktivnijih poremećaja drva vinove loze, naročito u područjima gdje godišnje pada više od 600 mm oborina! Bolest je naročito raširena u geografskim širinama gdje dominiraju oštre zime (npr. u središnjoj Europi), ali se također opisuje u toplijim regijama (npr. mediteranski dio Francuske). Gljivica Eutypa napada 80-ak različitih rodova unutar 27 biljnih porodica. Većina su drvenaste vrste koje obitavaju u šumskim zajednicama, a najvažnije poljoprivredne kulture domaćini ove bolesti su vinova loza, marelica (“gumoza marelice”) i crni ribiz. Na ovim vrstama je opisana još u prvoj polovici XIX. stoljeća, a u Europi je kao uzročnik odumiranja marelice dokazana još 1965. godine. Dugo se smatralo da je “Eutypa” bolest samo starijih vinograda (iznad 10 godina), ali također mogu biti inficirane i podloge preko kojih se patogen širi na plemke. Uglavnom se znakovi ove bolesti rijetko primjećuju u nasadima mlađim od 8 godina, a kasnije se u starijim vinogradima broj loza s negativnim promjenama povećava. Prvi se simptomi primjećuju već u proljeće, nakon intenzivnog porasta mladica. Pojedini mladi izdanci koji rastu iz zaraženih krakova imaju kržljav ili skraćeni rast. Međukoljenca ili internodiji su vrlo tanki i kratki, pa takve mladice do kraja sezone dosežu dužinu od samo 25-40 cm. Lišće koje se razvija na oboljelim izbojcima je veličinom manje nego zdravo, klorotično (žućkaste boje), deformirano, nazubljeno i uvijeno. Ponekad se na rubovima pojavljuju male nekrotične točkice koje starenjem lisnog tkiva postaju veća smeđa područja. Grozdići se normalno razvijaju do cvatnje, a kasnije otpadaju ili se osuše. Na krakovima mogu svi izdanci pokazivati opisane simptome ili pak pojedine mladice normalno rastu a pojedine su kržljave ili velike svega nekoliko cm. U pravilu se znakovi bolesti pojavljuju na jednom kraku, a zatim se prošire na drugi krak. Kržljavost se svake godine pojačava do konačnog propadanja cijelog trsa! Vanjske i vidljive promjene posljedice su razvoja gljivice Eutypa lata u stablu i krakovima. Na uzdužnom se presjeku kroz stablo loze vide jedna ili više nekroza (odumiranje tkiva), koje se često mogu protezati od rana uzrokovanih rezidbom ili drugom mehaničkom povredom (npr. tuča!), a šire se poput klina duboko u drvo. Nekrotično je tkivo čvrste konzistencije, najčešće sivo-smeđe boje, a nastaje kao rezultat vrlo štetnih toksina koje luči uzročnik ove bolesti. Virus lepezastosti lišća vinove loze (Grapevine fanleaf virus, GFV) uzrokuje slične negativne promjene (skraćeni internodiji, manje lišće, otpadanje cvjetova), ali zbog sistemične zaraze kod biljnih virusa se negativne promjene odmah očituju po čitavoj biljci. Na zaraženim, ali još živim granama uzročnik formira tzv. nesavršeni ili nespolni stadij (Cytosporina) koji nije od značaja u epidemiologiji ove bolesti. Savršeni ili spolni stadij (Eutypa) se javlja tek dvije ili više godina nakon ostvarene infekcije na mrtvim krakovima ili pod korom debla. Pritom se formiraju plodišta uzročnika bolesti (periteciji) u kojima nastaju infektivne pojedinačne ili spojene askospore. U područjima s umjerenim zimama, gdje temperature padaju na vrijednosti ispod 0ºC, Eutipa lata rano u proljeće iz plodišta oslobađa infektivne askospore, za što su neophodne slabije proljetne kiše (makar u količini 1 mm) (plodišta se na taj način “isprazne” do kraja jeseni). One šire zarazu na svježe rane pri dugotrajnijem vlaženju (barem 11-12 sati), uz optimalne temperature 20° do 25°C. Ovo oslobađanje infektivnih askospora poklapa se sa rezidbom vinograda. Askospore mogu biti vjetrom “donesene” u vinograd iz udaljenih drugih domaćina (50-100 km), a pritom zadržavaju vijabilnost do dva mjeseca. Kličnom cijevi kroz rane dospijevaju u provodne snopove ili žilno staničje, a naknadno se šire dublje u drvo. Mjesta reza ostaju osjetljiva na infekcije u razdoblju 2 tjedna, ali nakon mjeseca dana opasnost prestaje. Uzročnik bolesti u početku sporo napreduje u lozi, pa se prve negativne promjene vide tek dvije godine nakon infekcije, a najčešće se opisani simptomi pojavljuju 3 do 4 godine nakon zaraze! Zbog slabijeg početnog razvoja u pravilu se prava ekonomska štetnost ove bolesti uočava tek u rodnim vinogradima. Najveća se opasnost od ove bolesti javlja pri provođenju oštrijih rezova (npr. promjena uzgojnog oblika), nakon uvođenja strojne berbe vinograda ili nakon jačih tučonosnih sezona.
Najbolji preventivni rezultati dobiveni su premazivanjem rana fungicidima na osnovi benzimidazol-karbamata i slično, odmah nakon rezidbe (npr. Biopol V, Lac Basam). Kako ova bolest rijetko inficira jednogodišnju rozgvu, premazuju se rane nastale na drvu starijem od 2 godine. Fungicidi koji se koristi za zaštitu vinograda prskanjem protiv uobičajenih bolesti ne daje dovoljno učinkovitu zaštitu protiv gljivice Eutypa lata. Nekad je vrlo učinkovit bio benomil i karbendazim (Bavistin FL, Zino), ali koncentracija kemikalija u škropivu i kvaliteta pokrivenosti rana nakon prskanja najčešće ne sprječavaju relativno spori i dugotrajan infekcijski proces. Novija istraživanja dokazuju određenu djelotvornost djelatnih tvari tebukonazol i fluazinam. Stoga je ova bolest potencijalno vrlo opasna u regijama i na položajima gdje se nalaze zaraženi “alternativni domaćini” (nasadi kraj šuma), te se krajem zime i tijekom proljeća širi u vinograde! Poseban su problem marelice koje često rastu uz okućnice u gornjem Međimurju, a vrlo je vjerojatno da nakon njihova brzog i prijevremenog sušenja (“apoplektično sušenje marelica”) gljivica Eutipa lata na takvim stablima formira spolni stadij koji se naknadno za vjetrovita i kišna vremena “seli” u vinograde! Stoga bi apopleksijom napadnuta stabla marelice trebalo brzo uništavati spaljivanjem, a tijekom rezidbe vinograda uz vinogradarske škare i pilu pasta za premazivanje i zacjeljivanje rana drveta treba postati obvezna tehnološka zaštitna mjera.