S. VARGA: MELJAVOM BEZ DOBITI ČUVAMO TRŽIŠTE

Upravo impresivno izgledaju naturalni pokazatelji proizvodnje poduzeća Čakovečki mlinovi d.d. Čakovec koji svojim poslovanjem daju snažan pečat međimurskom gospodarstvu. Kao poduzeće koje je u primarnoj proizvodnj i prometu prehrambenim proizvodima još od 1893. godine s osloncem na sirovinsku bazu iz svog okruženja, Čakovečki mlinovi otkupom pšenice, kukuruza i drugih sirovina danas gotovo dvije trećine proizvodnje pokrivaju s - međimurskih oranica. Pojam su mlinarstva s meljavom pšenice koja se godinama kreće na oko 50.000 tona, što je vršna količina u Hrvatskoj, s tržišnim udjelom od 13 do 15%, a pekare Čakovečkih mlinova daju 4% ukupne hrvatske godišnje proizvodnje kruha i peciva, kao pojedinačno treći po veličini pekari u državi.

KRIZNA GODINA - NIŽE...
U 2009. godini – kriznoj u svim gospodarskim granama – i Čakovečki su mlinovi snizili proizvodnju, no brojke su i dalje vrlo UVJERLJIVE. Prerađeno je 40.000 tona pšenice, 10.000 tona kukuruza, od 100 tona tikvinih koštica naprešano je 35.000 litara ulja, ječma se mljelo 700 tona, raži 400 tona, samo u međimursko-zagorskom trokutu, u pekarama u Čakovcu, Oroslavlju i Konj-ščini (bez onih u priobalju) ispečeno je preko 7.000 tona kruha, peciva, kolača...
No, Stjepan Varga, ing., predsjednik Uprave Čakovečkih mlinova, prošlu, 2009. godinu na skali od 1 do 10 ocjenjuje sedmicom. Nakupilo se iskustava koja nisu baš bila odraz tržišta, već i nekih drugih faktora koji su određivali sudbinu mlinara:

PŠENICA PRESKUPA
- Mi smo u 2009. godini samljeli za 20-ak posto manje pšenice nego inače jer nam je pšenica bila preskupa u odnosu na konkurenciju. Prijelazne zalihe s kojima smo iz 2008. ušli u prošlu godinu platili smo poljoprivrednicima po 1,5 kuna za kilogram u roku od nekoliko dana, kao i uvijek, u prosincu prošle godine pšenica je došla na 91 lipu za kilogram, a u otkupu je bila 82 lipe. Kada smo zbrojili prijelazne zalihe i ovogodišnje cijene, prosječna cijena pšenice, prerežemo li na 1. srpnja 2009., izbija nam 1,14 kuna za kilogram. A brašno je u velerodaji koju lipu skuplje. Zato meljemo bez ikakvog financijskog efekta...
To je malo teško prihvatiti, obični bi ljudi rekli da delate zabadav?
- Na prvi pogled je tako, no mi smo vrlo pažljivo odvagnuli – što znači održati i zadržati svoje tržište u kriznoj godini ili dvije, ili ga izgubiti, pa ponovo dizati. Troškovno je to jasno: meljemo bez dobiti, ali kad bismo odustali, povratak na police trgovačkih lanaca koštao bi neizmjerno više.

A CIJENE NIŽE
No, zabilježeno je da ste u tim okolnostima snižavali cijene, niste reagirali na povišenje PDV-a...
- Neke su se stvari u 2009. godini – a izvan naše moći utjecaja – izravno odrazile na poslovanje. Za pšenicu sam rekao, vrijedi spomenuti da smo ipak kukuruza mljeli 70% više nego inače, raži 15-ak posto više, ali smo na pekarskim prizvodima zabilježili pad plasmana od 2%. Trgovine nedjeljom u prvom polugodištu 2009. nisu radile! I u tim okolnostima snizili smo cijenu brašna između dvije žetve za 45%, to je podatak koliko nas je stajalo čuvanje tržišta. Brašno je bilo 2,9 kuna 23. srpnja 2008. godine, pa 2,32 kn 28. svibnja 2009. i zatim je sniženo 28. kolovoza na 1,9 kuna te 1. listopada na 1,6 kuna za kilogram. Kruh je – kako je poznato – iste cijene već godinu dana.

BAČENIH 600 MILIJUNA
Priča o kruhu kojim se čuva socijalni mir ponavlja se uporno u javnosti na političkoj razini kao da je 1950. godina, a ne 2010. i uvijek su prave drame oko cijena pšenice i kruha...
- To je naš društveni folklor, a treba pogledati brojke. Za pšenicu koje imamo viška plaćaju se poticaji, a ja tvrdim da nije problem u poticajima, nego u bacanju između 13 i 20% kruha! Od prijavljenih 400.000 tona kruha (jer crno tržište bolje da spominjemo), to je oko 60.000 tona. Ako tu kilažu pomnožimo s 10 kuna - prosječnom cijenom kile pekarskih proizvoda – to je 600,000.000 kuna! To je dostatno za otkup sve pšenice po kunu za kilogram! O tome se raspravljalo u Vladi, ministri su me blijedo gledali kad sam iznosio te brojke. Taj problem ne vidi nitko, stari kruh (zapravo neprodan, ne stari) se ne prerađuje više u prezle. HACCAP dopušta preradu samo kruha koji nije izašao iz skladišta, pa se neprodan vozi na farme, a koga je malo barem savjest zapekla za onaj kruh koji završi i u smeću?

I U KRIZI RAZVOJ
Okolnosti vam očigledno u prošloj godini nisu išle na ruku. Što kažu prve računice, kako ste prošli?
- Zbrajaju se još uvijek pokazatelji, procjena je da će nam ukupan prihod biti osjetno niži, a 2009. godina nam je po dobiti za 50% lošija nego 2008. Naime, ukupan je prihod niži zbog niže proizvodnje, nismo prodavali vrijednosnice kao godinu ranije, a uložili smo 18,5 milijuna kuna u daljnje širenje mreže. Kupili smo dionice Trgostila Donja Stubica, većinski udio, i time nastavili širenje tržišta. To je tvrtka s 230 milijuna ukupnog prihoda godišnje, s 400-tinjak zaposlenih, ima sedamdesetak trgovačkih mjesta u Krapinsko-zagorskoj i Zagrebačkoj županiji...
Ipak, na razini poslovne grupe neto plaća (period I. do XI. mj. 2009.) je 5.935 kuna, od državnog je prosjeka viša za 23%, a od našeg županijskog za 40%, i osjetno nam je bolja kvalifikacijska struktura. Manualni je rad reduciran, pretežit dio zaposlenih je srednje stručne spreme, uz brojne kvalificirane i visokokvalificirane majstore.

IMA NAS 2.000
Čakovečki mlinovi zapravo su narasli u velik poslovni sustav, a imam dojam da većina ljudi u Međimurju nema predodžbu o melinu izvan lokalnih gabarita...
- Danas je u poslovnoj grupi Čakovečki mlinovi dvije tisuće zaposlenih. U 1992. godini, kada se krenulo u pretvorbu, bilo je 400 zaposlenih i imali smo 20-ak milijuna DEM ukupnog prihoda. Danas je taj ukupan prihod na 1,3 milijarde kuna, dakle na oko 180 milijuna eura. Vlasnički raspolažemo (većinski ili 100 posto) s nizom vrijednih poduzeća. U našoj grupi posluju Radnik Opatija s 4.000 tona kruha i peciva godišnje, sa 138 zaposlenih koji, otako smo ih 1994. preuzeli, ne znaju za negativan rezultat. Zatim su tu Vražap Zadar s 1.200 tona pekarije i 54 zaposlena, Pogača Babin Kuk Dubrovnik sa 700 tona pekarskih proizvoda i 26 zaposlenih, Trgovina Krk d.d. u Malinskoj s tridesetak prodavaonica na Krku i na kopnu (i Radnik Opatija ima svoju mrežu trgovina), METSS Čakovec danas ima 96 prodavaonica koje su na sve višoj razini uređenosti, ponajčešće ukras malih mjesta i zapošljava 470 ljudi, u Trgocentru Virovitica smo blizu 50% vlasničkog udjela, s partnerima imamo upravljački većinski paket, tamo je još 105 prodavaonica i 480 zaposlenih, donjostubički Trgostil sam spomenuo već...

NACIONALNI TRGOVAČKI LANAC
Nedavno je pažnju privukla informacija da se Čakovečki mlinovi udružuju u Nacionalni trgovački lanac – NTL s Kerumom i drugima...
- Zapravo je NTL interesna grupacija u kojoj je jedanaest članica – Čakovečki mlinovi, Kerum i Tommy iz Splita, Studenac iz Omiša, Boso Vinkovci, Biljemerkant Osijek, Trgonom Novi Marof, Bakmaz Zadar, Pamo Dubrovnik, Idis Sisak i Diona Zagreb (iz Gavrilovićevog sustava). To je grupacija čije članice ostvaruju više od osam milijardi ukupnog prihoda, tu je više od 10.000 zaposlenih, dakle druga po snazi iza Konzuma. Imamo zajedničku veleprodajnu nabavu na tržištu, proizvodnju robnih marki, uvozne poslove, marketing... Što nosi budućnost... Po mom viđenju – kapitalno povezivanje i zajednički razvoj. Trebali bismo biti dovoljno jaki za bitku sa strancima ako se ujedini biznis, ali i ako budemo spremni na postupno gubljenje pojedinačnih identiteta u cilju stvaranja zajedničkog, u prvi plan istaknutog identiteta NTL-a.
Kucamo na vrata Europe. Koliko se može vidjeti, krenuli ste s pripremama za dramatične promjene kakve se očekuju...
- Da, pripremali smo se za Europu, ali je prvo došla kriza. Loša je vijest da drugi krug krize dolazi baš u uključenju u Europu. Moramo se pripremiti za barem dvije godine jakog pritiska moćne eurokonkurencije koja će nas pokušati uništiti ili progutati. Zato je važno kontinuirano ulaganje u razvoj, u tržište u ljude – da bismo bili dovoljno jaki da se tom pritisku othrvamo. Dosadašnja iskustva govore nam da smo dobro radili.

BI PRODALI?
Mnogi misle da je za hrvatske tvrtke, posebno za one koje su nakon procesa pretvorbe i privatizacije postale još uspješnije, recept jednostavan: kad stranci dođu, sve prodati...
- Da je dioničarima Čakovečkih mlinova bilo to na pameti, mogli su uzeti novac kad je naša dionica bila po 7.000 kuna. Malobrojni su i prodali, no većina je zadržala dionice, s ciljem da se razvije firma, da dugoročno imaju korist i stabilnost, a ne da se sve usmjeri k stjecanju trenutne koristi, ma kakva ona bila.
Marijan Belčić