Živa zemlja 28.01.2010. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:36.

Širenje novih bolesti u proizvodnji krumpira!

Mnogi nutricionisti smatraju da je krumpir namirnica budućnosti, a prema procjeni organizacije za hranu i poljoprivredu pri UN-u (FAO) posljednjih je 15-ak godina proizvodnja krumpira u svijetu povećana za nešto više od 20 milijuna tona. Sredinom 1990-tih godina procijenilo se da u Republici Hrvatskoj štetočinje bilja prosječno godišnje umanjuju urode krumpira za 44%, što je gotovo za jednu trećinu više nego se procjenjuju ukupni godišnji gubici ove kulture u Europi (Maceljski, 1995). Pritom se procjenjuje da uzročnici bolesti u našoj zemlji prosječno nanose štete urodima krumpira 30%, organizmi životinjskog podrijetla 8%, a neželjene biljke ili korovi 6%. Uvođenjem novih tehnologija i kreiranjem novih sorata u suvremenoj proizvodnji krumpira raste rizik od širenja dosad manje poznatih i zastupljenih, ali neizlječivih, uzročnika biljnih bolesti. Sadnja zdravstveno ispravnog sjemena je temelj uspješne proizvodnje, a ista proizlazi iz obveze da tražitelji državnih potpora za izravna plaćanja u biljnoj proizvodnji pri uzgoju krumpira imaju obvezu koristiti isključivo kupljeno i deklarirano sjeme krumpira, odnosno na područjima gdje su utvrđene krumpirove zlatne i blijedožute cistolike nematode (Globodera) (tu spada i Međimurje), posebnom je Naredbom zabranjena sadnja sjemena krumpira iz vlastite reprodukcije (dvo- ili trogodišnjeg sjemena) (NN 82/06). Ali, uspješnu proizvodnju sjemenskog krumpira ugrožava čak 60 različitih kategorija nametnika koji se mogu kontaminacijom ili zarazom gomolja, a naknadno međunarodnom trgovinom, prenositi na veće udaljenosti (tu ubrajamo 35 različitih gljivičnih oboljenja, 7 bakterioza, 12 virusa, 6 vrsta nematoda), pa takva proizvodnja mora biti pod strogim zdravstvenim nadzorom. Neke od tih kategorija su posljednjeg desetljeće unesene u našu zemlju (npr. već spomenute zlatne i blijedožute cistolike nematode) ili se pojačanim mjerama pregleda na graničnom i unutarnjem prometu sjemenskog krumpira nastoji spriječiti njihov unos i širenje na teritoriju Republike Hrvatske, npr. za bakterijsko venuće i smeđu trulež gomolja (Ralstonia solanacearum) (NN 119/06), bakterijsku prstenastu trulež gomolja (Clavibacter michiganensis ssp. sepedonicus) (NN 119/06), krumpirov rak (Synchitrium endobioticum) i bolest vretenastog gomolja krumpira (Potato spindle tuber viroid) (NN 38/09). Također, na zajedničkom se europskom tržištu i našoj zemlji iz tog razloga ustrojava FITO-Upisnik, odnosno izdaju biljne putovnice (NN 75/05, NN 54/07)! Neke od poznatih i opće raširenih bolesti se zadnjih desetljeća “mijenjaju” i postaju još opasnije, npr. pojava novih sojeva krumpirove plijesni ili plamenjače (Phytophthora infestans) čine ovu bolest još agresivnijom za usjeve i otpornom na neke skupine fungicida! Osim agrotehničkih razloga koji značajno utječu na širenje novih sorata krumpira na našem tržištu (npr. visina prinosa, dužina vegetacije, otpornost na bolesti i štetnike) i promjena načina trženje krumpira od početka novog milenija, pri čemu se veći dio prodaje s veletržnica i sajmišta “preselio” u trgovačke lance, značajno pogoduje ili ograničava uzgoj određenih sorata krumpira (npr. traže se sorte koje podnose pranje, a oblikom gomolja i izgledom kožice privlače kupce!). Na taj način trgovački lanci u razvijenim zemljama diljem svijeta na posredan način utječu na selekciju i izbor glavnih sorata krumpira, pa zadnjih godina stručne službe bilježe rast štetnosti od nekih već ranije poznatih ili novih bolesti iz skupina virusa i bakterijama nalik organizmima (fitoplazmoze), koji često uzrokuju negativne promjene u unutrašnjosti gomolja (vidi fotografije). Među njima su svakako vrlo opasni najrašireniji virus krumpira Y, odnosno njegov agresivni za gomolje nekrotični soj (PVYNTN), zatim virus šuštavosti duhana čiji su sojevi infektivni za krumpir - Tobacco rattle virus (TRV) i manje poznati “mop-top” virus (Potato mop top virus) kojeg prenosi uzročnik prašne krastavosti krumpira (Spongospora subterranea). Virusne biljne bolesti i njima slični organizmi (npr. viroidi) u biljnoj je patologiji označavaju engleskim opisnim imenima, a ne latinskom binarnom nomenklaturom, pri čemu se u imenu navodi kultura na kojoj je virusna čestica prvi puta izolirana i tipičan simptom ili oznaka virusa. Poznato je da su virusne bolesti u uzgoju krumpira uzročnici izrođivanja ili degeneracije sjemena, odnosno tijekom proizvodnje krumpira virusi se vektorima (najčešće lisne uši) i mehaničkim putem šire, nakupljaju u gomoljima gdje njihov udio progresivno raste, pa sadnja sjemena iz vlastite reprodukcije dovodi do smanjenja uroda. Hrvatska uzgojna područja se svrstavaju u visoko degenerativna gdje je nužno mijenjati sjeme za proizvodnju krumpira svake godine, što svakako izravno utječe na ekonomiku uzgoja (cijena uvoznog sjemena krumpira je u našoj zemlji posljednjih 10-ak godina porasla za 300%!). Iz skupine virusa krumpira koje označavamo abecednim slovima (npr. virusi krumpira A, M, S, T, X) najopasniji i najrašireniji je Y. Prvi put je opisan još 1923. godine na području Sjeverne Amerike, a ime je dobio po tada dominantnom soju. Danas su najrašireniji običan (PVYO), za žilno staničje nekrotični (PVYN) i za gomolje nekrotični Y soj (PVYNTN). Znakovi ove virusne bolesti se jako razlikuju ovisno o soju virusne infekcije i tolerantnosti sorata krumpira, a manifestiraju se od oblika blagog mozaika do potpunog propadanja i sušenja biljaka. Zabilježeni su gubici uroda u rasponu 10-80%. Općenito biljke krumpira zaražene Y virusom imaju depresivan izgled u žućenje tkiva lišća između žila (mozaik), a na gomoljima se mogu pojaviti blagi, svjetlo-smeđi, površinski prsteni (npr. kod PVYO) ili se pojavljuju unutrašnje nekrotične promjene uz površinske ispupčene, kružne promjene u obliku plikova (npr. kod PVYNTN) (vidi fotografiju). Najjače su u Međimurju u proteklih desetak godina od PVYNTN virusa bili oštećeni gomolji sorte monalisa, romano i ditta, poglavito ako su bili posađeni pokraj tolerantne na ovaj soj virusa sorte jaerla, čije je sjeme potjecalo iz vlastite reprodukcije! U polju ovaj virus prenosi 30-ak različitih vrsta lisnih uši sisanjem sokova na zaraženoj biljci i brzim preletom i ubodima na zdravu biljku. Osim krumpira, ovaj virus napada i druge kulturne i korovne vrste iz porodice pomoćnica (npr. rajčica, duhan, paprika).
Osim negativnih unutrašnjih promjena na gomoljima koje potječu od PVYNTN virusa u svijetu se također bilježi rast štetnosti od virusa šuštavosti duhana (TRV) i “mop-top” virusa (vidi fotografije izgleda šteta na gomoljima). Slične negativne promjene u Međimurju bilježimo posljednjih sezona na nekim novijim sortama krumpira, pogodnim za pranje i prodaju u trgovačkim lancima. Određeni sojevi virusa šuštavosti duhana (Tobacco rattle virus) na gomoljima osjetljivih sorata krumpira uzrokuju koncentričnu, prstenastu pjegavost mesa ili tzv. rđavost mesa gomolja. Takve negativne unutarnje promjene mogu, ali i ne moraju, biti vidljive na površini gomolja (vidi fotografiju). Ranije inficirani gomolji mogu biti nepravilni u rastu i raspucali, pa se tada na “inspekcijskom stolu” lakše uoče i odbacuju. Veće posredne štete bilježimo ako su negativne promjene vidljive samo prilikom prereza na mesu u unutrašnjosti gomolja, jer u tom slučaju kupci imaju pritužbe na kvalitetu isporučenih gomolja! Premda ovaj virus ima značajno veći krug domaćina u odnosu na ranije opisani PVY, jer se u prirodi može održati na više od 400 biljnih vrsta iz 50 različitih botaničkih porodica, ipak se sporije širi jer su njegovi prijenosnici ili vektori nematode iz rodova Paratrichodorus spp. i Trichodorus spp. One se najčešće zadržavaju na lakšim i pjeskovitim tlima, kisele reakcije, do dubine 80-100 cm.
Slične negativne unutrašnje promjene mesu gomolja u obliku rđasto-smeđih prstena, a uzrokuje ih “mop-top” virus (Potato mop-top virus). To je europski virus prvi put opisan krajem 1960-tih godina na području Velike Britanije, a prenosi se uzročnikom prašne krastavosti gomolja krumpira (Spongospora subtarranea). Prašna je krastavost gomolja poznata i opisana značajno prije otkrića virusa, još daleke 1841. godine na području Njemačke. Prašnoj krastavosti odgovaraju teža i vlažnija zemljišta, a za razliku od puno raširenije obične krastavosti pojavljuje se i na kiselim zemljištima pri pH-vrijednostima nižim od 5,5. U našoj je zemlji zadnji puta jača pojava prašne krastavosti na gomoljima krumpira u sorata agria i jaerla zabilježena na lokalitetima u Žumberku i Gorskom Kotaru tijekom 1997. godine (Jelković & Kaić, 1998). Virus “mop-top” se može održati na uzročniku prašne krastavosti gomolja u zemljištu čak 10-18 godina bez ponovljenog uzgoja osjetljivih sorata krumpira! Da bi se razvijala prašna krastavost, u početku razvoja gomolja (krajem cvatnje) mora biti zabilježena iznadprosječna količina oborina! Protekle je 2009. godine u razdoblju od sredine lipnja do početka druge dekade mjeseca srpnja na većini lokaliteta u Međimurju palo nešto više od 200 mm kiše, mnoga su krumpirišta djelomično ili čak potpuno bila poplavljena, pa smo tada zabilježili optimalne uvjete za prašnu krastavost koja moguće donosi i noviji “mop-top” virus u unutrašnjosti gomolja (vidi fotografiju). Na žalost, sve opisane negativne promjene na gomoljima uzrokovane virusnim infekcijama mogu se potvrditi samo osjetljivim imunološko-serološkim (ELISA) ili molekularno-biološkim metodama (PCR), a vrlo se teško ili uopće ne suzbijaju primjenom izravnih mjera. Temelj uspješne proizvodnje krumpira uz smanjene štete od biljnih viroza su poštivanje plodoreda, dobra agrotehnika (kvalitetna obrada uz podrivanje zemljišta, spravljanje humaka primjenom nagrtača s aktivnim ratilom, uravnotežena gnojidba), te sadnja zdravstveno ispravnog sjemena. Prilikom rezanja krupnijih frakcija sjemenskih gomolja, redovito u postupku dezinficirati noževe nakon svakih nekoliko prereza, jer se tada mehanički od svega nekoliko moguće inficiranih gomolja zaraza širi na značajno veći postotak.

Izvor: 2857