Živa zemlja 05.03.2017. 09:07. Zadnja izmjena: 05.03.2017. 09:07.

Gornji Kraljevec

Stanislav Blažon: Konji su moja ljubav koja me drži na životu

Stanislav Blažon iz Gornjeg Kraljevca nije tipičan sedamdestogodišnjak. Dok većina njegovih vršnjaka redovito obilazi liječnike i muku muči s raznim zdravstvenim tegobama, Stanislav ni ne pamti kada je zadnji put bio u liječničkoj ambulanti. Zdrav je ko' dren, a vitalan, brz i okretan poput mladića. Tajna njegove mladosti i nepresušan izvor iz kojeg crpi energiju jesu njegovi ljubimci – konji. Oni ga, kaže, drže na životu. -Posebna je to ljubav. Onaj tko to nikada nije iskusio, ne može razumjeti, objašnjava S. Blažon u čijim očima sjaji poseban žar kada su tema razgovora njegovi konji. Ovaj strastveni ljubitelj životinja trenutno u svojoj staji ima sedam lipicanaca, a dva su na čuvanju kod prijatelja iz Križovca. Na upit kako se zovu, Stanislav niže njihova imena: Aranka, Lasta, Zora, Mica, Bela, Pahuljica, Vidran, Astra i Đura.

U ove plemenite životinje zaljubio se na prvi pogled, prilikom posjeta stricu u Baranji koji se bavio uzgojem konja. Odmah je odlučio da želi jednog za sebe. Od toga je proteklo punih 40 godina, a Stanislav i njegova supruga Slava još se i danas sjećaju trenutka kad je prvi konj kročio u njihovo dvorište. - Kad je doveo konja na grunt primila sam se za glavu i pitala ga kaj si to dopelal, nasmijano se prisjeća Slava. - Nikada mu nije teško otići u staju, nahraniti ih, napojiti ili prošetati s njima. Ni jednu riječ nikada nije rekao, čak ni kada je vani debeli minus, prepričava Stanislavova supruga.

- Ako nema ljubavi, badava sve to. Nije svaki čovjek za životinje. Kad vidim kako se neki ljudi ponašaju prema životinjama, boli me srce. Ja svoje konje nikada nisam udario. Ako si dobar prema njima, oni su još bolji prema tebi. No, ako im se zamjeriš i prevršiš mjeru, oni su u stanju uništiti te. Takva je njihova narav, ističe naš sugovornik.

Iskusan jahač još i danas ne preže od svoje omiljene aktivnosti. Sve brige padnu u vodu kada se Stanislav popne ne jednog od svojih ljubimaca koji prepoznaju svog gospodara čim nogom kroči u dvorište. Nerijetko se uputi do obližnjih naselja, potegne u brege gornjeg Međimurja ili ode u vožnju kočijom. Kad supruga Slava u spomene riječ - prodaja - Stanislavu u sekundi navru suze na oči. - Nije više mlad. Ako ga zadesi neka bolest, tko će voditi računa o konjima? pita brižna supruga Slava. - Kako da odlučim tko ide, a tko će ostati kad ih sve volim jednako?, odgovara Stanislav.