STJEPAN BELIĆ, NAJBOLJI HRVATSKI MALI FARMER U SVINJOGOJSTVU

Bavim se selekcijom, a ne pukim razmnožavanjem

U organizaciji Hrvatske poljoprivredne agencije i Središnjeg saveza uzgajivača svinja Hrvatske, u Topuskom je 8. i 9. travnja održano VI. savjetovanje uzgajivača svinja Hrvatske. Na njemu su u nazočnosti dvjestotinjak uzgajivača iz cijele Hrvatske ocjenjivani i rezultati koje su svinjogojci u svom radu postigli u prethodnoj kalendarskoj godini.
Zlatnu plaketu HPA-a i SSUS-a Hrvatske za doprinos uzgojno-selekcijskom radu u svinjogojstvu u 2009. godini u kategoriji nukleus-krda malih farmi (do 50 matičnih krmača) dobio je Stjepan Belić, svinjogojac iz Preloga.
Premda po prirodi suzdržan i samozatajan, S. Belić dobro je poznat svinjogojcma iz cijele Hrvatske jer nema regije iz koje u Belićevo dvorište po kvalitetne nazimice ili potomke najboljih nerastova njemačkog landrasa nisu došli svinjogojci koji traže kvalitetu kakva se inače može naći tek izvan hrvatskih granica.
Samo je desetak godina prošlo otkako je S. Belić iz Njemačke uvezao svojih prvih dvadeset nazimica njemačkog landrasa, ali odmah s uvjerenjem da u uzgoju neće ići prečacima:
- Od samog početka težio sam u uzgoju za proširenjem matičnog krda birati najbolje od najboljeg u svakom leglu. Ne bavim se razmnožavanjem svinja, već selekcijom. Tu je velika razlika u pristupu. Po kriterijima po kojima se ocjenjivalo nukleus krda – ja sam samo dobio potvrdu da radim kako treba jer indeksi dnevnog prirasta te niz drugih pokazatelja ne ocjenjuju se od oka, već po čvrstim brojčanim kriterijima. Krmače u mom krdu po leglu imaju 16 do 18 prasadi s othranom od 11 do 13 komada, svake dvije godine u nukleus krdo uvodim novog nerasta, a i nerasta uzimam iz kategorije bavarske top-genetike. Niz godina Stephan Neher iz minhenskog EGZH-a (specijalizirane uzgojne organizacije) moj je vrijedan suradnik, a znam da sam ga osvojio kad sam došao kupiti prvog nerastića. Ponudio mi je nešto u kategoriji za 300 eura, a ja sam rekao – ja bih radije onoga za 500 eura! Shvatio je odmah s kim ima posla.
Danas za osvježenje krvi u krdu nabavljam i daleko skuplje nerastove. Uvijek su to sinovi šampiona sa specijaliziranih izložbi i ocjenjivanja, ali onda slijedi i pažljiv selekcijski rad doma u krmačarniku. Kad se na nekoj liniji pojavi iznimno pozitivna osobina potomstva, idem i u inbriding na dopuštenoj distanci radi učvršćenja te osobine u uzgoju. Držim se pravila - najbolje daje najbolje, ali i još jednog: iz matičnog krda odmah se mora izlučiti grlo koje daje potomstvo i s najmanjom nepoželjnom osobinom.
Vidite, za male farme najbolji je uzgoj u čistoj krvi jer se krdo može remontirati velikim dijelom iz vlastitog uzgoja. Uvijek se selekcijom dođe do perspektivnih nazimica, a zatim i krmača, a nerasta je lakše nabaviti. Samo, tko se želi baviti selekcijom, mora znati – nije šteta dati 1.000 eura za dobrog nerasta.
Na ulaganju u kvalitetu krda nikad nisam škrtario, pa danas imam linije nerasta Usus, Nortik, Ludger, a imao sam ih prije naših velikih reprocentara. (MB)