Stjepan Škrobar iz Brezja: Prvi sam u Međimurje doveo "šarene" kravice

U mladosti Stjepan Škrobar (88) iz Brezja bavio se izradom cigli. Gotovo da i ne postoji naselje u Međimurju u kojem nije radio, a petnaest godina bavljenja tim poslom donijelo mu je puno poznanstava i preko Mure i Drave. Iako starije generacije još uvijek njegovo ime vežu uz taj zanat, većini Međimuraca ipak je poznatiji kao marljiv i uspješan stočar. Godine 1983. naš sugovornik izgradio je veliku farmu krava koja je s vremenom prerasla u najvećeg proizvođača mlijeka u Međimurju. - Počeo sam s pet junica i prvi sam u Međimurje doveo šarene krave. Farmu sam napravio uz pomoć pet radnika. Radovi su počeli 5. svibnja, a za Božić je bila pod krovom i spremna za rad, prisjeća se naš sugovornik.

Mnogi su ga, ističe, pitali zašto gradi farmu, objašnjavajući da već ima dovoljno za lagodan život. Danas njegova farma broji 60-ak grla i Stjepan je sretan što je ostao dosljedan i izdržao. - Danas nikaj nebreš s deset krava. Prije se s nekoliko krava dalo dobro živjeti. Danas ili imaš veliku farmu ili nemaš nikaj. Zahvaljujući tom potezu danas cijela moja obitelj ima posla, čak zapošljavamo i dodatnu radnu snagu, a najviše me veseli što ću nešto ostaviti iza sebe, naglasio je S Škrobar.

POSAO U KRVI

- Puno toga se promijenilo. Najviše se promijenio način na koji se mlijeko dobiva i sprema. Danas je sve automatizirano. Prije nije bilo sve te mehanizacije, modernih traktora, prikolica i strojeva. Na početku sam se snalazio kako sam znao i umio. Kupovao sam stare prikolice i spajao ih, sve ručno radio...opisuje naš sugovornik.

Gospodarstvo koje se može pohvaliti 34-godišnjim djelovanjem danas muče isti problemi kao i sve poljoprivrednike. - Mlijeko nam otkupljuje mljekara iz Đurđevca, oko 3.000 litara svaka dva dana. Problem je što malim proizvođačima nitko ne plaća na vrijeme. Nama još donekle dobro ide, ali pojedinci koji su na kredit izgradili velike farme i bili su prisiljeni zatvoriti, kaže S. Škrobar. Usprkos poteškoćama, dodaje, optimistično gleda u budućnost, vodeći se narodnom poslovicom "u radu je spas".

Farmu unazad nekoliko godina vodi njegov sin Stanko uz pomoć svog sina Igora – i to vrlo uspješno, no, Stjepan ni u osamdesetosmoj godini života ne miruje. Na farmi je svaki dan. - Ne mogu si pomoći. To mi je, jednostavno, u krvi. Vuče me... Odem na farmu pogledati što se događa, a onda usput nešto i napravim. Posla ima uvijek... nasmijano dodaje naš sugovornik koji je za doprinos gospodarstvu, društvenom i političkom životu nedavno primio nagradu za životno djelo Općine Sveti Juraj na Bregu.