Suša na poljima uzima sve veći danak

Na Svjetski dan voda, 22. ožujka i ove se godine na bezbrojnim stručnim skupovima i okruglim stolovima upozoravalo da je voda dragocjenost kojom se mora pametno raspolagati, čuvati je, da će je sve više nedostajati...
Za kišnog proljeća crne prognoze da južnoj, istočnoj i srednjoj Europi prijete suše i da će se zbog globalnog zatopljenja povećati tzv. vodni stres te da bi ljetni protoci voda na našem komadu Europe mogli pasti do 80 posto nisu izgledale ni tako strašne, ni tako uvjerljive, kako je uvjerljiva suša koja ponovo hara.
TJEDNI BEZ KAPI KIŠE
U petak, 9. kolovoza, kad je cijela Hrvatska bila u iščekivanju velikih vremenskih (olujnih) promjena, u Međimurju su stručnjaci bilježili već 35. dan bez kiše, k tome i višednevne ekstremno visoke temperature, osjetno više od višegodišnjih prosjeka iz meteozapisa.
Mr. sc. Milorad Šubić, pročelnik PSS-a za područje sjeverozapadne Hrvatske, raspolaže podacima koji su više nego zabrinjavajući:
- Imali smo zimu s puno padavina, a po aktiviranim klizištima vidi se da su podzemni vodonosnici bili obnovljeni i nadoknađen nedostatak vode iz sušne 2012. godine. Ali, sa zadnjim danima srpnja ove godine, podaci pokazuju da je do sada palo tri puta manje kiše nego u lipnju i srpnju 2011. i 2012. godine, kad je bilo 100 litara padavina po kvadratu. Ove je godine palo tek 30 litara.
S druge strane, sunčanih je sati u lipnju i srpnju bilo više nego dvije godine ranije, a zadnja kiša s više od 10 litara po kvadratu pala je 7. srpnja. Inače, sve ispod 10 litara po kvadratu uopće se ni ne može računati kao kiša...
Sve okopavine na poljima – kukuruz, krumpir, uljne tikve itd. - već su u stanju u kojem više ni obilna kiša neće bitno ništa popraviti. Suh vjetar koji je uz visoke temperature dehidrirao biljke i temperature tla na deset centimetara dubine koje su već prešle 40ºC ukazuju na elementarnu nepogodu koja će na nekim kulturama izazvati i 100-postotne štete! Izgleda da ćemo imati situaciju još goru nego lani. Pribojavao sam se toga već kad su zabilježeni valovi vrućine, pravi toplotni udari 16. lipnja, pa 22. lipnja, pa 27. srpnja... S temperaturama do 38ºC pa i više...
DA SU NAM SAD PROLJETNE VODE
Nekoliko godina u nizu tako se učvršćuje iskustvo da se više s ozbiljnom poljoprivrednom proizvodnjom ne može računati ako se ne osigura navodnjavanje, odnosno natapanje polja...
Jednako tako, nekoliko godina u nizu, primjerice, belički proizvođači krumpira na velikom dijelu svog hatara imaju upravo apsurdnu situaciju: bez zalijevanja krumpirišta, ne mogu računati na pristojan urod, statistički – na polja im je palo dosta kiše?!
Pitanje je, međutim, kada je što palo... Treće, ili tko zna već koje proljeće za redom, čekali su sa sadnjom krumpira da se polja osuše, da nestanu jezera iz kojih (zbog konfiguracije terena) voda nije imala kamo otjecati s njiva. Ona zaostala iza snjegova i proljetnih kiša.
Sad se mnogi pitaju: nismo li trebali odavno sagraditi sustave akumulacija u kojima bi se (suvišne trenutno) proljetne vode zarobile, sačuvale, a potom tijekom sušnog ljeta iz tih akumulacija kontrolirano puštale ili pumpale na žedna polja...
S obzirom na to da akumulacije (ribnjaci, retencije) u kojima se čuvaju oborinske vode brzo postaju i nove spcifične biocenoze sa staništima brojnih vrsta i da pridonose očuvanju bioraznolikosti, u svojoj okolini olakšavaju opstanak divljači, blagotvorno utječu na mikroklimu... Možda bi se za uređenje makar tehnički najjeftinijih akumulacija ili retencija u prirodnim depresijama i moglo osigurati nešto financijske podrške iz razvikanih EU fondova? No, to vjerojatno nije posao ni poljoprivrednih stručnjaka ni savjetnika ni poljoprivrednika. Čiji bi mogao biti?
Marijan Belčić

- Na sedamdesetak hektara, koliko imamo pod kukuruzom, šteta je skoro 90% jer ni kiše koje su pale ne mogu popraviti stanje. Nije bilo oplodnje u suši, klipa praktično nema. Slično se dogodilo sa sojom, samo je šteta manja. Na oko sedam hektara soje jasno se vidi koliko je tlo važan faktor: na propusnim tlima na kojima je i dobar sklop mahune su prazne, što će biti urod za 50% manji od očekivanog. Jedino što smo koliko-toliko uspjeli spasiti je šećerna repa koju smo zalijevali, pa je ove zadnje kiše dočekala u stanju u kojem se još može oporaviti. No, ni od repe neće biti ništa na pregorima.
Zadnje četiri godine izuzetno su nepovoljne za ratarske kulture, posebno za kukuruz...

- Na težim tlima nema većih posljedica od suše, međutim, provjerila sam baš pred koji dan pokusna polja kukuruza u Štrukovcu. Ipak je šteta vidljiva. Na rahlim, lakim tlima to je pogotovo vidljivo. Kukuruz je sasvim podbacio, pa ga je najbolje čim prije silirati za stočnu hranu, da ne propadne baš sve... Osim toga, vremenske su prilike pogodovale razmnožavanju kukuruznog moljca, naročito tamo gdje na vrijeme nisu primijenjene agrotehničke mjere, gdje nisu zaorani ostaci usjeva ili nije poštivan plodored.
Osim izravne štete koju izaziva, moljac buši i rupe kroz koje lako ulaze aspergilus, plijesni, koje mogu dovesti do pojave aflatoksina u lancu prehrane, pa usjeve treba dobro pregledati prije berbe.
Na soji, koja se sad nešto više pojavljuje na njivama u Međimurju, još nemamo posebnih iskustava, ali vidi se da stanje nije idealno. Premalo je mahuna, nisu izdašne...
Tikve su ove godine pokazale da jako ovise o tlu na kojem su zasijane, a hibridi bazirani na gleisdorf sorti nisu pokazali toliko bolji rezultat da bi se bez rezerve moglo reći da su (zbog ulaznih troškova) bolji ili isplativiji od izvorne sorte... Prinos koštica jako će varirati od parcele do parcele. Tikve su najviše stradale od ožeglina.