U Vukanovcu čovjek čovjeku nije vuk, dokaz je luščenje kod obitelji Krnjak

Nema vatre od sirovih drva, ni ljubavi što je bila prva. Sinoć mi je doletjela vrana i donijela pismo mog dragana, orilo se gruntom Stjepana i Darinke Krnjak u Vukanovcu u četvrtak, 13. listopada. Krnjaki su obrali pola hektara kukuruza na obližnjem polju. Prikolicom su ga dovezli kući te su potom u pomoć priskočili susjedi. Dok su jedni sjedili i skidali luščije s klipova, drugi su ih korpama i kantama tovarili u improvizirani kukuružnjak. Spontano, kao nekad, krenula je pjesma.

Kukuruz ne prodajemo, to je za svinje, kokoši i zečeve koje imamo. Ovako se to radi od nekad, svi bi se okupili, družili se i riješili posao. I vrijeme nas je odlično poslužilo, kazali su nam supružnici Krnjak. Njihov sin Miroslav tovario je u kukuružnjak, a njegova supruga Ivana i mala Mia u kući su spravljale okrjepu za vrijedne radnike. Kad su ogladnili, čekali su ih kuhani buncek i kobasice, klipići su stalno bili na dohvat ruke, kao i gemišt ili još bolje - čistak.

Krnjakovima su pomagali Marija i Franjo Srša, Miljenka Mikulan, Marija Gregorinčić te prvi susjedi Stanko i Anica Janež. Veliki kukuružnjak s pozadine fotografije pripada Janežovima.

Došli smo pomoći susjedima, kao što su i oni nama, ovdje si svi bratski pomažemo. Inače mi smo obrali dva hektara kukuruza, isto s vukanovskog polja. Imamo dosta koza, kazali su nam Janeži.