Ubodi pčela, osa i stršljana

Ljeto je godišnje doba ku kojem je razvoj života u prirodi na vrhuncu, pa tako i kukaca kao što su pčele, ose i stršljani. Ljudi se u to godišnje doba više kreću u prirodi lagano odjeveni ili razgolićeni, pa je susret s pčelama, osama i stršljanima češći i može biti jako neugodan.
Pčele, ose i stršljani imaju žalac koji se nalazi na zadnjem dijelu tijela i služi im isključivo za obranu svog staništa, ili ukoliko su životno ugroženi. Da bismo izbjegli neugodnosti uboda pčela, osa i stršljana, dobro je ponešto znati o zaštiti od uboda i postupanju kod uboda pčela, osa i stršljana.
Kad pčela želi ubosti, usmjeri zadak prema dolje i stavi vršak žalca na ubodno mjesto. Žalčane iglice počinju se pomicati jedna uz drugu, a njihovi zupci zadiru sve dublje u kožu. Za vrijeme uboda teče otrov u ubodno mjesto. Ubode li pčela drugu pčelu ili kukca, može lako izvući žalac. No, ubode li čovjeka ili nekog sisavca, ne može izvući žalac jer to priječe njegovi zupci. Kako ga ne može izvući, žalac se otkine od njezina tijela i pčela zbog toga nakon nekog vremena ugine. Na mjesto uboda često brzo navaljuju i druge pčele privučene mirisom otrova. Pčele naročito bodu znojne i namirisane ljude i životinje. Site pčele, kad je dobra paša, u pravilu su mirnije i manje bodu.
Ljudi veoma različito reagiraju na pčelinji ubod, što zavisi o njihovoj preosjetljivosti na pčelinji otrov. Za jake opće reakcije valja nakon uboda odmah potražiti liječničku pomoć. Lokalne reakcije na mjestu uboda mogu se smanjiti hladnim oblozima, ledom i čistim alkoholom. Žalac valja vaditi noktom uz kožu, a nikako hvatati gornji dio žalca jer ćemo time utisnuti još više otrova u ubodno mjesto. Inače, pčelinji otrov koristi se u tzv. apiterapiji za liječenje niza bolesti.
Galsku osu (Gallicius-complex) najčešće susrećemo. Aktivna je danju i u pravilu ne napada. Gradi otvorena mrežasta gnijezda na zaštićenim mjestima u potkrovlju, zidnim šupljinama i sl. Njeno gnijezdo nema ovojnice, već je kratkom stapkom učvršćeno za podlogu, a preko zime prežive samo matice koje u proljeće formiraju nove zajednice.
Šumska osa slična je galskoj osi, samo što gradi gnijezda u krošnjama drveća i grmlja, a može se naći i u kutijama za rolete ili drugim prikladnim šupljinama, a gnijezdo je u obliku okrenuta vrča. Po ponašanju je slična galskoj osi, mada je nešto veća do 25mm. Navedene vrste osa rijetko ubadaju, osim ako nisu izazvane, a žalac im je gladak, pa nakon uboda ne ugibaju kao pčele.
Osa zemljarica je, međutim, opako agresivna, leti vrlo brzo i žestoko napada. Od ostalih osa razlikuje se po tome što ima žalac građen kao kod pčele koji nakon uboda ostaje zaboden u koži, a sam ubod je vrlo bolan. Živi u socijalnoj zajednici kao pčelinja, a zajednica može brojati do 5.000 jedinki smještenih u zemlji do 100 cm dubine. Po izgledu je slična drugim osama, a najlakše se prepoznaje po tome što je nešto krupnija, po žustrim kretnjama i velikoj brzini leta. Kako ova osa napada i kad nije posebno izazvana, treba je držati dalje od mjesta ljudskog boravka. Od te vrste ose posebno su ugroženi kosci, vinogradari i voćari jer treba voditi računa da bi se mogao dignuti cijeli roj i napasti ako kojim slučajem naletimo na njihovu rupu jer, ubode li nas smo jedna, moramo se žurno udaljiti s tog mjesta. Vrlo je osjetljiva na kontaktne insekticide kratke karence, pa na taj način treba uništavati njihove nastambe jer su velika opasnost za ljude i životinje.
Stršljani su najkrupnije ose dugačke do 30 mm, a aktivni su od lipnja do rujna, danju i u sumrak. Otrovni žalac ima samo ženka koja je nešto krupnija od mužjaka. Gradi okruglo pepeljasto sivo gnijezdo koje je izvana omotano vrlo krhkom ovojnicom. Svako gnijezdo stršljana ima svoje čuvare, pa ako primijete nešto sumnjivo, odmah dižu uzbunu i izlijeće cijeli roj stršljana. Ako smo u svojoj blizini primijetili povećan broj ovih kukaca, najbolje je locirati njihovo leglo i u širokom luku ga obilaziti, nakon čega valja ga uništiti uz primjenu zaštitne opreme i sprej insekticida, a nikako ne vatrom ili nekim drugim neprimjerenim načinom. Otrov stršljana po sastavu je sličan otrovu osa, a kako je krupniji, izlučuje više otrova prilikom uboda.
Kako ose i stršljani prave štetu u voćnjacima i vinogradima oštećujući zrele plodove, dobro je postavljati klopke od prozirnih bijelih plastičnih boca. Klopka se izrađuje tako da se gornji kraj prozirne bijele plastične boce odreže u obliku lijevka i okrene se bez čepa. Na odrezanu bocu ulije se razrijeđeno pivo ili još bolje sok od jabuka koji privlači ose i stršljane. Kad uđu kroz lijevak u bocu, teško izađu, pa se utope. Sadržaj boca treba redovito prazniti, da se ne usmrdi.
Anafilaktički šok može se pojaviti kao posljedica uboda pčela, osa i stršljana, što ljudima zadaje razmjerno jaku bol. Zbog raznovrsnosti otrova i količine, ima raznoliko djelovanje na više organa. Po svom učinku, vrlo je sličan zmijskom otrovu, no, količina otrova pri ubodima mnogo je manja. Općenito se smatra da je 300 do 400 uboda pčela smrtonosno za čovjeka, no, reakcija i na jedan ubod kod vrlo osjetljivih ljudi može izazvati anafilaktički šok koji, ako se ne spriječi davanjem adrenalina, može biti koban. Smrt nastaje najčešće zbog bronhijalnog grča, vjerojatno kao posljedica paralize udisajnog centra u mozgu.
Pčelarev organizam najčešće je stvorio otpornost na pčelinji otrov, ali ne treba smetnuti s uma da u svakom organizmu postoji alergijski okidač. On se može aktivirati pri prvom, petom ili milijuntom ubodu pčele, bez obzira što pčelar ne osjeća intenzivnu bol pri ubodu, a otok i crvenilo na mjestu uboda se gotovo ne primjećuju. Stoga bi svi pčelari trebali imati neko sredstvo samopomoći i koristiti zaštitnu opremu jer se ne treba izlagati velikom broju uboda pčela pošto imunološki sustav našeg organizma ima granica.