Živa zemlja 01.03.2010. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:37.

O krumpiru smo puno naučili

UZGAJIVAČI KRUMPIRA U ŠKOLSKIM KLUPAMA

U Pučkom otvorenom učilištu u Čakovcu upravo se privodi kraju edukacijski ciklus u kojem će deseci međimurskih ratara (pretežito organizirani u članstvu Udruge međimurskih uzgajivača merkantilnog krumpira) steći zvanje - s pravom upisa u radnu knjižicu i pravom stjecanja licence za svoje gospodarstvo – uzgajivača krumpira i ratara.
Predavači su polaznicima edukacije dobro poznati – mr. sc. Milorad Šubić, mr. sc. Ivan Buturac i dr. sc. Milan Poljak – a nastavom su obuhvaćeni opća proizvodnja krumpira, sjemenarstvo, fiziologija krumpira, osnove tehnologije i zaštite krumpira, plodored, dugoročno čuvanje krumpira, organsko-biološka proizvodnja hrane, specifičnosti organske proizvodnje krumpira te organska gnojiva dobivena kompostiranjem.
Zimski su mjeseci, pa su ratari s voljom sjeli (opet) u školske klupe, a usvojenim su znanjima zadovoljni.
Jagoda Sršan:
- Dobro je organizirana edukacija, predavači su odlični, mi ih i inače već poznamo jer su s nama dugo godina na poljima, pa se dobro i razumijemo. Samo, znate, ja sam 37 godina u proizvodnji krumpira, moram vam reći da se nikad nije trebalo tako puno raditi za tako malo dohotka.
Dragica Šarić:
- Ovo je prava škola, a bez škole sutra nitko nije siguran. Vrlo je korisna edukacija, mi smo dosta ovih stvari znali, puno toga smo – pa čak i po savjetima naših predavača, i inače radli, ali sad su nam ta znanja ipak i stručno usustavljena. Nismo baš sve u stanju raditi po teoriji, plodored, na primjer – tko ima zemlje, može sve, a tko nema dosta?
Mladen Lovrenčić:
- Na 15 hektara svake godine imam krumpir. Zadnjih sam deset godina u uzgoju krumpira, deset godina sam bio šofer. Meni ovakva edukacija treba, ovo je vrlo korisno, obnova znanja i za one koji znaju, još bolje za one koji žele opstati kad uđemo u Europsku uniju. Samo, znate kak se veli – hrmak tko oće biti seljak danas, jer svi bi nas izrabljivali.
Tomislav Obadić:
- Bavim se uzgojem krumpira od 1995. godine, imam godišnje od 150 do 200 tona – ovisno o godini, a koliko god znamo o uzgoju krumpira, tu smo ipak naučili i puno novog, ispravili si neke zablude... Puno je stvari za koje smo bili uvjereni da ih znamo, a nije tako. Mislim da će dosta ljudi otpasti iz uzgoja krumpira jer trebaju dvije stvari: ići u PDV i ići u školu. Svi to neće moći napraviti.
(MB)

Izvor: 2862