UZGOJ KUPINA - zaštita kupina i bolesti kupina

U voćarstvu je poznato da su vlažne godine pogodne za razvoj bolesti, pa u vrijeme kretanja vegetacije podsjećamo vlasnike na glavne pravce usmjerene kemijske zaštite kupina. Ekstremna prošlogodišnja suša sigurno je umanjila patološke uzročnike u našim kupinicima, a prije početka rasta mladih izdanaka potrebno je obaviti određene mjere "biljne higijene" kako bi potreba za kemijskim suzbijanjem nametnika bila manja. Zbog velikih hranjivih, kulinarskih, dijetoprofilaktickih i enoloških vrijednosti plodova kupine, ova je zahvalna kultura, udomaćena u mnogim europskim regijama s dovoljno radne snage, uz organizirane rashladno-skladišne kapacitete za duboko smrzavanje i prehrambeno-konditorsku industriju. Podizanje plantažnih nasada kupina u gornjem Međimurju započinje prije petnaestak godina, a uz poticajne mjere moguće intenzivnije podizanje novih nasada ocekujemo u skoroj buducnosti. Danas se samo manji broj obiteljskih gospodarstva u Međimurju uspješno bavi uzgojem kupina za svježu potrošnju ili preradu u ljekovito kupinovo vino! Zbog površina na kojima se uzgajaju kupine ubrajamo u tzv. "male kulture", pa na žalost službeno dopuštenje za suzbijanje stetočina kupina na podrucju Republike Hrvatske ima samo jedan fungicid (Kidan SC protiv sive plijesni ili trulezi plodova ). Višegodisnjim pregledima kupinika poznato je da su najopasnija oboljenja kupina u Međimurju, a) tzv. "patološka purpurnocrvena" palež i sušenje izdanaka, b) žuta hrda, c) siva plijesan ili botritis plodova i d) plamenjača. Ove se bolesti nikad ne javljaju u jednakom intenzitetu, a od velikog su značaja za njihov razvoj meteorološki uvjeti i izvor zaraze u kupiniku. Stoga u zimskoj rezidbi kupina dominantne sorte thornfree treba odstraniti sve prekobrojne prošlogodisnje izdanke. Ako je moguće obaviti već ujesen po grmu je preporučljivo ostaviti 2-3 izdanka dobre kondicije i zdravstvene ispravnosti, a pri tome treba prepoznati potencijalno najopasniju didimelu ili "purpurnocrvenu palež", ("antraknozu"). Ona uzrokuje prijevremeno sušenje i propadanje rodnih izdanaka kupine. Bolest se krajem zime prepoznaje po tipičnim simptomima koji podsjećaju na crnu pjegavost vinove loze = zaraženi dijelovi izdanaka poprimaju srebrnobijelu boju, a na njima se pojavljuju sitne i crne točkice. Takve izdanke obavezno odstraniti iz nasada, a prije početka vegetacije (a naročito prije rasta mladih izdanaka) obavezno spaliti ostale nabrojene bolesti se održavaju. U nasadima kupina u latentnom ili skrivenom stanju ili na "divljim kupinama" koje rastu uz poljske puteve, šumarke... Sitne crne točkice su plodišta bolesti koja su najaktivnija tijekom travnja i svibnja. Tada se iz plodišta, uz tople proljetne kiše, "izbacuju" infektivne zimske spore (ili akospore), kojima se bolest širi na nezaražene biljke. Početni simptomi se na mladim izbojima vide početkom ljeta u obliku izduženih eliptičnih-purpurnocrvenih pjega najčešće smještenih uz nodije ili mjesta racvanja izdanka s postranim rodnim grančicama. Te pjege se šire, povećava im se broj, spajaju se i mijenjaju boju u čokoladno-smeđu, pa potpuno obuhvate dio izmedu dva "koljenca". Time prestaje normalno kolanje biljnih sokova, pa se nakon toga razvija palež, sušenje i odumiranje cijelog izdanka, a najčešće s početkom berbe plodova kupine. U ljeto se kišom šire tzv. ljetne konidije pa može nastupiti epidemija ove bolesti. Tijekom zime središnji dio izdužene paleži odumire, izbjeljuje, a u njemu se pojavljuju crne točkice. Na prerezu je drvo i srž smeđe boje! Slične neželjene promjene mogu uzrokovati i neke druge patološke gljivice na izdancima kupina (npr. Elsione, Leptosphaeria, Septoria i dr.) pa se propadanje izdanaka kupina u literaturi često naziva "antraknoza". Ovaj sindrom bolesti kupina je osnovni razlog što je izbor staništa dobre inklinacije (nagib i polozaj u odnosu na zemljopisnu orjentaciju), s dobrom drenažom zemljišta i povoljnim vjetrovima, garancija uspješnog uzgoja kupina. Svi zahvati koji omogućuju bolju prozračnost nasada, brze sušenje lišća i izdanaka nakon oborina, olakšavaju borbu protiv ove, ali i drugih bolesti kupina. Važno je već nakon berbe (ili u bilo koje doba vegetacije) izdanke s opisanim promjenama odmah odrezati i spaliti. Potrebno je na vrijeme suzbijati korove (košnjom, malciranjem okopavanjem ili primjenom herbicida) jer korovi drže "povišenu vlažnost zraka". Usmjereno kemijsko suzbijanje je obavezno provoditi u nasadima gdje se bolest pojavljuje (prema iskustvu iz ranijih godina). Kemijsku zaštitu protiv didimele i drugih bolesti izdanaka obavezno započeti kad su mladi izdanci visoki 15-20 cm. Treba pratiti meteoroloŠke prognoze jer se najbolji uspjeh postiŽe preventivnom aplikacijom 1-2 dana prije kiše. Prema smjernicama zapadnoeuropskih zemalja (npr. Švicarske, Njemačke) u integriranoj proizvodnji kupina i malina za suzbijanje uzročnika paleži i propadanja izdanaka najčešće se preporučuju bakreni fungicidi ili njihova kombinacija s diklofluanidoma (Bakreni euparen WP), a talijanski istrazivači su dobre rezultate u zaštiti protiv didimele dobili primjenom površinskih organskih fungicida: Antracol 70 WP, Dithane M-45, Polvram DF u koncentracijama 0.25%, te Euparen WP 50 0,2% i detan 700 WDG 0,075%. U Međimurju su još vrlo dobri rezultati dobiveni primjenom pripravaka Topasc WP-c (0,2%), te Merpana ili Captana WP 50 (0.3%). Većina ovih pripravaka istovremeno suzbija i žutu hrđu kupina, a protiv ove su bolesti vrlo dobri (Bavcor, Saprol, Ouadris i sl). Siva plijesan ili botritis se usmjereno suzbija već nakon cvatnje, a u kišnim godinama prednost dajemo vrlo učinkovitim botriticidima (Teldor 500 SC, Switch WG). Protiv plamenjače odlične rezultate daju (Quadris 0,1%9 ili Eclair WG 0,05%). Kupine napadaju i štetni organizmi životinjskog porijekla među kojima ističemo kupinovu grinju, lisne uši , cvjetojed, kupinovu mušicu (Resseliella) i uzročnika "crvljivosti" (kornjaš Byturus tomentosus). Kupinova grinja se suzbija preventivno već s početkom vegetacije primjenom povišenih koncentracija sumpornih fungicida (npr. Chromosul, Thiovit, Kumulus i sl. = 0.5%), endosulfana (npr. Thiodan ili Global = 0,15%) ili posebnih akaricida (npr. Neoron ili Pinuron = 0,15%, Demitan = 0,075%). Lisne uši se učinkovito suzbijaju neonikotinoidima koji istovremeno suzbijaju kupinovu mušicu i cvjetojeda (Calypso 480 SC = 0,03% ili Mospilan SP = 0,035%). Protiv uzročnika crvljivosti kupina preporučujemo sintetske piretroide kratke karence (npr. Beta-Baythroid EC, Decis EC = 0,05% i sl. Pri zaštiti kupina preporučujemo obavezno koristiti i sredstva za poboljšanje prianjanja ("okvašivače" npr. Citowett i sl.).