Sveti Urban
Viktorija i Jožef Gregorinčić: Koze nose zaradu, a s kravama smo gomilali gubitak
U Svetom Urbanu Viktorija i Jožef Gregorinčić prije tri godine svoje su obiteljsko gospodarstvo preusmjerili. Držali su nekad četrnaest do šesnaest krava u mužnji i hranili i pomladak, telad, junice i to u idealnim uvjetima. Na okućnici površine oko tri hektara krave su imale pašnjak, a sve što je potrebno za cjelovitu ishranu stada, silažu, sjenažu, sijeno, žitarice skidali su s prosječno tridesetak hektara oranica i sjenokoša, što vlastitih, što onih koje su uzeli u najam.
Mala obiteljska farma s kravama muzarama nije izdržala test vremena, usprkos idealnim uvjetima. Ključni faktor o kojem ovisi uspješnost OPG-a nisu imali pod kontrolom. Otkupnu cijenu mlijeka. Kad je ta cijena pala ispod dvije kune za litru mlijeka prvog razreda, Gregorinčići su, kaže Viktorija, morali nešto poduzeti:
BIJEG U KOZARSTVO
- S cijenom koja je s nekadašnjih više od četiri kune pala ispod dvije kune za litru, nije se moglo dalje. Mogli smo samo u gubitke. I odlučili smo krenuti u kozarstvo. Cijena kozjeg mlijeka ipak je bila bolja, prilika da ne radimo s gubitkom, pa smo pred tri godine uzeli umjesto krava koze alpine – objašnjava Viktorija.
Za prošlu je godinu proizvodna bilanca Gregorinčićevih pravi dokaz da su procijenili dobro. Od skoro 52.000 litara mlijeka, koliko su prema izračunu proizvodnje u laktaciji evidentrali stručnjaci HPA, skoro 47.000 litara bilo je za otkup, razliku je posisala jarad. Po ostvarenom dohotku, kaže Viktorija, za njihovo gospodarstvo su koze puno isplativije:
TJEDAN ZA MJESEC?
- Uz 56 koza u mužnji mi smo si već othranili 18 jarica za remont stada, imamo dva kvalitetna jarca, a ove smo godine označili za daljnji uzgoj još pedeset jarica. Matematika je pokazala sve. Mi sad možemo reći da je tjedna zarada od kozjeg mlijeka sa stadom koje imamo veća od mjesečne zarade koju smo uz puno muke mogli ostvariti s kravama. Imamo otkupnu cijenu u rasponu od 4,5 do 5 kuna po litri, ovisno o kvaliteti mlijeka koja prirodno varira kroz laktaciju, a uz uvjete koje imamo, koze su isto cijele pašne sezone vani kako su nam bile i krave, mlijeko je najviše kvalitete. Od 56 koza u mužnji trinaest je prvojarki, ostale su lani bile u drugoj laktaciji, prosječno je po kozi dnevno 3,4 litre mlijeka koje ima 3,22 % mliječne masti i više od 3 % bjelančevina, a imam i jednu kozu rekorderku koja je u 302 dana laktacije dala ukupno skoro 1.800 litara mlijeka, prosječno skoro šest litara dnevno. I više od pola stada su koze koje su dale između 1.200 i 1.300 litara u prosječno 263 dana laktacije. Danas mi je žao da nismo bar pet godina prije krenuli u kozarstvo – konstatira Viktorija.
S preorijentacijom na kozarstvo, međutim, postiglo se još nešto, kaže Viktorija, što nisu očekivali, jer na puno rada su navikli:
MANJE ZA VIŠE?
- Manje je posla... U stvari, manje je naporno, jer bez rada se ništa ne može postići. Jožef je sam napravio izmuzište za koze, ja sama mogu obaviti mužnju za sat i petnaest minuta, objekti su nam komotni za smještaj koza, a mi i inače mislimo da životinjama treba osigurati dobre uvjete. Ali kao i s kravama, mora se i s kozama biti cijeli dan. Nadgledati, pratiti... Lakše nam je i jer nemamo kredita, toga smo se, sva sreća, uspjeli spasiti još dok smo imali krave (novi traktor smo kupili na kredit), imamo sve što nam treba od mehanizacije, pa sad sve što radimo, radimo za sebe. Jožef i ja sami sve možemo obaviti, samo kad su "akcije", kad se posprema krma i slično onda su nam na pomoći sin Emanuel i snaha Neira, oni su inače zaposleni, ali kad treba pomoći oslonimo se na njih. Neira je sad na porodiljskom dopustu, imamo unučicu Daliju, šest mjeseci joj je, pa je to naše novo veselje u kući. Dobro je sad. Dok možemo živjeti od svog rada, mora biti dobro. Samo, znate... Ovim poslom se ne može baviti onaj tko ne voli životinje. Tko ih ne voli i ne živi s njima, neka se u to ni ne upušta, dodaje sugovornica.