Virusne bolesti u vinogradu

Za razliku od većine gospodarski značajnih bolesti i štetnika vinove loze protiv kojih svake sezone poduzimamo mjere usmjerenog suzbijanja (npr. plamenjača, pepelnica, siva plijesan, crna pjegavost, lozine grinje šiškarice, grožđani moljci i dr.) i koje vinogradari uglavnom dobro poznaju, znanja o virusnim infekcijama u našim vinorodnim područjima je relativno malo. 

Premda vinovu lozu može zaraziti više od 50 različitih virusa, gospodarski se značajnim smatra tek njihov maniji broj (neki su opisani samo u pojedinim područjima svijeta, a neki su rašireno gotovo svuda). Zbog same prirode virusnih bolesti, odnosno spoznaje da jednom inficirana biljka ostaje zaražena do kraja života, njihovo negativno djelovanje u višegodišnjim nasadima traje do kraja korištenja “oboljelog” vinograda.

Iako neki štetni organizmi životinjskog podrijetla mogu prenositi neke viruse vinove loze (npr. nematode, štitaste uši), ipak je glavni i najopasniji način njihova širenja korištenje zaraženih loznih cijepova. Stoga se prema preporukama Međunarodnog vijeća za proučavanje virusnih i virozama sličnih bolesti od 2003. godine predlaže testiranje matičnih biljaka u rasadnicima na uzročnike infektivne degeneracije, skupinu uzročnika uvijenosti lišća i pridruženih closterovirusa (1,2,3), te kompleks patogena naboranosti drva (vidi tablicu 1.). Hrvatska je prihvatila te odredbe, te se sukladno “Pravilniku o stavljanju na tržište materijala za vegetativno umnažanje” (NN 133/06) propisuje obvezna laboratorijski kontrola za matične nasade vinove loze i lozne podloge svakih, 5, 6 ili 10 godina (ovisno o vrsti gospodarski značajnog virusa). 

Simptome virusnih bolesti vinove loze obično primjećujemo nakon cvatnje, kada se mogu pojavljivati i rani znakovi infektivnih žutica (fitoplazmoze), apopleksije (“eske”) i sušenja krakova trsja (Eutypa). Pored toga tada su na pojedinim položajima i sortama loze vidljivi su znakovi pomanjkanja željeza (Fe), bora (B), magnezija (Mg) ili kalija (K2O), pa sve to “zbunjuje” stručnjake i vinogradare.

Sigurna dijagnoza virusnih bolesti vinove loze moguća je samo laboratorijskom analizom, pri čemu se koriste molekularne i serološke metode te biološki testovi.

Infektivna degeneracija obuhvaća viruse koje prenose nematode, a postojanje ovih virusa je u Hrvatskoj dokazano još 1959. godine. Početkom 1990-ih godina vrlo visoka zaraza virusom uvijenosti lišća u kontinentalnoj regiji na sortama graševina i kraljevina (GLRaV-1), dok je početkom novog milenija u autohtonim istarskim sortama dokazana vrlo visoka zaraza sa  GLRaV-3. Kod 80% uzoraka autohtonih sorata loze s obalnog područja je potvrđen GLRaV-3, a kod sorte plavac mali ovim je virusom u istraživanjima bilo zaraženo više od 90% biljaka. Dakle, virusi vinove loze su  rasprostranjeni u svim područjima Hrvatske, a najlošije je stanje sa autohtonim sortama iz obalnog područja.

Simptomi i štetnost virusnih bolesti vinove loze na pojedinačnim biljkama izuzetno ovise o sorti, podlozi, soju virusa, starosti trsa, okolišnim uvjetima i drugim čimbenicima. Novija istraživanja dokazuju da je dosta biljaka zaraženo sa više virusa. Simptomi su tada izraženi, ali ih je teško pripisati pojedinoj vrsti virusa. Mnogo je puta vinova loza zaražena latentno, pri čemu simptomi nisu uočljivi. Naprotiv, poznati su i slučajevi kada trsje pokazuje znakove svojstvene pojedinoj virusnoj bolesti, a naknadno laboratorijsko testiranje dokazuje da uopće nisu zaraženi. Ipak, virusima zaraženo trsje je često smanjene produktivnosti, a njihov negativan utjecaj treba promatrati kroz kumulativan učinak. Širenje i sve više virusa u jednom vinogradu dovodi do pada količine i kakvoće prinosa.

Ne postoji mogućnost liječenja ili suzbijanja virusnih bolesti u polju ili nasadima, pa su zbog toga sve mjere zaštite od biljnih viroza isključivo preventivne. Suzbijanje njihovih prenositelja je mjera koja usporava njihovo širenje. Ali, suzbijanje nematoda, vektora infektivne degeneracije, je mjera koja se ne provodi u vinogradarstvu (a vrlo rijetko u drugim granama poljoprivredne proizvodnje). Suzbijanje štitastih uši, prijenosnika virusa iz skupine uvijenosti lišća ili naboranosti drva, je opravdano samo u slučaju njihova vrlo jakog napada tijekom vegetacije. Jedina učinkovita mjera zaštite od gospodarski značajnih virusa vinove loze je sadnja zdravstveno ispravnog sadnog materijala. U takvim slučajevima negativni učinci virusnih bolesti u nasadu su izrazito smanjeni ili ih nema. U slučaju kada se vinograd podiže zdravstveno neispravnim ili virusima zaraženim loznim cjepovima negativne promjene se mogu uočiti već od prve godine, te se naknadno broj zaraženih biljaka drastično povećava sa opisanim negativnim posljedicama u priloženoj tablici 1.

Na kraju valja naglasiti da osim infektivnih žutica (fitoplazmoze), apoplektičnog venuća trsja (“eska”) i sušenja krakova vinove loze (Eutypa), biljni virusi predstavljaju još jednu “neizlječivu” kategoriju štetnih organizama koju valja na vrijeme prepoznati i poduzeti kurativne mjere kako se ne bi širili u našem vinogorju.