Voćari: Na što sve treba misliti nakon berbe jabuka

Vrijeme koje slijedi nakon berbe jabuka (i ostalog voća) nipošto nije kraj poslova u voćnjaku. Vegetacija, iako više nije izražena, još uvijek traje. Nakon berbe, u stablima voćaka sve do prvih niskih temperatura odvijaju se životni procesi koji su potrebni da ona pravilno uđu u period zimskog mirovanja.

Zavisno od sorte jabuke, berba se obavlja u različitim terminima pa tako i od kraja berbe do početka mirovanja od sorte do sorte protekne različito vrijeme. U tom se periodu još uvijek nastavlja tijekom ljetnih mjeseci započeta diferencijacija cvjetnih pupoljaka za narednu godinu.

• Na starijem i pršljenastom rodnom drvetu, svaka cvjetna rozeta koja nije donijela plodove, (ili je imala samo jedan plod), već dvadesetak dana nakon cvatnje počinje pripremati cvjetnu rozetu za narednu godinu, koja je u periodu nakon berbe već jasno vidljiva.
• Dvogodišnje, umjereno bujne grane, također su nekoliko dana nakon starijeg rodnog drveta otpočele diferencijaciju cvjetnih pupova koji su nakon berbe također jasno vidljivi. Cvjetna rozeta je veća i okruglija od lisne rozete.
• Umjereno bujne jednogodišnje grane, naročito u alternativno nerodnoj godini, također su „potajno“ počele diferencijaciju cvjetnih pupova koji su teško uočljivi, jer se gotovo i ne razlikuju od lisnih osim po svojoj veličini. Ovo je jače izraženo kod sorata ranijeg termina berbe. Po terenu je proteklih dana uočeno dosta jednogodišnjih grana sa cvjetnim pupovima pošto je dio voćnjaka oštećen kasnim proljetnim mrazom te su imali znatno manji urod.

U svim ovim pupovima tek je završen početak faze makro diferencijacije cvjetnih pupova, dok će se u periodu nakon berbe, tijekom pada lišća, (sume inaktivnih temperatura) te početkom kretanja vegetacije do cvatnje još uvijek odvijati završna diferencijacija generativnih dijelova cvijeta kao što su plodnice, sjemeni zameci, prašnici, peludna zrnca. Poželjno je već tijekom berbe obratiti pažnju na gore navedene vrste i količinu cvjetnih pupova za narednu godinu, kako bi tome prilagodili zimsku rezidbu, način i intenzitet rezidbe. Ovo je vrlo važno kako bi se pripremili i za moguću potrebu za prorjeđivanjem u cvatnji i nakon cvatnje narednog proljeća.

Primjena folijarnog prskanja urejom, korisna je u nasadima koji su bili vrlo rodni u ovoj godini, pa su time i cvjetni pupovi za narednu godinu slabije ishranjeni. Ovo je naročito važno u nasadima u kojima se u krošnji nalazi pretežito staro pršljenasto rodno drvo. Jesenski, folijarno usvojen dušik iz Ureje, važan je za razvoj listova u cvjetnim pupovima koji u proljeće svojom fotosintezom doprinose boljoj završnoj diferencijaciji generativnih organa cvjeta narednog proljeća. Dodatak nekih mikro elemenata kao što su cink, mangan, bor, mogu pomoći kvalitetnijoj diferencijaciji cvjetnih pupova, a dodatak bakra lakšem i bržem ulasku u mirovanje te zaštiti od nekih bolesti. U uvjetima koji podstiču kretanje retrovegetacije nakon berbe (toplo i vlažno) primjenu ureje treba odložiti. Osobito ukoliko su pred berbu jače skidane vršne vodopije.

Stablo jabuke (i ostalih voćnih vrsta) nakon berbe oslobođeno je plodova kao potrošača hranjiva, te se ista mogu sve do početka pada lišća trošiti na razvoj cvjetnih pupova, dozrijevanje i odrvenjavanje novo naraslog drveta, te na jesenski rast korijena.

• Jesenski rast korijena vrlo je važan, pošto u tom periodu korijen nema konkurenciju sa rastom nadzemnog dijela i može se adekvatno pripremiti za proljeće.
• Proljetni rast korijena najčešće je u konkurenciji sa rastom mladica i početkom cvatnje, jer istovremeno iz rezervi kreće i rast korijena i rast nadzemnih organa.

Aktivnost korijena odvija se samo na temperaturama tla iznad 8 -10°C. Stoga je od velike važnosti obaviti jesensku gnojidbu dok je tlo još toplo, čim prije po berbi, kako bi se uredno odvijala faza jesenskog rasta i obnove korijena. Što je voćnjak bio rodniji, iscrpljeniji, to je poželjno ranije obaviti jesenski dio gnojidbe. Hranom i unosom kisika u tlo potrebno je osigurati jesensku obnovu i rast korijena kako bi voćka u proljeće mogla nesmetano krenuti u razvoj nadzemnog dijela. Fenofaze kao što su bubrenje pupoljaka, prolistavanje, cvjetanje i zametanje plodova odvijaju se uglavnom na osnovu rezervnih materija koje je voćka uskladištila u prethodnoj vegetaciji, kao i u periodu od završetka berbe do konačnog pada svih listova sa stabala.

Na teškim ilovastim tlima, za rast korijena ponekad nedostaje kisik. Ne zaboravimo da su za rast korijena potrebne tri stvari. Hrana, voda i kisik. Stoga je poželjno nakon gnojidbe obaviti podrivanje do 20-30 cm sredine redova kako bi se uz mineralna gnojiva za rast korijena doveo i kisik. Vlage ujesen najčešće ionako ima dovoljno. Ovim postupkom donekle otjeramo i voluharice iz nasada.

Isto tako, jesenska nadosadnja je uvijek bolja od proljetne iz istih razloga. Tijekom jeseni i zime sadnica se ukorijenila i lakše i kvalitetnije kreće u proljeće. U nasadima gdje su voluharice problem, poželjno je obaviti nadosadnje u tuljce od zaštitne mreže (mreže za miševe i sl. za prozore). Tuljac opsega 1 m, visine 50 cm od čega je 40 cm u tlu i 10 cm iznad tla. Isto je osobno isprobano i djeluje već godinama.

Kalcij je jedan od najvažnijih elemenata koji određuje kakvoću plodova jabuke. Po hektaru se plodovima i novim rastom iznese do 150 kg Ca. Njegov značaj i učinak ne možemo nadomjestiti drugim hranjivima, pa je uravnotežene opskrba i gnojidba nasada jabuka vrlo važna i zahtjevna agrotehnička mjera. U godini sa puno oborina, kao što je bila prethodna, kalcij se ispire čak do 500 kg/ha, a ispiranje može biti još veće u ovisnosti od tipa zemljišta, naročito na kiselijim, propusnim, šljunkovitim tlima. Period nakon berbe, a prije pada lišća, idealan je trenutak za gnojidbu kalcijem (vapnenim gnojivima) voćnjaka. Ne zaboravimo da se vapnena gnojiva ne smiju razbacivati istovremeno sa fosfornim gnojivima.

Shodno klimatskim promjenama, ranije berbe, povišene temperature i vlaga u tlu nakon berbe, razvučena i kasna berba u intenzivnim voćnjacima te izražen vegetativni rast u prebujnim voćnjacima, rezultiraju duljim zadržavanjem lišća, pa su voćke dugo aktivne i ne steknu dobru otpornost na niske temperature. Tu je također važno folijarno tretiranje urejom uz dodatak bakra kako bi se prekinula preduga vegetacija, potaknula defolijacija i voćka lakše i sigurnije ušla u period mirovanja. Primjena ureje u određenoj mjeri smanjuje i potencijal prezimljenja bolesti u otpalom lišću kao što su čađava krastavost, alternaria, marsonina, glomerela, a isto je tako poželjno je obaviti i prskanje bakrenim preparatima. Ukoliko prijeti opasnost od retrovegetacije primjenu ureje za defolijaciju treba odgoditi.

U prebujnim nasadima (gdje je najčešće sorta sa podloge M9 prešla na vlastiti korijen) moguće je tik pred opadanje lišća rezidbom vodopija sa vršnih etaža spriječiti da se dio hranjiva povuče u deblo i korijen, te se na taj način može djelomično utjecati na smanjenje bujnosti, a time dobijemo i produljenje vremena za provedbu rezidibe. Ukoliko prijeti opasnost od retrovegetacije ovo nije poželjno obaviti.

Klimatske promjene, tople zime sa sve manjim sumama inaktivnih temperatura također moramo sve više uzimati u obzir da „produljimo period“ mirovanja, kako bi voćke skupile dovoljno niskih temperatura za pravilnu završnu diferencijaciju generativnih dijelova cvijeta. Tim više, što se nalazimo (Hrvatska) u najjužnijoj zoni proizvodnje jabuke u EU.