Zašto stočare treba nagovarati za nastup na MESAP-u?

U ponedjeljak, 16. svibnja, kod zamjenika župana Međimurske županije Zorana Vidovića zakazan je bio sastanak predsjednika stočarskih udruga koje djeluju u Međimurju. Naime, otkako je u mandatu Z. Vidović pokušava pomoći da se na MESAP-u revitalizira velika stočarska izložba. Izložba koja je nekad bila jedan od ključnih i atraktivnijih sadržaja sajma. Kako je došlo do gašenja stočarske, nekad trodnevne izložbe na koju su dolazili ministri, šefovi poljoprivrednih ustanova, na kojoj su se dijelila "šampionska zvona" i vješale lente na najbolja grla stoke, ne zna se točno.

BIOLOŠKI MINIMUM

Izložba se ugasila, odnosno – posljednjih godina od te je izložbe ostao tek – "biološki minimum": izložba međimurskih konja koju je UUMK "Međimurec" uporno održavala i u znak zahvalnosti MESAP-u na kojem je zapravo počela promocija naše zavičajne pasmine konja.

Krave, koze, svinje nekamo su se "pogubile" nakon MESAP-a 2010. godine (godinu kasnije bili su veliki svehrvatski prosvjedi seljaka, poljoprivreda je počela "ključati"), do ove godine nije se promijenilo ništa, osim što su se "pogubili" i predsjednici stočarskih udruga, jer na spomenuti (pripremni) sastanak k zamjeniku župana nisu došli. Odnosno, došao je na sastanak Zvonimir Nushol, pročelnik stočarske službe HPA u Čakovcu i predstavnik Udruge uzgajivača međimurskog konja "Međimurec" (slučajno i autor ovog teksta).

Kod nas su uzgajivači stoke (koliko ih je još i ostalo) postali neprimjetni, nečujni, a zašto se ih mora upravo nagovarati da izlože svoju najbolju stoku na regionalnoj zavičajnoj izložbi (jer imaju se čime pohvaliti), naslućuje se iz promišljanja predsjednika (ili članova) udruga.

ZA "URBANOVO" IMA, A ZA NAS?

Ono što ne govore izravno, a "neslužbeno" spominju u razgovoru za novine, primjedba je koja "drži vodu": ima li županija ured koji je na raspolaganju poljoprivrednicima, odnosno stočarima i njihovim udrugama, kakav je na raspolaganju vinarima i vinogradarima cijele godine, a ne "pet do dvanaest" pred MESAP, postoji li mehanizam koji bi pomagao stočarima kao što se pomaže (organizacijski, tehnički, financijski, marketinški) "Urbanovo"? Ili za takvo što stočari i njihove štale nisu dovoljno atraktivne ("K nama se nitko ne dolazi slikati!"). Što pak kažu otvoreno i "službeno" za novine...

Sonja Fažon, predsjednica Udruge uzgajivača svinja Međimurske županije:
- Osobno, ja jesam zainteresirana za nastup na izložbi, ali moralo bi se znati što se točno od nas očekuje i što mi možemo očekivati. Nezainteresiranost ljudi posljedica je ukupnog odnosa prema poljoprivredi, stanja kakvo vlada već niz godina, kakvu volju ljudi mogu imati kad nam je evo, baš ovih dana, za neotkupljene utovljene svinje koje imaju i po dvjesto kilograma ponuđeno 6 kuna za kilogram žive vage?!

KOME SMO MI VAŽNI?

Neveka Gadanec, dopredsjednica Regionalne udruge kozara i ovčara "RUKA":

- A ljude bi trebalo pitati na vrijeme da bi išli na izložbu, uvijek se nađe netko tko bi – ma i zbog promocije Međimurja i kozarstva – išao, usprkos troškovima, usprkos teškim prilikama u poljoprivredi... Uvijek se nešto može složiti, ali u situaciji kad nam mali farmeri propadaju jer se k njima otkupljivaču "ne isplati" dolaziti po mlijeko, kad mi čekamo već jako dugo obećanu isplatu 15.000 kuna za pomoć u realizaciji programa umjetnog osjemenjivanja, onda ljudi pitaju – pa kome smo mu uopće važni?!

PET U DESET

Igor Rešetar, predsjednik Udruge proizvođača mlijeka Međimurja (UPMM): - Mi i te kako imamo što pokazati na bilo kojoj izložbi, ne samo na MESAP-u... Pa imamo u zadnjih nekoliko godina među deset najboljih proizvođača mlijeka u Hrvatskoj uvijek barem pet iz Međimurja! Ljudima je dosta gluposti koje slušaju na televiziji, obećanja da će biti isplata poticaja sutra, pa sutra, pa ovih dana, pa partizani i ustaše, pa koji je političar kojeg i što tračao... A kad se nešto i napravi, ako se govori o izložbi, onda se to ne radi zbog nas stočara, nego zbog slikanja nekog trećeg, poljoprivreda se kao grana uopće ne spominje u javnom prostoru... Političari se slikaju na otvaranjima svakog malog pogona, radionice, a tko se kad slikao na otvorenju farme koja košta kao tri snimana i slikana "malopoduzetnička" pogona, tko je kad pomislio: pa ovi što podižu farme, grade, obnavljaju, oni pokreću u svojoj okolini produktivnu potrošnju... Mi nemamo "servis" ni u svom poljoprivrednom, a ni u drugim ministarstvima, gospodarstva, uprave, graditeljstva... A ne dobivamo mi novac na lijepe oči, nego se krvavo mučimo za svaku kunu.

NISMO ZA "PREDSTAVE"

Josip Fučec, član Udruge uzgajivača simentalskog goveda "Međimurje":
- Nisam došao na sastanak u županiju, jer ja i nisam predsjednik udruge. To se sve raspalo. Nema nas. Ljude je teško okupiti, kriza je, podcijenjeni smo i prepušteni sami sebi... A možda bi čak bilo dobro da imamo i sajmove kao nekad, ma ako ništa drugo, da se bar susrećemo i porazgovaramo kao ljudi, bilo je i ideja da mi sami napravimo nekakvu izložbu na čakovečkom sajmištu, imamo mi što pokazati... I vrhunske junice othranjene u našim štalama, krave šampionke... Svega mi imamo, ali ne treba se čuditi da u krizi koja guši poljoprivredu ljudi nemaju interesa za "predstave"! Osim toga, puno toga se mora definirati: je li izložba s nagradama, ocjenjivanjem, što je s troškovima... Sve su to otvorena pitanja.

Marija Vranović, predsjednica Udruge (međimurskih) uzgajivača holstein goveda (UMUH): - Ja uvijek kažem – trebaju nam izložbe, jer mi imamo što pokazati. Imamo se čime ponositi, to nije samohvala nego to pokazuju i službene statistike kakvi smo mi proizvođači mlijeka i uzgajivači kvalitetnog podmlatka. Ali mi nemamo pravu podršku svoje županije. Pogledajte što se radi drugdje, kako se pomaže stočarima, od stručne pomoći do uvoza visokokvalitetne genetike... Prvi smo nekad počeli s modernim govedarskim farmama u Hrvatskoj, postigli smo izvrsne rezultate, ali kriza nas je zagušila, mladi nemaju motiva nastaviti s našim poslom, iskreno vam velim – ja ne vidim "svjetlo na kraju tunela"...