Živa zemlja 08.05.2013. 00:00. Zadnja izmjena: 30.06.2016. 13:47.

ZELENI SAVJETNIK: Tikva

Jedna od najstarijih povrtnih kultura je tikva. Starije se koriste za kuhanje ili pečenje, ali i za preradu - od njih se spravljaju gotova jela, džemovi, marmelada...
Iz sjemenki se dobiva ulje. Stabljika je puzajuća, pa se po tlu uveliko širi ili penje uz naslon. Listovi su krupni, a korijen razgranat. Njegova glavna masa rasprostire se na dubini od oko 50 cm. Plod može biti različito velik, a naziva se tikva bundeva ili tikvica. Najbolje uspijeva na dubokim i plodnim tlima bogatim hranjivima. Dobro je u jesen pognojiti ga stajskim gnojem, a u proljeće prije sjetve dušičnim mineralnim gnojivom. Tikva ima bujnu nadzemnu masu i zato je nužna velika količina hranjiva.
Jedan od običaja je da se tikve siju na kompostišta. Na taj se način hrpa sakrije od pogleda, a samo raspadanje organskih tvari pospješuje se jer lišće iznad hrpe stvara zaštitnu kapu. Unutar kompostne hrpe stvaraju se određena vlaga i toplina, pa se ubrzava stvaranje komposta. Takav uzgoj stvara probleme jer biljka iz hrpe izvlači velike količine dušika i tako osiromašuje kompost. Zato, ako tikve sadite na kompostištu, nemojte saditiviše od jedne. Tikva se sije u proljeće u dobro obrađenu i usitnjenu zemlju. Prema bujnosti sorte, razmak možete i povećati ili ga smanjiti. U svaku kućicu stavite od tri do pet sjemenki, a kad biljka nikne, najjače se ostavljaju, a ostale iščupaju.
Kod okopavanja se zemlja malo nagrne oko stabljike. Tikvu možete posijati i uz neki zid žičane ograde ili stup. Oko stupa ili na zidu učvrstite najprije nekoliko redova žice, kako bi se biljci osiguralo hvatanje svojim vriježama. Takav je način idealan kad beremo mlade tikvice.

Izvor: 3028