Zemlja više ne hrani izdašno kao nekada

U bilo koje godišnje doba na imanju obitelji Krnjak iz Vratišinca posla ima preko glave.

- Mislim da smo među rijetkima koji u današnje vrijeme još uvijek obrađuju zemlju i uzgajaju domaće životinje. Imamo krumpir, kukuruz, zob, tritikal, pšenicu, svinje, krave, kokoši...Sve što poželite, nasmijano nam je rekla gazdarica Snježana Krnjak. Četrdesetogodišnja domaćica poljoprivredom se počela baviti kad je iz Domašinca došla u Vratišinec za snahu, nakon čega je zajedno sa suprugom Josipom nastavila obiteljsku tradiciju. Posao, kaže, nije lak i zahtijeva potpunu posvećenost.

- Suprug Josip podnosi najveću žrtvu. S jednog posla direktno ide na drugi. Svako jutro prije posla ustane ranije, nahrani stoku i podoji krave. Kad se vrati, opet ga sve to čeka. Životinje svaki dan trebaju jesti. U tom poslu nema odmora, objasnila je Snježana.

Njihova najveća prednost i snaga leže u zajedništvu. Bilo da se radi o obradi zemlje ili brigi za pet krava, tri svinje i kokoši, članovi obitelji Krnjak sve rade zajedno. Osmogodišnji sin Ivan, budući poljoprivrednik, zadužen je za krave i traktor, a kćer Klara mami pomaže u branju krumpira i kuhanju ručka. Ni najstarija članica obitelji – 81-godišnja baka Ana ne bježi od posla. - Još uvijek imam svinje i kokoši prek, a krave sam pustila sinu. U godinama sam već i gingava pa bolje da ne idem u štalu, rekla nam je baka Ana, prisjećajući se vremena kad se ljudski rad cijenio, a ljudi solidno živjeli.

- 38 let sam na biciklu vozila mlijeko na mljekaru. Otkupljivali su mlijeko po poštenim cijenama. Poznalo se da sam prodala mlijeko i dobro sam zaslužila. Sad od toga nemamo ništa. Proizvodnja mlijeka se ne isplati. Dobivamo 85 lipa za litru. Niska je cijena, a još k tome ne plaćaju na vrijeme, požalila se baka Ana. Zbog svega što se događa osamdesetjednogodišnjakinja i njezina snaha Snježana smatraju da će doći do potpunog nestanka i propasti malih poljoprivrednika.

- Jedini u selu još imamo toliko krava. Jedna obitelj nedaleko nas imala je farmu, ali su nedavno rasprodali. Mislim da im je ostala samo jedna krava i jedna junica...Sve propada. Uvozno je vredneše od našeg domaćeg. I kalamper je već pal na dvije kune po kili. Kažu da se treba truditi, a kaj imamo od toga? Delamo i mučimo se, ali nebre se više od poljoprivrede živeti kak se negda živelo, zaključile su naše sugovornice.