Žetva pšenice u punom zamahu, otkupna cijena od 90 lipa do 1,1 kune po kilogramu

Prošle srijede, 6. srpnja, "Čakovečki mlinovi" započeli su prijemom ovogodišnjeg roda pšenice (i raži) na otkup i na polog. Kao i svake godine, najavljuju da će otkup trajati do popunjenja silosnih kapaciteta, ali ne dalje od 31. srpnja, a novost je da se otkup obavlja po tzv. "kodeksu o otkupu žitarica i uljarica" koji uz uobičajene parametre (usvojene još 1954. godine) sada uzima u obračun i kvalitetu krušnog žita.

PRVA KLASA PO 1,1 KUNU

Za 1. klasu pšeničnog zrnja nudi se 1,10 kn/kg, za 2. klasu 1,00 kn/kg, a za 3. klasu 0,90 kn/kg, uz odbitak 1% ulaznog kala, pri čemu se podrazumijeva da pšenica mora biti zdrava, prirodne boje i bez živih štetnika (nametnika), a kod utvrđivanja klase pšenice postotak proteina je odlučujući parametar.

U prvoj je klasi pšenica s proteinima od 14 % na više uz ne manju hektolitarsku masu od 80 kg/hl, druga je klasa pšenica s proteinima od 12,5 % do 14 % uz minimalno 78 kg/hl hektolitarske mase, a u trećoj je klasi pšenica s najmanje 10,5 % do 12,4 % proteina uz minimalnu hektolitarsku masu od 74 kg/hl. Po kodeksu crnih primjesa može biti do 2 %, a primjesa ukupno ne više od 5 %, a vlaga zrnja u primjeni navedenih kriterija podrazumijeva se niža od 13,5 %, premda se prima na otkup i pšenica s vlagom do maksimalno 21 %.

NOVAC ZA DVA DANA

Kod najvećeg regionalnog otkupljivača poljoprivrednici mogu računati i dalje s dobrom praksom: "Čakovečki mlinovi" šalju novac na račun OPG-a dva radna dana od dana predaje pšenice.

Prošlogodišnja pokusna primjena kodeksa (ispisanog u formi prijedloga u Ministarstvu poljoprivrede pred dvije godine) pokazala je da malo poljoprivrednika sa svojom robom, može postići traženu kvalitetu, odnosno najvišu cijenu. Koliko će pšenice od očekivanih od 850.000 do 900.000 tona uroda na hrvatskim poljima biti u prvoj klasi, teško je procjenjivati, a poljoprivrednici koji su već stekli iskustvo otkupa po novim uvjetima nisu zadovoljni. Ni s ponuđenom cijenom, ni s analizama u koje sumnjaju.

KOMBAJN SVE POKAŽE

Josip Cerković iz Belice s kćerkom Mirjanom i zetom Vjekoslavom Škvorcom obavio je veći dio žetve na svojim njivama, kaže da su prinosi od sorte do sorte različiti: 

- Kombajn sve pokaže... Tko je zasijao "francuze" ima dobre prinose i do 3,3 kilograma "po klaftru" i dobre proteine, stare sorte su podbacile s prinosom i s proteinima. Zato nikome i ne paše cijena. Srednja bi cijena morala biti 1,3 kuna za kilogram i uz bar šest tona prinosa po hektaru nama bi računica došla u plus...

Stjepan Lovrenčić iz Belice nije zadovoljan s ponuđenim uvjetima:

- Znate da mi na Belici sijemo pšenicu uglavnom kao plodorednu kulturu, a to ne znači da se ne trudimo postići dobre prinose i kvalitetu. Ali svejedno nam je neisplativo, poštena bi cijena bila za pšenicu barem 1,3 kune za kilu, da nešto zaradimo trebali bi dobiti od 1,4 do 1,5 kuna za kilu. I te analize... Tko nama garantira da su točne i poštene? A ako žele ciljano proteine, nek' naruče sorte koje žele prije sjetve...

Dragutin Tomšić iz Trnovca skinuo je pšenicu s hektara i pol njive:

- Nama treba najmanje 1,1 kuna ili 1,15 kuna za pokriće troškova, uz ove cijene opet radimo s gubitkom. Da daju na 1,15 kuna troškova pet lipa po kilogramu više, rekli bi: ajde dobro, kruha narod treba, a mi smo bar "na plus nula". Sve su ove otkupne cijene ipak preniske, ne samo za pšenicu nego i sve druge. Sve ćemo uništiti u poljoprivredi i seljaka koji se najviše muči...

ZA VIŠE KRITERIJE, DAJTE VIŠE CIJENE!

Dalibor Lovrec iz Gornjeg Hrašćana drži neprihvatljivim da se kriteriji dižu, a otkupna cijena pada:
- Ako već sve obračunavamo "po kodeksu", onda bi trebala biti i viša cijena kad se traži viša kvaliteta i više parametara, jer za kvalitetu treba više i uložiti. Dobru pšenicu imamo godinama, ali ni ove godine nećemo zaraditi. Na čak 1,2 kune za kilogram i po starom obračunu je gubitak, a nudi se maksimalno 1,1 kuna za kilogram pšenice prve klase!? Ako smo lani dobili 1,15 kuna za kilogram, po istom obračunu sad bi trebali dobiti 1,45 kuna. Da i mi zaradimo koju lipu. A kada ćemo konačno uvjete i cijene znati unaprijed, u sjetvi, a ne kad se sa pšenicom pojavimo na otkupu?

A KAD NAS NESTANE...

Đuro Jarni i Stjepan Čeh, osamdesetogodišnjaci iz Mačkovca, zajedno su dopremili Đurinu pšenicu na otkup, Stjepan više "ne dela zemlje", ali Đuro kaže da će raditi dok god ide:
- Mi mali nemamo puno, niti nam je pšenica najviše kvalitete, ali kakva je god, 90 lipa za kilu je stvarno preniska cijena. Vele ljudi da je bolje zapustiti zemlju, ali ja to ne mogu. Dok hodam, moram biti na zemlji, ali nama malima trebala bi kuna i pol po kili, imamo veće troškove od kombinata na tablama velikim desetke hektara. Imam šest "mekoti", dvije sam dao u zakup, četiri još sam obrađujem, dok budem mogao...

Josip Pintarić iz Mihovljana, premda narušena zdravlja, gospodari na gotovo sedam hektara "sitne" poljoprivrede:

- Ma znate kaj? Bilo bi pošteno da nam daju kunu i pol za kilu pšenice. Iz godine u godinu mi radimo za što? Za slamu?! Jer kakvi su troškovi i kakvu nam cijenu daju za pšenicu nama je samo slama ostala, a sad više niti slama ne ostane, jer ju nitko ne treba, stoke je nestalo, još nas malo ima koji držimo živad, krave. Kad ne bude ni nas, tko će onda hraniti narod? Uvoznici?