Živa zemlja 16.01.2017. 11:39. Zadnja izmjena: 16.01.2017. 12:01.

Poljoprivreda i moderni uređaji

Zoran Lovrek: PinovaMeteo upozorava na moguću pojavu bolesti!

Satelitska navigacija, senzori, solarno napajanje, računala - pojmovi su koje se još ne tako davno teško moglo povezati s poljoprivredom, no moderne tehnologije za unapređenje svoje proizvodnje danas koristi i sve više hrvatskih, odnosno međimurskih poljoprivrednika. Jedan od uređaja osmislili su i međimurski stručnjaci predvođeni poznatim čakovečkim voćarom Zoranom Lovrekom.

Riječ je o agrometeorološkoj stanici naziva PinovaMeteo, a za što se ona koristi za naš tjednik objašnjava diplomirani inženjer agronomije Lovrek.

Agrometeorološke stanice općenito koriste vinogradari, voćari, ratari, povrćari, ali i  savjetodavna služba u poljoprivredi koja redovito obavještava poljoprivrednike o mogućim infekcijama uzročnicima biljnih bolesti. U svrhu istraživanja, stanice koriste  i agronomski fakulteti, instituti i proizvođači sredstva za zaštitu bilja. Stanica koja se napaja solarno, mjeri količinu oborina, temperaturu i vlagu zraka, vlagu lista, smjer i brzinu vjetra, vlagu i  temperaturu tla, čak i temperaturu krošnje kod voćaka te solarno zračenje, a izmjerene parametre preračunava da bi se dobile vrijednosti isparavanja vlage.

S obzirom da je stanica potpuno automatizirana te da se podaci transferiraju putem GPRS-a korisnik ih može očitati u bilo koje vrijeme i s bilo kojeg mjesta na svom računalu ili mobitelu, uz korištenje pripadajućeg programa. Taj program pak stvara prognozne modele, odnosno kombinira izmjerene podatke i unaprijed određene varijable prema kojima se ponaša uzročnik određene bolesti. Poznato je da pojava i razvoj biljnih bolesti, poput plamenjače vinove loze, pepelnice, sive plijesni i drugih, u prvom redu ovise o mikroklimatskim uvjetima.

Ako se mjerenja sa stanice poklope s određenim uvjetima u prognoznom modelu aplikacija prikazuje upozorenje da su u nasadu ostvareni uvjeti za početak zaraze nekom bolešću. Kada znamo tu informaciju lakše se donosi odluka o vremenu zaštite te onda ne treba intuitivno primjenjivati sredstva pa se ostvaruje znatna ušteda na zaštitnim sredstvima, ističe Lovrek koji je osim PinovaMetea sa svojim kolegama za poljoprivrednike razvio i elektronički dnevnik rada i aktivnosti te program pomoću kojeg se precizno mogu utvrditi količine vode i optimalni rokovi za navodnjavanje.

Zbog mraza umjesto 300 tona ubrao samo pola tone jabuka

Lovrek je inače bio među prvim privatnim proizvođačima jabuka koji su nasad podigli na većoj površini - 1995. godine te je danas jedan od većih proizvođača tog voća u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Vlasnik je voćnjaka kod Vratišinca na kojem jabuke uzgaja na gotovo 7.5 hektara površina, a uz njih i breskve, na šest hektara. Još 2000. godine svoju je proizvodnju zaštitio od tuče, postavljanjem mreža, u čemu je također bio među prvima na ovim područjima. No, druga nepogoda – mraz – ove je godine praktički potpuno uništila i njegov urod.

Voćari jako dobro pamte datum 26. travnja kad je zbog negativnih temperatura tijekom noći uništen gotovo sav prinos. Štete iznose od 90 do 100 posto. Za normalnih sezona u mom se voćnjaku ubere između 200 do 300 tona jabuke, a ove smo jeseni ubrali samo 500 kilograma. Prosječni prinos bresaka je između 50 i 60 tona, a sad smo pobrali svega 50 kilograma. Sve sezonske poslove ipak smo morali odraditi, jedino je bio  smanjen broj zaštitnih tretiranja i nije bilo troška berbe. No, dok nema uroda, nema niti prihoda pa već sad mnogi muku muče pitajući se iz čega će financirati proizvodnju za iduću godinu. Koliko je meni poznato  najveći dio voćara je na koljenima.

Ne očekujemo ni povećanje cijene domaće jabuke jer su granice otvorene. Roba će se uvesti iz država u kojima štete nije bilo, a još uvijek se najviše uvozi iz Poljske. Osobno, kao i više od 90 posto drugih hrvatskih voćara svoje jabuke plasiram na domaćem tržištu i to većim otkupljivačima koji imaju hladnjače, kaže Lovrek.

No, premda u lošoj situaciji, voćarstvo će, naglašava, u Hrvatskoj – opstati.

Treba raditi na tome da se rizici pokušaju svesti na minimum, ponajviše usvajanjem novih tehnologija. Proizvođači moraju malo ozbiljnije pristupati svojoj proizvodnji jer razlika u primjerice prinosu od samo 10 posto više ili manje, naposljetku može činiti razliku u od 30 posto u godinama s normalnom cijenom jabuke, zaključuje.