Gurmanski zahvalna
Gljiva babino uho
Babino uho (Aleuria aurantia) je dobra jestiva gljiva koja se može jesti i sirova. Gljivarska je poslastica jer ju možete miješati sa mnogim likerima i šećerom. Raste u jesen i ranu zimu, po raznim staništima; šumskih čistina, njezinih rubova, sve do parkova, vrtova... Najčešće se nalazi po pješčanim površinama.
Klobuk je izvana bijele do narančastobijele boje, prekriven sa sitnom bijelom prašinom, a izvana je narančaste do narančastocrvene boje. Vijugavog je oblika (oblik zdjelice) sa rubom koji je zavinut prema unutra. Promjer klobuka može biti do 10 cm.
Listići su crvenonarančaste boje i nalaze se sa unutarnje strane gljive, dok ih sa vanjske strane nema. Klobuk (zdjelica) gljive raste ravno iz tla, tako da stručka praktički i nema. Meso nema mirisa i okusa. Tanko je, lako lomljivo i narančastobijele boje. Babino uho (Aleuria aurantia) se može zamijeniti za neke nejestive gljive iz rodova gljiva Scutellinia, Pulvinula ili Melastiza radi oblika i narančaste boje, ali mogu se razlikovati po visini jer narastu puno manje od babinog uha.