Saznajte sve o vrlo rijetkoj i jako otrovnoj olovastoj rudoliski

Olovasta rudoliska (Entoloma sinuatum) ima klobuk širine 5 do 20 cm kod kojeg boje znaju biti dosta promjenjive, od bijele, srebrnastosivkaste, sivkastobijele pa do okerbjelkaste. Mesnat je, vijugav, suh i gladak na dodir. Za vrijeme suša zna popucati te tako poprimi ljuskice. Kad je gljiva mlada, klobuk je zvonolikog oblika dok se kasnije ispruži. Listići su kod mladih primjeraka gljiva krem-žute boje te kako stari postaju ružićasti i sve tamniji. Listići se miješaju sa kraćima i gusti su te su prirasli uz stručak.

Stručak je krem-bjelkaste boje i posut sa čehicama. Zna biti dosta visok i masivan (do 20 cm visine) te gomoljastog izgleda, pun je i čvrst, sa zadebljanjem na dnu. Meso gljive je bijele boje, čvrsto i debelo. Ima izrazit miris po brašnu te kako gljiva stari miris postaje neugodniji. 

Olovasta rudoliska je vrlo otrovna gljiva koja može uzrokovati teška trovanja gastrointestinalnog tipa, ali samo u iznimnim slučajevima, trovanja završavaju smrću. Raste najčešće u skupinama (može i pojedinačno) po bjelogoričnim šumama, u ljeto i jesen. Olovasta rudoliska je prilično rijetka otrovna gljiva.

Olovastu rudolisku je moguće zamijeniti sa bijelom i sivom šljivovačom (Entoloma sepium i Entoloma clypeatum), ali razlika je u tome što one rastu puno ranije u proljeće, te ne rastu po bjelogoričnim šumama nego po šljivicima.

Zamjena je moguća i sa maglenkom (Clitocybe nebularis) koja čak raste na sličnom staništu, no razlika je da maglenka ima listiće koji se spuštaju po stručku, te nema karakterističan miris mesa po brašnu.